- 1 -              Rev-929/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-929/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V., OIB …, Š., …, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Š., protiv I. tužene K. D. K., OIB …, Z., …, II. tuženika D. D., Njemačka, nepoznatog boravišta, III. tužene L. V., Z., nepoznatog boravišta; IV. tužene D. D., OIB…, …, E., Austrija, V. tuženika D. K., OIB …, Z., …, VI. tuženika I. M., Australija, nepoznatog boravišta, VII. tužene G. M., Australija, nepoznatog boravišta, VIII. tužene M. D., OIB …, Z., …, i IX. tužene L. B., OIB …, Z., …, II., III., VI. i VII. tuženici zastupani po privremenom zastupniku P. V., odvjetniku u Š., I., IV., V., VIII. i IX. tuženici zastupani po punomoćniku mr. sc. N. B.-S., odvjetniku u Z., radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana, odlučujući o reviziji IX. tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-586/2022-3 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ps-6/2021 od 14. travnja 2022., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija, preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-586/2022-3 od 13. rujna 2022. u dijelu točke I. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na IX. tuženicu L. B. i u točki II. izreke, i sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točki I. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ps-6/2021 od 14. travnja 2022. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na IX. tuženicu.

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ps-6/2021 od 14. travnja 2022.

 

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi IX. tuženici troškove postupka nastalih u povodu revizije u iznosu od 375,00 eura, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ps-6/2021 od 14. travnja 2022. suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

"Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sljedećeg sadržaja:

 

U G O V O R  O  N A J M U

 

1. Tužena ad.9. kao najmodavac daje tužiteljici kao najmoprimcu stan u Š., ul…., koji se četiri sobe, kuhinje, WC-a s kupatilom, površine 120 m2, s drvarnicom površine 3 m2 i ½ lijeve strane potkrovlja, s pravom korištenja dvorišta, sve u kući položenoj na nekretnini katastarske oznake čest. br. … K.O. Š..

 

Članovi obiteljskog domaćinstva tužitelja koji će zajedno s njim koristiti unajmljeni stan su:

 

- V. Ž., JMBG: …, …, Š.

- V. D., JMBG: …, …, Š.

- V. A., JMBG: …, …, Š.

 

2. Za korištenje stana iz toč. 1. ove presude (ugovora) tužiteljica kao najmoprimac dužan je plaćati zaštićenu najamninu na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske u iznosu od kn (slovima:               )

 

Najamnina se plaća svaki mjesec, i to najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

 

Uz zaštićenu najamninu tužitelj je dužan plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u vezi sa stanovanjem.

 

Do pravomoćnosti ove presude tužitelj je dužan plaćati naknadu u visinistanarine koju je za opisani stan plaćao od 05.11.1996. godine i utvrđenu komunalnu naknadu, s tim da se ta naknada smatra predujmom najamnine.

 

Tužitelj se obvezuje da će, nakon što se utvrdi visina zaštićene najamnine, tuženima nadoknaditi bez posebne opomene ukupnu razliku od predujma do pune najamnine, u roku od 6 mjeseci nakon što tuženi dostave tužitelju izračun zaštićene najamnine.

 

3. Ovaj ugovor o najmu zaključuje se na neodređeno vrijeme.

 

4. Tuženi daju u najam tužitelju stan koji je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se stan nalazi na dan sklapanja ovog ugovora.

 

Sastavni dio ovog ugovora je zapisnik o stanju stana.

 

5. Tuženi se obvezuju snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava kao i troškove za radove na redovnom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

 

6. Tužitelj je dužan stan koristiti na način da ga čuva od oštećenja, a ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade bez prethodne pismene suglasnosti tuženih.

 

Tužitelj je dužan bez odgode obavijestiti tužene o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje izdatke snose tuženi.

 

7. Za dužnu najamninu i počinjenu štetu na stanu, solidarno s tužiteljem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

 

8. Tužitelj i drugi korisnici stana dužni su tuženima ili njihovim punomoćnicima omogućiti ulazak u stan u slučajevima oštećenja ili radi sprečavanja štete.

 

9. Tužitelj ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

 

10. Tužitelj ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati putnicima ili turistima.

 

11. Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme.

 

12. Otkaz, odnosno raskid ugovora tuženi može dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

 

13. Za slučaj prodaje stana, tužitelj ima pravo prvenstva u skladu sa Zakonom o najmu stanova.

 

14. Ovaj ugovor može prestati u svako doba i sporazumom stranaka.

 

15. Na prava i obveze ugovornih stranaka koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe zakona o najmu stanova.

