- 1 -

                                  Broj: Ppž-5648/2023

                                         

 

              Broj: Ppž-5648/2023

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R. Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-15472/2022 od 29. studenog 2022, na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. R. Š. oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da u konkretnom predmetu nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

 

5. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju okrivljenika optužbe dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

5.1. Naime, prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza, prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz ispitane svjedokinje, M. M., žrtve, koja je iskazala da ponašanje njenog unuka, okrivljenika, nije kod nje prouzročilo osjećaj straha niti uznemirenost, a njegov brat, mlt. M. Š. je bio u drugoj sobi te nije bio prisutan događaju. Uzimajući u obzir takav iskaz svjedokinje i dovodeći ju u vezu s obranom okrivljenika koji poriče prekršaj te raspoloživim dokazima i to službenih zabilješki od 5. studenog 2022. na kojoj su policijski službenici neposredno utvrdili da je okrivljenik u njihovoj prisutnosti vrijeđao baku M. M., ali nisu naznačili da bi ista time bila uznemirena ili bi joj bilo povrijeđeno dostojanstvo, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom predmetu nije ispunjeno bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu posljedice uznemirenosti žrtve ili povrijeđenog dostojanstva zbog upućenih riječi. Prema jasnoj odredbi čl. 10. t. 3. istog zakona koja propisuje pojavni oblik psihičkog nasilja u obitelji, taj oblik nasilja u obitelji može biti počinjen jedino ukoliko je takvo postupanje počinitelja imalo za posljedicu prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod žrtve, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno tako da djelu nedostaje jedan od zakonskih obilježja prekršaja.

 

5.2. Budući da i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud nije imao na raspolaganju izvođenje drugih relevantnih dokaza radi utvrđivanja naprijed navedenog bitnog obilježja prekršaja te odluke o krivnji okrivljenika (npr. Zapisnika o ispitivanju svjedoka pred policijom), to je ispravno zaključio na temelju raspoloživih dokaza da u postupku nije utvrđeno postojanje jednog od bitnih obilježja prekršaja zbog čega je okrivljenika pravilno oslobodio optužbe.

 

6. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi u kojima se ističe da je iz sadržaja pismena dostavljenih uz Optužni prijedlog razvidna uznemirenost žrtve te da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano postojanje bitnog obilježja prekršaja. Budući da u postupku nije dokazano postojanje posljedice uznemirenosti ili povrede dostojanstva slijedom čega ponašanje okrivljenika nije prekršaj nasilja u obitelji kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te u konkretnom slučaju nije ostvaren psihički oblik prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije od značaja okolnost je li tom događaju bio prisutan mlt. brat okrivljenika, odnosno je li djelo koje nije prekršaj, bilo počinjeno u nazočnosti djeteta.

 

 

 

 

 

 

              7. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. PZ-a.

 

U Zagrebu, 22. svibnja 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                        Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.