Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

             Poslovni broj: Gž-186/2021-5

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

             

 

    Poslovni broj: -186/2021-5

 

U    I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice N. R. iz D., (čiji je OIB: ), koju zastupa punomoćnica N. M.-G., odvjetnica iz D., i 2. tužitelja J. M. iz K., (čiji je OIB: ), kojeg zastupa punomoćnica N. M.-G., odvjetnica iz D., protiv 1. tuženog B. K. d.o.o. iz Z., (čiji je OIB: ), kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica iz Z., 2. tuženika P. S. iz M. V., (čiji je OIB: ) i 3. tužene K. S. iz M. V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1653/2018-17 od 10. studenog 2020., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1653/2018-17 od 10. studenog 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1653/2018-17 od                               10. studenog 2020., suđeno je:

 

" 1. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice N. R. i 2. tužitelja J. M. koji glasi:

 

"1.Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta po prijedlogu ovrhovoditelja – prvotuženika B. K. d.o.o.Z., OIB: (ranije E.&S. b. d.d.R., OIB:) protiv ovršenika P. S., OIB: i K. S., OIB:u predmetu Ovr-6139/2016 Općinskog suda u Rijeci a radi naplate novčanog iznosa određenog tim rješenjem o ovrsi sa pripadajućom kamatom i troškovima ovršnog postupka na nekretnini k.č.br…. u naravi dvorište u M. Z. površine 112 čhv upisanoj u z.k.ul…. k.o.M. V..

 

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, izvršiti brisanje zabilježbe zapremljene po sudu dana 28.10.2016.u predmetu Z-27384/2016, po pravomoćnosti ove presude."

 

2. Nalaže se stvari 1. tužiteljici N. R. iz D., (čiji je OIB: ) i 2. tužitelju J. M. iz K., (čiji je OIB: ) da 1. tuženom B. K. d.o.o. iz Z., (čiji je OIB: ) naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn (slovima: četiri tisuće šesto osamdeset i sedam kuna te pedeset lipa) i to u roku od 15 dana, dok se 1. tuženi B. K. d.o.o. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška".

 

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretnini kč. br. z. ul. k.o. M. V..

 

6. Tužitelji (brat i sestra) tvrde da su navedenu nekretninu stekli od svoje majke A. M. za njezinog života temeljem diobe napravljene između majke, tužitelja i trećetužene (njihove sestre), pa da je ista nakon smrti majke (2001. godine) pripala u vlasništvo i suposjed tužiteljima na jednake dijelove.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

-          da je rješenjem u ovrsi Ovr-6139/2016 od 18. srpnja 2016., određena ovrha na  nekretnini kč.br. , z.ul…. K.O. M. V., na kojoj su tuženik ad.2. (suprug tuženice ad.3. ) i tužena ad.3. upisani kao suvlasnici,

-          da je zabilježba ovrhe upisana 28. listopada 2016. (Z-27384/2016),

-          da su tužitelji 14. ožujka 2018. pokrenuli parnicu protiv tuženika ad.2. i tuženice ad.3. radi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. koji tužbeni zahtjev tuženici nisu osporavali, te je prvostupanjskom presudom poslovni broj: P-660/2018 od 26. lipnja 2020., utvrđeno da su tužitelji vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV),

-          da su rješenjem Ovr-6139/2016 od 27. svibnja 2018., tužitelji upućeni kao treće osobe da pokrenu parnicu protiv stranaka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na čest. z. ul. k.o. M. V..

 

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja, navodeći da tužitelji vlasništvo sporne nekretnine nisu mogli steći darovanjem od svoje majke pok. A. M., kao ni diobom sa sestrom trećetuženicom bez da to svoje pravo upišu u zemljišne knjige, jer se temeljem članka 120. stavak 1. ZV vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu. Iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje bilo kakvog ugovora o darovanju i diobi u svezi predmetne nekretnine, a niti rješenje o nasljeđivanju, te je u ovoj parnici relevantna činjenica da je dana 28. listopada 2016. pod brojem: Z-27384/2016 provedena zabilježba ovrhe temeljem rješenja o ovrsi.

 

9. U obrazloženju odluke se također navodi da je člankom 84. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,  131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) propisano da tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz te nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, dok je stavkom 3. istog članka propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira na to kada je ta raspoložba poduzeta. Sukladno navedenim propisima prvostupanjski sud zaključuje da ukoliko i kasnije dođe do promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini to nema nikakav pravni učinak na tijek ovršnog postupka, pa zbog toga ovrha pod poslovnim brojem: Ovr-6139/21016 nije nedopuštena.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj.

 

11. Prema članku 120. stavak 1. ZV pravo vlasništva na nekretninama se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a prema članku 122. toga Zakona smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

12. Nadalje prema članku 130. stavak 1. ZV, tko stekne vlasništvo na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema stavku 2. tog članka vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

13. Tužitelji nisu ničim dokazali nedostatak dobre vjere kod prvotuženika koji je pokrenuo ovršni postupak na temelju izvatka iz zemljišne knjige na kojoj nekretnini koja je predmet ovrhe su kao suvlasnici za po ½ dijela bili upisani tuženik ad.2. i tuženica ad.3. U odnosu na tvrdnje žalitelja prema kojima bez obzira što tužitelji nisu upisani kao suvlasnici sporne nekretnine, isti kao predmnjevani vlasnici u smislu članka 166. stavak 1. ZV imaju pravo tražiti da se ovrha na spornoj nekretnini proglasi nedopuštenom, jer je stjecanje bilo prije nego je ovršni postupak  pokrenut, dakle prije zabilježbe 28. listopada 2016. potrebno je reći da tužitelji kao izvanknjižni vlasnici nisu iskoristili svoje pravo iz članka 130. stavak 2. ZV da to svoje pravo upišu u zemljišnoj knjizi, a kako tužitelji nisu dokazali nesavjesnost prvotuženika koji je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i ne znajući da je ono što je u njoj upisano različito od izvanknjižnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno odbio zahtjev tužitelja, jer predmetna nekretnina može biti predmet ovrhe jer pravo vlasništva tužitelja stečeno na temelju zakona ne sprječava provedbu ovrhe.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1.  ZPP.

 

       U Dubrovniku 22. svibnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu