REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                        Poslovni broj: Us I-2056/2023-15

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

        P R E S U D A 

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu u upravnom sporu tužiteljice E. R., iz B., BiH., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, u Korenici,

Pere Šnjarića 5, kojeg zastupa službena osoba J. A., radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, broj: UP/I-21202/23-03/3852 od 28. rujna 2023. godine. 

Obrazloženje

 

1. Odlukom (osporavanim aktom) tuženika, broj: UP/I-212-02/23-03/3852 od 28. rujna 2023. odbijen je ulazak tužiteljice u Republiku Hrvatsku, pozivom na utvrđenje da tužiteljica predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima. Tužiteljica je državljanka treće zemlje (Bosne i Hercegovine).

 

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke. Iz sadržaja tužbe Sud zaključuje da tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Bitan dio tužbenih navoda glasi:

„U spomenutom Rješenju nema naznaka zašto mi se ne dozvoljava ulazak, niti je označeno od kada do kada traje zabrana, čime sam dobila adekvatne informacije i čime sam oštećena.

              (…)

              U mojoj putovnici nema nikakve zabilješke također.

              Policajac na granici mi je tom prilikom saopćio kako postoji prijava protiv mene, a koju želim ovdje, radi potpune informacije Sudu izložiti:

Radi se o osobi po imenu R. K. (živjela je sa suprugom, bivšim policijskim službenikom B. K., do prije godinu dana u R., a sada živi sa mojim mužem S. R. u K.).

              Radi se o osobi koja ne poštuje niti zakonske niti moralna načela, jer je uspjela razoriti našu obitelj, zajednicu koja traje 50 godina, s tim da je moj muž počeo prodavati nekretnine, kako bi financirao život s njom. U takvoj situaciji došla je jednom prilikom i u B. i stala mi ispred auta, zakočila sam i tada, vidjevši osobu koja čini zlo, nakon njenih prijetnji i uvreda prema meni, došlo je do eskalacije situacije, ja imam lake tjelesne povrede. O cjelokupnom događaju istragu vodi nadležno Tužiteljstvo u B., koje će dati svoje konačno očitovanje nakon provedenih istražnih radnji.

              (…)

Poštovani sude, ovdje se radi o izigravanju pravde, o izvrtanju činjenice tko je prava žrtva cijelog niza loših događanja koje je prouzročila spomenuta osoba. Prava žrtva sam ja, i moja obitelj.

Molim Sud u Rijeci da me zaštiti i da ukine Zabranu ulaska u RH, jer ja nisam neprijatelj Hrvatske i poštujem njene zakone, nikada ni najmanji prekršaj nisam tu učinila a zbog suradnje sa ženskim udrugama od poraća nadalje dolazim redovno na skupove, konferencije, radionice, radimo zajedničke projekte itd.

              (…)“

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Srž odgovora na tužbu glasi:

„Prikupljenim obavijestima utvrđeno je kako je navedenog dana, dakle 28.09.2023. godine u 15,12 sati na granični prijelaz Ličko Petrovo Selo na ulazu u RH graničnoj kontroli pristupilo osobno vozilo marke "Škoda" registarske oznake …. nacionalne oznake B. i H. u kojem se nalazila gore navedena državljanka B.i H. E. R., rođena ..godine, nositeljica putne isprave B. i H.(…)

Obavljenom graničnom kontrolom utvrđeno je da N. R. i E. O. C. ispunjavaju uvjete ulaska te im je omogućen ulazak u Republiku Hrvatsku dok je izvršenom graničnom kontrolom utvrđeno da je za E. R. u evidencijama informatičkog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Policijska postaja Karlovac s ispostavom Vojnić, broj zahtjeva 511-05-0741-489/2023 od 18.09.2023. godine raspisana potraga s mjerom „Uhititi” zbog kaznenog djela „Prijetnja”.

