- 1 -              Rev-1087/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1087/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. pok. J., OIB ..., iz C., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku (Građansko - Upravni odjel), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-3/2019-2 od 27. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-117/2017 od 29. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Dužna je tuženica Republika Hrvatska, OIB  ..., na ime naknade materijalne štete (izmakle dobiti), isplatiti tužitelju M. Đ. OIB ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe i to:

 

za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. travnja 2007. godine novčane iznose od po

- 1.500,00 kuna za svaki mjesec u tom periodu, koji mjesečni iznosi dospijevaju 15. dana u narednom mjesecu za prethodni mjesec,

- za razdoblje od 1. travnja 2007. do 1. ožujka 2009. godine novčane iznose od po 1.050,00 kuna za svaki mjesec u tom periodu, koji mjesečni iznosi dospijevaju 15. dana u narednom mjesecu za prethodni mjesec,

- za mjesec ožujak 2009. godine novčani iznos od 1.072,50 kuna koji dospijeva dana 15. travnja 2009. godine,

- za mjesec travanj 2009. godine novčani iznos od 1.095,00 kuna koji dospijeva dana 15. svibnja 2009. godine,

- za mjesec svibanj 2009. godine novčani iznos od 1.117,50 kuna, koji dospijeva dana 15. lipnja 2009. godine,

- za mjesec lipanj 2009. godine novčani iznos od 1.140,00 kuna, koji dospijeva dana 15. srpnja 2009. godine,

- za mjesec srpanj 2009. godine novčani iznos od 1.162,50 kuna, koji dospijeva dana 15. kolovoza 2009. godine,

- za mjesec kolovoz 2009. godine novčani iznos od 1.185,00 kuna, koji dospijeva dana 15. rujna 2009. godine,

- za mjesec rujan 2009. godine novčani iznos od 1.207,50 kuna, koji dospijeva dana 15. listopada 2009. godine,

- za mjesec listopad 2009. godine novčani iznos od 1.230,00 kuna, koji dospijeva dana 15. studenog 2009. godine,

- za mjesec studeni 2009. godine novčani iznos od 1.252,50 kuna, koji dospijeva dana 15. prosinca 2009. godine,

- za mjesec prosinac 2009. godine novčani iznos od 1.275,00 kuna, koji dospijeva dana 1. siječnja 2010. godine,

- za mjesec siječanj 2010. godine novčani iznos od 1.297,50 kuna, koji dospijeva dana 15. veljače 2010. godine,

- za mjesec veljaču 2010. godine novčani iznos od 1.300,00 kuna, koji dospijeva dana 15. ožujka 2010. godine

- za mjesec ožujak 2010. godine novčani iznos od 1.312,50 kuna, koji dospijeva dana 15. travnja 2010. godine

- za mjesec travanj 2010. godine novčani iznos od 1.325,00 kuna, koji dospijeva dana 15. svibnja 2010. godine

- za mjesec svibanj 2010. godine novčani iznos od 1.337,50 kuna, koji dospijeva dana 15. lipnja 2010. godine

- za mjesec lipanj 2010. godine novčani iznos od 1.350,00 kuna, koji dospijeva dana 15. srpnja 2010. godine

- za mjesec srpanj 2010. godine novčani iznos od 1.362,50 kuna, koji dospijeva dana 15. kolovoza 2010. godine

- za mjesec kolovoz 2010. godine novčani iznos od 1.375,00 kuna, koji dospijeva dana 15. rujna 2010. godine

- za mjesec rujan 2010. godine novčani iznos od 1.387,50 kuna, koji dospijeva dana 15. listopada 2010. godine

- za mjesec listopad 2010. godine novčani iznos od 1.400,00 kuna, koji dospijeva dana 15. studenog 2010. godine

- za mjesec studeni 2010. godine novčani iznos od 1.412,50 kuna, koji dospijeva dana 15. prosinca 2010. godine

- za mjesec prosinac 2010. godine novčani iznos od 1.425,00 kuna, koji dospijeva dana 15. siječnja 2011. godine,

- za period od 1. siječnja 2011. godine do presuđenja novčane iznose od po 1.425,00 kuna za svaki mjesec u tom periodu, koji mjesečni iznosi dospijevaju 15. dana u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a od presuđenja pa nadalje plaćati svakog mjeseca novčane iznosa od po 1.425,00 kuna koji mjesečni iznosi dospijevaju 15. dana u narednom mjesecu za prethodni mjesec, te zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, koja se do 31. prosinca 2007. godine obračunavaju kao zakonska zatezna kamata sukladno Zakonu o kamatama (NN 94/2004), od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine obračunavaju polugodišnje, petpostotnim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje obračunavaju polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Dužna je tuženica Republika Hrvatska, OIB  ..., na ime naknade materijalne štete (umanjenja imovine), isplatiti tužitelju M. Đ. OIB ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe i to:

 

-              na iznos od 92,85 kuna od 15. svibnja 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.701,21 kuna od 15. lipnja 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.639,22 kuna od 15. srpnja 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.639,22 kuna od 15. kolovoza 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.639,22 kuna od 15. rujna 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.506,38 kuna od 15. listopada 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.515,23 kuna od 15. studenog 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.444,38 kuna od 15. prosinca 2004. pa do isplate,

