1

                            Poslovni broj: Gž-411/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

Poslovni broj: Gž-411/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. OIB:… iz Z., koju zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. b. d.d. OIB:… iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.1719/22-29 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužiteljice se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.1719/22-29 od 8. ožujka 2023. u pobijanom dijelu – točkama I., III. i IV. se:

 

a) preinačuje u dijelu točke I. u kojem je odlučeno o parničnim troškovima i točki III. izreke na način da se tužiteljici dosuđuju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 2446,42 eura,

 

b)  potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i točki IV. izreke.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika da im protivna strana naknadi troškove žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku A. b d.d. OIB:… iz Z., platiti tužiteljici S. F. OIB:… iz Z., iznos od 4.162,85 eura / 31.365,03 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

 

- iznos od 3,54 eura / 26,67 kuna1 od 14. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 10,49 eura / 79,07 kuna1 od 15. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 4,74 eura / 35,72 kuna1 od 20. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 15,29 eura / 115,21 kuna1 od 09. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 20,96 eura / 157,90 kuna1 od 06. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 13,81 eura / 104,08 kuna1 od 29. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,59 eura / 140,06 kuna1 od 23. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 14,11 eura / 106,30 kuna1 od 21. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 12,42 eura / 93,60 kuna1 od 21. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 13,39 eura / 100,87 kuna1 od 24. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 14,42 eura / 108,63 kuna1 od 03. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 11,14 eura / 83,90 kuna1 od 03. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 11,14 eura / 83,90 kuna1 od 03. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 13,32 eura / 100,39 kuna1 od 21. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,46 eura / 139,10 kuna1 od 29. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 21,18 eura / 159,55 kuna1 od 29. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 22,02 eura / 165,90 kuna1 od 09. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 21,76 eura / 163,92 kuna1 od 09. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 27,67 eura / 208,45 kuna1 od 27. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 30,57 eura / 230,36 kuna1 od 27. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 54,65 eura / 411,73 kuna1 od 29. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 41,64 eura / 313,77 kuna1 od 29. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 55,91 eura / 421,27 kuna1 od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 55,91 eura / 421,27 kuna1 od 16. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 54,77 eura / 412,70 kuna1 od 16. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 84,25 eura / 634,81 kuna1 od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 67,07 eura / 505,33 kuna1 od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 67.07 eura / 505,33 kuna1 od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 75,52 eura / 569,04 kuna1 od 30. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 70,16 eura / 528,61 kuna1 od 30. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 67,48 eura / 508,42 kuna1 od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 94,77 eura / 714,03 kuna1 od 29. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 100,29 eura / 755,63 kuna1 od 30. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 109,37 eura / 824,07 kuna1 od 26. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 108,04 eura / 814,00 kuna1 od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 97,37 eura / 733,67 kuna1 od 30. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 96,73 eura / 728,84 kuna1 od 30. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 95,76 eura / 721,52 kuna1 od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 104,63 eura / 788,36 kuna1 od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 104,63 eura / 788,36 kuna1 od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 107,72 eura / 811,64 kuna1 od 30. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 103,29 eura / 778,27 kuna1 od 30. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 106,54 eura / 802,76 kuna1 od 29. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 107,77 eura / 812,01 kuna1 od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 105,38 eura / 793,97 kuna1 od 30. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 103,86 eura / 782,57 kuna1 od 27. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 103,53 eura / 780,08 kuna1 od 31. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 97,73 eura / 736,35 kuna1 od 28. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 106,25 eura / 800,51 kuna1 od 29. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 106,25 eura / 800,51 kuna1 od 29. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 104,10 eura / 784,35 kuna1 od 29. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 95,69 eura / 721,00 kuna1 od 31. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 102,26 eura / 770,45 kuna1 od 30. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 105,25 eura / 792,98 kuna1 od 20. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 104,73 eura / 789,10 kuna1 od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 93,20 eura / 702,19 kuna1 od 23. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 92,24 eura / 694,99 kuna1 od 20. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 94,54 eura / 712,28 kuna1 od 21. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 94,54 eura / 712,28 kuna1 od 21. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 100,92 eura / 760,38 kuna1 od 19. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 100,29 eura / 755,60 kuna1 od 29. listopada 2013. godine do isplate te na

- iznos od 101,72 eura / 766,42 kuna1 od 28. studenog 2013. godine do isplate,

 

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.321,99 eura / 17.495,03 kuna¹ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2023. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 14. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 95,76 eura / 721,52 kuna1 od 20. siječnja 2011. godine do 19. siječnja 2012. godine kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

r i j e š i o j e

 

Dopušta se preinaka tužba povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 29. srpnja 2022. godine, odnosno podneskom od 12. listopada 2022. godine".

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. i IV. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbe.

 

2.1. Tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima a ista je sadržana u točkama I. i III. izreke.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora restitucijski je zahtjev u pogledu više plaćenog na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Nesporno je bilo da je tuženik (tada H. A.-A.-B.) s tužiteljicom (tada S. V.) sklopio Ugovor o kreditu 26. listopada 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor), da je tim Ugovorom tužiteljici stavljena na raspolaganje kunska protuvrijednost svote od 32.282,81 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz početnu redovnu kamatnu stopu od 5,25% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukama kreditora, na rok otplate od 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, te da je kredit otplaćen.