Obzirom da je granični prijelaz Ličko Petrovo Selo teritorijalno na području B. i H. je zemlja domaćin a sukladno Zakonu o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i B. i H. o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima koji i ovlastima opisanih u članku 12. stavku 1. ovoga Ugovora obuhvaćaju i pravo na uhićenje, zadržavanje, držanje u pritvoru i prisilni povratak: citat „Službene osobe susjedne države nisu, međutim, ovlaštene u zoni zajedničke lokacije uhititi, zadržati, pritvoriti ili privesti u susjednu državu državljane države domaćina. Službene osobe susjedne države ovlaštene su privesti državljane države domaćina na službeno mjesto za obavljanje granične kontrole zemlje domaćina u zoni zajedničke lokacije, kako bi se tamo sačinio zapisnik o činjeničnom stanju.

              Prilikom izdavanja obrasca odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku predmetna je obaviještena da joj se odbija ulazak u Republiku Hrvatsku na temelju sljedećeg razloga po slovnom oznakom (l) „Da predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU”.

Nadalje, budući da nismo bili u mogućnosti osobu uhititi (tada bismo morali obavijestiti osobu o razlozima uhićenja) nismo ni smjeli obavijestiti osobu o saznanjima iz službenih evidencija čime bismo počinili težu povredu službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točke 5. i 9. Zakona o policiji.

              Vezano za dostavljanje obrasca odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku istoj je uručeno te je ista zamoljena prilikom uručenja da primitak i potpiše u zato predviđeno mjesto „Osoba kojoj se odbija ulazak” no ista nije htjela potpisati što je vidljivo uvidom u službenu zabilješku policijskog službenika koji je postupao prema predmetnoj.

              (…)“

4. U osvrtu na odgovor tuženika na tužbu, tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2024. dodaje, u bitnome, sljedeće:

„Rješenju o zabrani ulaska, a osim toga naputka u Rješenju su mi bile uskraćene informacije, kao što su:

-  Razlog zabrane ulaska

-  Period na koji će se zabrana odnositi.

Želim skrenuti pažnju Sudu da mi je osim uskrate rečenih informacija, ovim postupkom de facto i de iure uskraćeno pravo kretanja, odnosno sloboda kretanja, koja je zagarantirana Europskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima i slobodama.

              (…)

Znači za iste navode, istu prijavu u dvije države vode se odvojeni postupci a ako sam ja lice osumnjičeno - državljanin BiH, i pretpostavljeno kazneno djelo se desilo na teritoriji BiH jedina i isključiva nadležnost za kazneni postupak imaju kazneni organi u BiH, stoga nije nadležna niti ta pokreće niti da vodi eventualni kazneni postupak država RH. Ovo osobito ako se zna da je R. K. prije podnošenja prijave u RH, prvo podnijela prijavu u BiH i pokrenula postupak u BiH. To znači da organi kaznenog gonjenja (Policijska postaja B. i Kantonalno tužiteljstvo USK-a) postupaju po prijave R. K.. A kako se radi o neosnovanoj prijavi bez dokaza od strane K. R., očekujem nakon prikupljanja svih dokaza obustavu istrage u ovom predmetu.

              (…)“

5.                 Na raspravi provedenoj 15. svibnja 2024. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, tuženik dodaje da u osporavanom aktu nije ni trebalo biti navedeno razdoblje na koje se odnosi odbijanje ulaska tužiteljice u Republiku Hrvatsku, budući da to razdoblje ne postoji, već tužiteljica može bilo kada kasnije ući u Hrvatsku, osim ako bi i u tom periodu postojale neke od propisanih zapreka za ulazak.

6.                 Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. 

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.                 Članak 50. stavci 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22) glase:

„(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje.“

9.                 U predmetnom slučaju ulazak tužiteljice Republike Hrvatske odbijen je po osnovi koja se odnosi na prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti. Riječ je o osnovi predviđenoj člankom 6. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija). Uz to, člankom 8. stavkom 3. točkom (a) podtočkom VI. navedenog Zakonika propisano je da državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama, između ostalog, provjeri predstavlja li dotični državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose.