 

16. Ovaj ugovor sastavljen je u 6 jednakih primjeraka."

 

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana tuženicima ad.1., 4., 5., 8. i 9. na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 15.093,75 kn.

 

III Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana tuženicima ad.2., 3., 6. i 7. na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 7.312,50 kn.".

 

2. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-586/2022-3 od 13. rujna 2022. suđeno je:

 

"I. Žalba tužiteljice Z. V. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, od 14. travnja 2022., poslovni broj: Ps-6/2021.;

 

- potvrđuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženike: 1. K. D. K., 2. D. D., 3. L. V., 4. D. D., 5. D. K., 6. I. M., 7. G. M. i 8. M. D.,

 

- preinačuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženicu 9. L. B. i sudi:

 

"Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sljedećeg sadržaja:

 

U G O V O R   O   N A J M U

 

1. Tuženica L. B. kao najmodavac daje tužiteljici kao najmoprimcu stan u Š., ul. ..., koji se četiri sobe, kuhinje, WC-a s kupatilom, površine 120 m2, s drvarnicom površine 3 m2 i ½ lijeve strane potkrovlja, s pravom korištenja dvorišta, sve u kući položenoj na nekretnini katastarske oznake čest. br. … K.O. Š..

 

Članovi obiteljskog domaćinstva tužitelja koji će zajedno s njim koristiti unajmljeni stan su:

 

- V. Ž., JMBG: …, …, Š.

- V. D., JMBG: …, …, Š.

- V. A., JMBG: …, …, Š.

 

2. Za korištenje stana iz toč. 1. ove presude (ugovora) tužiteljica kao najmoprimac dužan je plaćati zaštićenu najamninu na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Najamnina se plaća svaki mjesec, i to najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

 

Uz zaštićenu najamninu tužitelj je dužan plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u vezi sa stanovanjem.

Do pravomoćnosti ove presude tužitelj je dužan plaćati naknadu u visini stanarine koju je za opisani stan plaćao od 05.11.1996. godine i utvrđenu komunalnu naknadu, s tim da se ta naknada smatra predujmom najamnine.

 

Tužitelj se obvezuje da će, nakon što se utvrdi visina zaštićene najamnine, tuženima nadoknaditi bez posebne opomene ukupnu razliku od predujma do pune najamnine, u roku od 6 mjeseci nakon što tuženi dostave tužitelju izračun zaštićene najamnine.

 

3. Ovaj ugovor o najmu zaključuje se na neodređeno vrijeme.

 

4. Tuženi daju u najam tužitelju stan koji je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se stan nalazi na dan sklapanja ovog ugovora.

 

Sastavni dio ovog ugovora je zapisnik o stanju stana.

 

5. Tuženi se obvezuju snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava kao i troškove za radove na redovnom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

 

6. Tužitelj je dužan stan koristiti na način da ga čuva od oštećenja, a ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade bez prethodne pismene suglasnosti tuženih.

 

Tužitelj je dužan bez odgode obavijestiti tužene o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje izdatke snose tuženi.

 

7. Za dužnu najamninu i počinjenu štetu na stanu, solidarno s tužiteljem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

 

8. Tužitelj i drugi korisnici stana dužni su tuženima ili njihovim punomoćnicima omogućiti ulazak u stan u slučajevima oštećenja ili radi sprečavanja štete.

 

9. Tužitelj ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

10. Tužitelj ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati putnicima ili turistima.

 

11. Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme.

 

12. Otkaz, odnosno raskid ugovora tuženi može dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

 

13. Za slučaj prodaje stana, tužitelj ima pravo prvenstva u skladu sa Zakonom o najmu stanova.

 

14. Ovaj ugovor može prestati u svako doba i sporazumom stranaka.

15. Na prava i obveze ugovornih stranaka koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe zakona o najmu stanova.