 

6.1. Sporno je bilo je li tužiteljica potrošač i jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ništetne, budući na takvoj tvrdnji tužiteljica temelji svoj zahtjev za isplatom svega onog što je tuženiku tijekom otplate kredita više platila zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio prilikom uzimanja (stavljanja na raspolaganje) kredita.

 

6.2. Tužiteljica se u tužbi pozvala na presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12, u kojem je presuda donesena 7. travnja 2013. i je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica potrošač, a ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi donio je primjenom Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.

 

7.1. Prvostupanjski sud obrazlaže kako se odredbom članka 81. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točka 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Da bi se ugovorna odredba u potrošačkim ugovorima smatrala jasnom i razumljivom mora ona biti ne samo gramatički razumljiva, nego potrošaču moraju biti jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni ugovor o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, a što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik zbog čega tužiteljica, potrošač niti nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, odnosno nije mogla procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njezine financijske obveze. Prvostupanjski se sud pozvao na presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, na koje se pozvala tužiteljica u tužbi, a kojima je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a da nije informirao potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne.

 

7.2. Pozivajući se na navedene odluke prvostupanjski je sud naveo i da je, sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13), vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba ista poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozivala tužiteljica.

 

8. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je više tužiteljica tuženiku platila s obzirom na promjenu točnije povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio prilikom sklapanja Ugovora, navodeći da manje plaćeni iznosi, zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni, nisu relevantni jer tuženik ne samo da nije potrošač pa se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita, već ne postoji odgovornost tužiteljice i ona po osnovi tzv. negativne razlike nije ništa stekla, pa nema što tuženiku niti vratiti.

 

9. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare navodeći da je rok za restitucijski zahtjev tužiteljice počeo teći 14. lipnja 2018. kada je potvrđena presuda TS u Zagrebu posl.br. P-1401/12 presudom VTS RH posl.br. Pž-6632/17, pri čemu se pozvao na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022., budući je tim presudama utvrđena odnosno na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 26. ožujka 2022., nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok. Ni u pogledu povećanog tužbenog zahtjeva, do kojeg je došlo 29. srpnja 2022. nije došlo do zastare, pri čemu prvostupanjski sud navodi i da je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva a da tužiteljica povećanjem tužbenog zahtjeva nije promijenila istovjetnost zahtjeva.

 

10. Prvostupanjski je sud odluku kojom je tuženika obvezao tužiteljici platiti utvrđene razlike sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja do vraćanja utemeljio na članku 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisana obveza vraćanja primljenog na temelju ništetnih odredbi ugovora i članka 1115. ZOO-a kojom je popisana obveza plaćanja kamate kada se vraća stečeno bez osnove i to za nepoštenog stjecatelja od dana stjecanja, a nepoštenje tuženika prvostupanjski sud nalazi u činjenici da je on taj koji je odgovoran za ugovaranje predmetne nepoštene ugovorne odredbe.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje tuženik. Protivno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, nedostatak kojih bi, po tvrdnji tuženika, predstavljao ovu bitnu povredu. Naime, pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača za koje je prvostupanjski sud vezan, odnose se i na pitanje znatne neravnoteže, kao elementa koji je potreban da bi se odredba uopće smatrala nepoštenom te stoga ništetnom i zbog toga je nije bilo potrebno posebno utvrđivati i obrazlagati. Pravna utvrđenja iz tog postupka nisu dovedena u pitanje tvrdnjama i dokazima koje je nudio tuženik, dokazujući da je u ovom konkretnom slučaju riječ o drugačijom situaciji od onih koje su bile razmatrane u postupku kolektivne tužbe, pa tako da je tužiteljica dobila odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe, točnije rizicima fluktuacije tečaja CHF, kao valute utočišta. Tuženik u žalbi navodi kako ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 7 godina (vrijeme otplate kredita), da promjena tečaja ni na koji način nije bila predvidiva, da prvostupanjski sud nije ocijenio niti obrazložio je li eventualni propust banke da upozori tužiteljicu (očitom omaškom navedeno tuženika) na rizike sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom u CHF, počinjen u dobroj vjeri, odnosno da nije obrazložio zašto pretpostavlja da je tuženik uopće mogao predvidjeti toliki rast CHF, što sve ukazuje na to da tuženik ni ne tvrdi da je tužiteljici dao relevantne obavijesti kako bi se ona mogla smatrati dostatno informirana za donošenje valjane odluke o kreditnom zaduživanju, koje svakako nisu one koje se odnose na predviđanje rasta tečaja CHF, nego one koje se odnose na elemente, parametre, okolnosti koje na promjenu tečaja CHF mogu utjecati.