10.             Članak 12. stavak 2. Ugovora između Republike Hrvatske i B.i H. o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 7/04) glasi:

„Službene osobe susjedne države nisu, međutim, ovlaštene u zoni zajedničke lokacije uhititi, zadržati, pritvoriti ili privesti u susjednu državu državljane države domaćina. Službene osobe susjedne države ovlaštene su privesti državljane države domaćina na službeno mjesto za obavljanje granične kontrole zemlje domaćina u zoni zajedničke lokacije, kako bi se tamo sačinio zapisnik o činjeničnom stanju.“

11.             Prije svega, Sud utvrđuje da tuženik osnovano naglašava da osporavanom odlukom od 28. rujna 2023. tužiteljici nije zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku na bilo koje razdoblje, već je tom odlukom tužiteljici odbijen samo konkretni ulazak u Hrvatsku. Odredba članka 50. Zakona o strancima pozicionirana je među odredbe o ulasku i izlasku državljanina treće zemlje (IV. dio Zakona), a ne među mjere za osiguranje povratka (XI. dio Zakona), koje mjere obuhvaćaju i zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku.

12.             Usto, pravo na slobodu kretanja (čl. 2. Protokola br. 4 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) obuhvaća: (1) slobodu kretanja i izbora boravišta na području države u kojoj se osoba zakonito nalazi, te (2) slobodu napuštanja zemlje. Navedeno podrazumijeva pravo otići u onu zemlju u koju mu može biti dozvoljen ulaz (npr. Europski sud za ljudska prava, Napijalo protiv Hrvatske, zahtjev 66485/01, presuda od 13. lipnja 2022.). Sloboda napuštanja zemlje postavlja ograničenja prema tijelima zemlje iz koje osoba želi izaći (npr. u pogledu uskrate ili zapljene putovnice, i dr.), a ne ograničenja prema tijelima zemlje u koju osoba želi ući. Pravo na slobodu kretanja ne obuhvaća pravo na slobodu ulaska u druge države po vlastitom nahođenju. Štoviše, zakonodavstvo Europske unije sadržava veći broj propisa čiji je cilj kontrola i ograničavanje ulaska državljana trećih zemalja na područje Unije i njihova boravka na tom području.

13.             Nadalje, ne postoji opća zabrana usporednog vođenja kaznenih postupaka protiv istog okrivljenika u različitim državama. Pritom policijski službenici pri obavljanju granične kontrole nisu ovlašteni preispitivati smije li se i gdje protiv državljanina treće zemlje voditi kazneni postupak, već su dužni postupiti u skladu s potražnom mjerom, odnosno, kada to, slijedom međunarodnog ugovora, nisu ovlašteni učiniti, ovlašteni su, na podlozi konkretne činjenice, državljanina treće zemlje ocijeniti prijetnjom javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti, što su ovdje i učinili.

14.             U pogledu razine obavješćivanja tužiteljice o razlozima odbijanja ulaska u Republike Hrvatske Sud je suglasan s izlaganjem tuženika u odgovoru na tužbu. Sud ujedno utvrđuje da pri tome nije došlo do nerazmjernog ograničavanja prava tužiteljice na obrazloženu odluku. Na umu je, povezano s time, potrebno imati i da je tužiteljica sa cjelinom konkretnih razloga upoznata u ovome sporu, u kojem je iskoristila mogućnost osvrnuti se na te razloge.

15.             Naposljetku, pri normativnom okviru mjerodavnom za rješavanje ove vrste predmeta, tužiteljičini navodi o prirodi spornih odnosa između tužiteljice i drugih osoba ne mogu utjecati na rješavanje ovog upravnog spora.

16.             Tuženik je, dakle, u dotičnom slučaju osnovano odbio ulazak tužiteljice u Republiku Hrvatsku.

17.             Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18.             Želi li tužiteljica prikupiti dodatne opće obavijesti o mogućnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, može to učiniti, između ostalog, podnošenjem zahtjeva za dostavu obavijesti o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava nadležnom javnopravnom (upravnom) tijelu (čl. 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), ili drugim oblicima pisane komunikacije s nadležnim tijelima. To, međutim, ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavane tuženikove odluke od 28. rujna 2023. godine.

U Rijeci 22. svibnja 2024.

                                                                                      

                                                                                     S u d a c              

                                                                                      dr. sc. Alen Rajko 

 

             

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.