 

16. Ovaj ugovor sastavljen je u 6 jednakih primjeraka."

 

II. Nalaže se tuženicima 1. K. D. K., 4. D. D., 5. D. K., 8. M. D. i 9. L. B., da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 7.300,00 kn u roku 15 dana.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-269/2023-2 od 31. siječnja 2023. dopušteno je IX. tuženici L. B. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-586/2022-3 od 13. rujna 2022. u odnosu na sljedeća pitanja:

 

"1. Je li za sud kod primjene čl. 31. st. 2. alineja 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96) glede utvrđivanja ekonomskih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca vezanih uz tržišnu vrijednost druge nekretnine/imovine u njihovom vlasništvu prodajom koje bi se mogla pribaviti dostatna sredstva za stjecanje useljive kuće ili stana koji udovoljava kriterijima iz članka 2. ZNS-a pravno mjerodavno vrijeme i stanje ekonomskih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca na dan 05. studenoga 1996. kao dan stupanja na snagu ZNS-a ili su pravno relevantne i mjerodavne ekonomske mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca u vrijeme zaključenja glavne rasprave/donošenja presude?

 

2. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1. Protokola 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Međunarodni ugovori" broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) kada nije proveo test razmjernosti ograničenja prava vlasništva do kojeg dolazi priznavanjem prava na zaštićenu najamninu u smislu Odluke Europskog suda za ljudska prava od 10. srpnja 2014. u predmetu Statileo protiv Hrvatske, Zahtjev br. 12027/10?".

 

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda IX. tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog pitanja radi kojih joj je dopušteno podnošenje revizije i predložila prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka, uvećano za troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije IX. tuženici.

 

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju IX. tuženice predložila odbiti reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se sudskom presudom nadomjesti ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

 

9. U ovom predmetu nije sporno da su pokojni otac tužiteljice, kao nositelj stanarskog prava, a majka tužiteljice kao sunositeljica stanarskog prava, koristili stan u Š., …, u vlasništvu I. do VIII. tuženika. Prednica (majka) tužiteljice je zatražila od I. do VIII. tuženika sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, što I. do VIII. tuženik nisu prihvatili, nakon čega je 25. kolovoza 1997. pokrenut ovaj postupak radi nadomještanja takvog ugovora sudskom presudom. IX. tuženica je kupnjom od I. do VIII. tuženika stekla vlasništvo predmetnog stana. Tužiteljica je 2009. nasljeđivanjem preuzela pravni položaj svoje majke, a prethodno je iza oca naslijedila ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. …, …, ..., …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i …, sve k. o. B.. Utvrđeno je da je suprug tužiteljice, s kojim je tužiteljica u braku od 1988., ishodio 17. prosinca 1996. građevinsku dozvolu za gradnju stambene građevine na vlastitom zemljištu, odnosno na k. č. br. …, …, … i …k.o. B., i da je od izdavanja građevinske dozvole do 2014. na tom zemljištu izgradio stambenu zgradu, još neuseljivu, bruto razvijene građevinske površine od 538,86 m2 i jednostavnu zgradu pomoćne namjene (spremište i garaža) površine 73,26 m2, pri čemu tržišna vrijednost opisane nekretnine (stambene zgrade i pomoćne zgrade sa zemljištem) iznosi 222.374,38 eura (1.683.000,00 kn).

 

10. Prvostupanjski sud smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva IX. tuženici kao vlasnici predmetnog stana bio nametnut prekomjerni teret. Ona bi trebala primati zaštićenu najamninu, iako stan ne može koristiti i mora plaćati troškove njegova održavanja, u situaciji kada tužiteljica sa svojom obitelji ima u (su)vlasništvu više nekretnina, od kojih je jedna znatnije vrijednosti i omogućava stjecanje vlasništva nekretnine podobne za stanovanje. S tim u vezi, prvostupanjski sud obrazlaže da su ekonomske mogućnosti obitelji tužiteljice u vrijeme stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96 - dalje: ZNS) bile takve da su imali u vlasništvu kompleks građevinskog zemljišta i financijske mogućnosti izgraditi stambenu zgradu s pomoćnom zgradom, koja je tržišne vrijednosti od 222.374,38 eura, zbog čega u to vrijeme prema ekonomskom kriteriju nisu ostvarivali pravo na zaštićenu najamninu koja je prvenstveno usmjerena na zaštitu osoba slabijeg imovnog stanja.