-              na iznos od 1.373,54 kuna od 15. siječnja 2005. pa do isplate,

-              na iznos od 1.444,68 kuna od 15. veljače 2005. pa do isplate,

-              na iznos od 5,41 kuna od 15. kolovoza 2006. pa do isplate,

-              na iznos od 756,39 kuna od 15. rujna 2006. pa do isplate,

-              na iznos od 952,28 kuna od 15. listopada 2006. pa do isplate,

-              na iznos od 854,33 kuna od 15. studenog 2006. pa do isplate,

-              na iznos od 854,33 kuna od 15. prosinca 2006. pa do isplate,

-              na iznos od 812,36 kuna od 15. siječnja 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 434,57 kuna od 15. veljače 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 770,38 kuna od 15. ožujka 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 546,51 kuna od 15. travnja 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 658,44 kuna od 15. svibnja 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 425,74 kuna od 15. lipnja 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 794,14 kuna od 15. srpnja 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 854,33 kuna od 15. kolovoza 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 756,39 kuna od 15. rujna 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 1.050,22 kuna od 15. listopada 2007. pa do isplate,

-              na iznos od 756,39 kuna od 15. studenog 2007. pa do isplate,

 

a koja se do 31. prosinca 2007. godine obračunava kao zakonska zatezna kamata sukladno Zakonu o kamatama (NN 94/2004), od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine obračunava polugodišnje, petpostotnim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje obračunava polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Dužna je Republika Hrvatska, OIB  ..., na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju M. Đ. OIB ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 60.344,50 kn zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, koja se obračunava polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj 2 Pn-117 17 od 29. siječnja 2019.:

 

a) potvrđuje u točki I. i II.  izreke;

 

b) preinačuje u točki III. izreke tako da točka III. izreke glasi:

 

"III. Dužna je Republika Hrvatska, OIB  ..., na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju M. Đ. OIB ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe  iznos od 57.468,75 kn zajedno sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2019. pa do isplate, koja se obračunava polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tužene te potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne štete koju trpi iz štetnog događaja 11. ožujka 1997. kada je kao pričuvni policajac, prilikom plovidbe službenim policijskim gliserom, pri gonjenju švercerskog plovila koje je ilegalno prešlo državnu granicu, a zbog manevra službenog plovila, zadobio tjelesnu ozljedu, a koja šteta predstavlja mjesečne novčane svote iz osnove izmakle dobiti za razdoblje od 1. siječnja 2005. do donošenja prvostupanjske presude te ubuduće nakon presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama, te naknada materijalne štete koju je pretrpio tužitelj, a koja predstavlja razliku naknade za bolovanje i naknade plaće za razdoblje od 1. svibnja 2004. do listopada 2007.

 

9. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u razdoblju kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske odluke bio na bolovanju zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a da je u razdoblju od 23. travnja 2007. do 27. veljače 2009. psihičko stanje utjecalo na njegovu radnu sposobnost na način da je ista bila smanjena za 30 %, da bi od 27. veljače 2009. do kraja 2009. psihičko stanje tužitelja sve manje utjecalo na njegovu radnu sposobnost tako da bi na kraju 2009. zbog navedenog njegova radna sposobnost bila smanjena za 15 %, a tijekom 2010. utjecaj psihičkog stanja tužitelja na njegovu radnu sposobnost nastavio se smanjivati, tako da je taj utjecaj na kraju 2010. bio 5 %, a da je od 2011. pa nadalje utjecaj psihičkog stanja tužitelja na njegovu radnu sposobnost kontinuirano 5 %,

- da je tužitelj kao električar prije štetnog događaja poslije radnog vremena zarađivao „na crno“.

 

10. Valja napomenuti da tužena navodi da revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, međutim, u obrazloženju tog revizijskog razloga u bitnom i pretežnom dijelu osporava samo činjenična utvrđenja, te obrazlaže i analizira provedene dokaze pred nižestupanjskim sudovima. Iz tih navoda slijedi da tužena pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

11. Odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 32/05 - dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok odredba čl. 155. istog Zakona propisuje šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

 

11.1. Odredbom čl. 188. ZOO je propisano da u slučaju tjelesne povrede naknada se određuje u pravilu u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, dok je čl. 195. st. 2. propisano da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja uništene ili smanjene odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

 

12. Pravilno su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev kako za razliku iznosa između naknade za bolovanje i plaće koju bi tužitelj primao da je radio, kao i zahtjev za izgubljenu zaradu, a koje iznose su sudovi utvrdili provedenim vještačenjima.

 

13. Naime, pravilno su sudovi zaključili da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle dobiti obzirom da je mogao ostvarivati dodatnu zaradu u dosuđenom iznosu radeći „u fušu“ kao električar kao i da mu je nastala šteta u vidu razlike primljene naknade plaće za vrijeme bolovanja i pune plaće koju bi tužitelj primao da nije bio na bolovanju.

 

14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužene odbiti kao neosnovanu.

 

15. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 22. svibnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.