 

13. S tim u vezi neosnovano tuženik navodi kako sud nije proveo dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica (točke c) žalbe), navodeći kako je (cit.) “…na okolnosti načina pregovaranja ugovora o kreditu te razumljivosti ugovornih odredbi predlagao saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a koji dokaz sud nije proveo.“ Točno je da prvostupanjski sud nije saslušao predloženog svjedoka, točnije svjedokinju (A. C.) iako je to bio odlučio i triput joj slao poziv za saslušanje, ali ovaj sud nalazi da zbog toga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka koja je mogla utjecati na donošenje zakonite odluke. To stoga što okolnosti na koje je predloženo saslušanje svjedokinje, a koje su navedene u tužbi, da su tužitelju objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu, pa tako i odredba o valuti obveze. Također i na okolnosti načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, upozorio ga na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule, a uvažavajući i ono što se u žalbi o tome navodi, a o čemu je bilo riječi u prethodnoj točki obrazloženja ove drugostupanjske presude, po shvaćanju ovog suda nisu one koje bi bile relevantne za ovu pravnu stvar, jer nije riječ o okolnostima zbog kojih bi se moglo smatrati da je tužiteljica bila dostatno informirana o svim relevantnim parametrima vezanim baš za valutnu klauzulu vezanu uz CHF, već valutnu klauzulu kao takvu, da bi uopće mogla donijeti valjanu odluku o kreditnom zaduživanju. No i neovisno o tome valja ukazati da je i tuženik od dokaza odustao jer je na ročištu održanom 24. veljače 2023. predložio zaključenje glavne rasprave i donošenje presude kojom će se u cijelosti odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

 

14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu koju tuženik treba tužiteljici platiti na ime stečenog bez osnove, obračunavajući samo pozitivne razlike anuiteta. O negativnim razlikama sud vodi računa samo ako postoji protutužba ili prigovor radi prebijanja (pravno shvaćanje Građanskog odjela ŽS Dubrovnik, 8. ožujka 2022., točka 6.).

            

15. Netočno je i da bi vještak koristio pogrešnu metodologiju jer da je trebao koristiti kamatne stope na kunske kredite pa uspoređivati iznose koje bi tužiteljica platila tuženiku da je bila ugovorena takva kamatna stopa, jer je vještak napravio izračun prema zadatku koji je dobio od suda, a sud je vještaku dao zadatak vodeći računa da je riječ o situaciji u kojoj postoji ništetna ugovorna odredba koja se tiče valutne klauzule i izračun je trebalo izvršiti samo vezano za promjenu tečaja valute, a ne i za promjenu kamatne stope.

 

16. Neosnovano tuženik ukazuje na povredu iz članka 260. stavak 1. ZPP-a (očito u vezi članka 354. stavak1.ZPP-a) jer da sud nije pozvao vještaka da usmeno izloži svoj pisani nalaz i mišljenje, jer je tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka naveo kako nema prigovora na sam izračun vještaka, već smatra da bi trebalo uzeti u obzir izračun vještaka u koji su uračunate i negativne razlike, odnosno i manje plaćeni iznosi (list spisa 120), a to je pravno pitanje o čemu je sve rečeno pod točkom 14. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

 

17. U pogledu tijeka dosuđenih kamata valja reći da nepoštenje tuženika, pa stoga i obveza plaćanja zatezne kamate od dana stjecanja, kako je pobijanom presudom odlučeno, proizlazi iz činjenice da je tuženik bio taj koji je sastavio i ponudio ugovor koji sadrži nepoštene i upravo zbog toga ništetne odredbe, pa se ni on onda ne može drugačijim smatrati, radi čega je neutemeljeno tuženikovo pozivanje na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.1/04 od 5. ožujka 2004.

 

18. Neosnovano žalitelj osporava pobijanu odluku zbog stava prvostupanjskog suda o početku tijeka zastare, jer je prvostupanjski sud o tome pravilno odlučio i njegovim se razlozima nema što dodati.

 

19. Slijedom navedenog žalba tuženika nije osnovana radi čega ju je trebalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude.

 

20. Osnovano tužiteljica pobija odluku o troškovima, ali osnovan je samo žalbeni navod da joj je trebao priznati i trošak pristupanja na ročište radi objave presude, pa je zbog toga valjalo preinačiti odluku o parničnim troškovima i odlučiti kao u točki I.a) izreke. Navedeni trošak na koji tužiteljica ima (još) pravo iznosi 937,50 kuna (750,00 kuna uvećano za 25% PDV), odnosno 124,43 eura.

 

21. Neosnovano žaliteljica potražuje i trošak podneska od 12. listopada 2022. (1.500,00 kuna + PDV) jer isti nije bio potreban za vođenje postupka jer nije bilo nužno tužbeni zahtjev izražen u kunama izražavati u eurima budući bi to učinio i sam sud, s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH, pa je u tom dijelu žalba tužiteljice neosnovana.

 

22. Kako tuženik u žalbi nije uspio to je o njegovom zahtjevu da mu se naknade troškovi žalbe odlučeno kao u točki II. izreke, na temelju članka 166. u vezi 154. stavak 1. ZPP-a.

 

23. Valjalo je i zahtjev tužiteljice da joj se naknade troškovi žalbe odbiti, jer je ona sa žalbom (na odluku o troškovima) uspjela samo djelomično, manje od 50%, a to znači da je uspjeh protivne strane u bio veći, radi čega je i o njenom zahtjevu odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

 

U Dubrovniku 22. svibnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.