 

11. Nasuprot tom shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud ukazuje da u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a majka tužiteljice nije bila vlasnica useljive obiteljske kuće ili stana niti su to bili tužiteljica, odnosno njezin suprug. Suprug tužiteljice je u to vrijeme bio vlasnik građevinskog zemljišta na kojem je, nakon ishođenja građevinske dozvole 17. prosinca 1996., izgradio neuseljivu stambenu zgradu tržišne vrijednosti 222.374,38 eura, čija je gradnja trajala do 2014. Kako u pravno relevantno vrijeme (5. studenoga 1996.) prednica tužiteljice, tužiteljica i njezin suprugu nisu bili vlasnici useljive kuće ili stana, a ni neuseljive kuće čijom prodajom su mogli pribaviti dostatna novčana sredstva za stjecanje useljive kuće ili stana, to je pravilnom primjenom materijalnog prava, prema stajalištu drugostupanjskog suda, trebalo u odnosu na IX. tuženu usvojiti tužbeni zahtjev za nadomještanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

 

12.1. Za davanje odgovora na dopuštena revizijska pitanja valja poći od odredbi čl. 31. ZNS-a koje glase:

 

"(1) Vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

 

(2) Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji:

              u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

              ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.".

 

12.2. Nadalje, za davanje odgovora na revizijska pitanja, posljedično i za razrješenje merituma ovog spora, potrebno je uzeti u obzir i ustavno jamstvo prava vlasništva, sadržano u čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, odnosno konvencijsko jamstvo prava vlasništva, zaštićeno čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).

 

13. Uvažavajući praksu ovoga suda (Rev-x-751/2017, Rev-448/12), Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3849/2011) i Europskog suda za ljudska prava (Statileo protiv Hrvatske, zahtjev br. 12027/10, presuda od 10. srpnja 2014.), ovaj sud smatra da pravozaštitni zahtjev tužiteljice, odnosno nadomještanje ugovora o najmu stana s pravom na zaštićenu najamninu, kako je prihvaćen od strane drugostupanjskog suda, dovodi do miješanje u pravo vlasništva IX. tuženice, zajamčeno čl. 48. Ustava, odnosno zaštićeno čl. 1. Protokola uz EKLJP. Kako bi takva mjera mogla biti prihvatljiva, neophodno je razmotriti ima li ona zakonsku osnovu, je li usmjerena na legitiman cilj i ostvaruje li taj cilj na razmjeran način. Pri tome, kako to proizlazi iz naprijed citirane prakse, a uvažavajući okolnosti ovog predmeta i uz njega vezana sporna pitanja, nije dvojbeno da nadomještanje ugovora o najmu stana s pravom na zaštićenu najamninu ima odgovarajuću zakonsku osnovu u odredbama ZNS-a, posebice čl. 8., 30. i 31. ZNS, kao i legitiman cilj usmjeren na socijalno-stambenu zaštitu osoba kojima je prestalo stanarsko pravo. Sporno je, u suštini, pitanje razmjernosti, odnosno ostvaruje li se navedeni legitiman cilj na način koji IX. tuženici nameće pretjerani teret ili ne. Razrješenje tog pitanja je neophodno za pravilnu primjenu i poštivanje mjerodavnih konvencijskih i ustavnih jamstava, zbog čega valja zaključiti da je drugostupanjski sud, propuštanjem provedbe predmetnog testa razmjernosti pogrešno primijenio odredbu čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP. Time je ujedno odgovoreno na drugo revizijsko pitanje.

 

14. Nadalje, glede prvog revizijskog pitanja, vezanog uz primjenu čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS-a i pravno relevantno vrijeme za ocjenu ekonomskih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca (tužiteljice), ovaj sud smatra da je, promatrano iz aspekta zaštite temeljnih ljudskih prava, u konačnici odlučno to dovodi li predmetna mjera, koja predstavlja miješanje u pravo vlasništva, do dopuštenog ili nedopuštenog ograničenja tog prava. Kako je u ovom predmetu sporan aspekt razmjernosti, ne može se isključiti mjerodavnost okolnosti koje su nastale i nakon stupanja na ZNS-a, posebice ako su one vezane uz okolnosti koje su bile prisutne u vrijeme njegova stupanja na snagu i ako bi, promatrajući ukupnost svih okolnosti konkretnog slučaja, njihovo zanemarivanje moglo narušiti pravilnu ocjenu razmjernosti miješanja u pravo vlasništva. Stoga, kada to opravdavaju posebne okolnosti konkretnog slučaja i pravilna provedba testa razmjernosti, nema zapreke da se kod primjene čl. 31. st. 2. ZNS-a u svrhu utvrđenja ekonomskih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca, vezanih uz tržišnu vrijednost druge nekretnine ili imovine čijom prodajom bi mogli pribaviti dostatna sredstva za stjecanje useljive kuće ili stana koji udovoljava kriterijima iz članka 2. ZNS-a, uzmu u obzir i one okolnosti koje su nastale nakon stupanja na snagu ZNS-a. U navedenom je sadržan i odgovor na prvo revizijsko pitanje.

 

15. Polazeći od izloženih odgovora na revizijska pitanja, uz uvažavanje konkretnih okolnosti ovog predmeta, ovaj sud smatra da kod provedbe testa razmjernosti treba poći od toga da nadomještanjem ugovora o najmu stana s pravom na zaštićenu najamninu nedvojbeno dolazi do znatnog ograničenja prava vlasništva IX. tuženice, a koje se, između ostalog, ogleda u tome da je ista onemogućena u upotrebi predmetnog stana tijekom trajanja zaštićenog najma tijekom vrlo dugog razdoblja i da je dužna snositi troškove održavanja nekretnine. Na drugoj strani, u odnosu na ograničenja kojima je podvrgnuta, IX. tuženica ne bi mogla ostvariti pravo na tržišnu najamninu već bi bila dužna primati iznos zaštićene najamnine, koja je pobijanom presudom uspostavljena u korist tužiteljice. Ovo pravo na zaštićenu najamninu, koje je isključeno u slučajevima navedenim u čl. 31. st. 2. ZNS-a, ima zaštitno-socijalnu komponentu te njezina primjena treba biti isključena kod osoba koje imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan, odnosno drugu nekretninu / imovinu prodajom koje bi mogli pribaviti dostatna sredstva za stjecanje useljive kuće ili stana. S tim u vezi, u dosadašnjoj fazi postupka utvrđeno je da je suprug tužiteljice i prije stupanja na snagu ZNS-a bio vlasnik građevinskih zemljišta u svezi kojih je ishodio građevinsku dozvolu (prosinac 1996.), nakon čega su vršeni radovi koji su doveli do toga da uža obitelj tužiteljice u 2014. godini ima u vlasništvu neuseljivu stambenu zgradu s pomoćnom zgradom znatne tržišne vrijednosti od 222.374,38 eura. Ove okolnosti, uključujući i tržišnu vrijednost navedene nekretnine kao krajnji ishod gradnje i ulaganja sredstava u gradnju, podrazumijevaju kontinuiranu ekonomsku snagu koja je svakako iznad one razine uz koju bi trebalo vezati pravo na zaštićenu najamninu, zbog čega ih treba promatrati u njihovoj ukupnosti i, posljedično, uvažiti kod provedbe testa razmjernosti. Njihov konačni učinak, prema ocjeni ovog suda, opravdava zaključak da bi uspostavom prava na zaštićenu najamninu u korist tužiteljice došlo do nametanja prekomjernog tereta IX. tuženici, s obzirom na ograničenja kojima je izložena u situaciji kada je tužiteljica, odnosno članovi njezinog obiteljskog domaćinstva, raspolagala dostatnim ekonomskim mogućnostima putem kojih je mogla pribaviti useljivi stan ili kuću. Navedeno predstavlja zapreku za ugovaranje najma s pravom na zaštićenu najamninu u smislu čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS-a, zbog čega ovaj sud zaključuje da je stajalište izraženo u pobijanoj presudi utemeljeno na pogrešnoj primijeni materijalnog prava.

 

16. Iz navedenih je razloga revizija IX. tuženice ocijenjena osnovanom, a primjenom čl. 391. st. 7. ZPP preinačena je pobijana presuda u onom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na IX. tuženicu i naloženo plaćanje parničnih troškova te je odbijena žalba tužiteljice protiv dijelova prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na IX. tuženicu i tužiteljici naloženo plaćanje parničnih troškova tuženicima (točka I. izreke).

 

17. U odnosu na navode tužiteljice vezane uz povredu prava na dom ukazuje se da je ovaj postupak iniciran njezinim zahtjevom za nadomještanje ugovora o najmu stana uz pravo na zaštićenu najamninu, odnosno predmet spora nije vezan uz iseljenje i predaju posjeda predmetnog stana, zbog čega ovi navodi tužiteljice nisu relevantni za odluku o tužbenom zahtjevu.

 

18. Odluka o troškovima u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, s time da su IX. tuženici dosuđen zatraženi troškovi sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosu od 187,50 eura po radnji, uključujući pripadajući porez na dodanu vrijednost, a ukupno 375,00 eura (točka II. izreke), uvažavajući vrijednost predmeta spora,  te odredbe Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Ostatak zatraženog iznosa nije dosuđen, budući da je prekomjerno zatražen.

 

19. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (točka III. izreke).

 

Zagreb, 22. svibnja 2024.