1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženica: 1. P. b. e., R. A., K., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u odvjetničkom društvu K. & p. u Z., 2. A. J. b. d.d. u stečaju, iz S., zastupane po stečajnoj upraviteljici M. Š., a ona po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. B. i p. u S., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-418/2018 od 28. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o     j e

 

I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-418/2018 od 28. ožujka 2022. (točka I i II izreke).

 

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženice naknadi troškove žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'I. Utvrđuje se ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) od 27.07.2000.g., potvrđen od javnog bilježnika M. R. dana 27.07.2000.g., posl.br. OU - 368/00.

 

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu s otplaćivanjem (jednokratni kredit) od 23.12.1997.g., kao i Aneks br.1. Ugovoru od 20.07.2000.g.

III. Nalaže se Općinskom sud u Splitu, Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu Omiš, u ZU … k.o. D. brisanje uknjižbe založnog prava u iznosu od ATS - a 3.365.407,39 i nuzgredica, upisanog u korist tuženika ad 1/A. J. banka pod poslovnim brojem Z-521/00 na teret z.k.čest.zem. … na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 27.07.2000.g., solemniziranog od J.B. R. M. iz S., broj OV - 368/00-1 od 27. srpnja 2000.godine, uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

IV. Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak.'

 

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana, naknaditi tuženiku pod 1. P. b. e. parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kn."

 

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio dopuštenu i pravovremenu (kako je to odlučeno točkom II izreke rješenja prvostupanjskog suda P-418/18 od 12. travnja 2023.-l.s.234; žalba prvotuženika protiv tog rješenja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj  Gž-3592/2023 od 9. listopada 2023.-l.s.248.) žalbu. Žalba se izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se ista prihvati i pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, te tužitelju dosude zatraženi parnični troškovi ili podredno ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ove parnice je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) od 27. srpnja 2000, potvrđen od javnog bilježnika M. R. 27. srpnja 2000.  pod OU-368/00 te utvrđenjem ništetnim Ugovora o kreditu s otplaćivanjem (jednokratni kredit od 23. prosinca 1997.), kao i Aneks broj 1 Ugovora od 20. srpnja 2000., zahtjev za brisanje uknjiženog založnog prava upisanog u korist drugotuženika na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 27. srpnja 2000. uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe, odnosno provedenih dokaza navedenih u toči 5 obrazloženja prvostupanjske odluke utvrdio:

-       da je prvotuženik promijenio ime tvrtke iz Z. b. u P. b., te da je prvotuženik austrijska zadruga koja se bavi poslovima kreditiranja i kao takva upisana u registar Zemaljskog suda u K. (C.) u A., te da  prema austrijskom Tijelu za nadzor financijskog tržišta ima koncesiju prema Zakonu o bankarstvu i sklapanju ugovora o novčanim kreditima i odobrenju novčanih zajmova (kreditno poslovanje),

-       da je tvrtka K. d.o.o. (direktor tužitelj T. Š.) i prvotuženik tada naziva Z. b. sklopili Ugovor o kreditu s otplaćivanjem  (jednokratni kredit) broj … u K. za iznos od 5.250.000,00 ATS u 15 obroka dana 23. prosinca 1997.,

-       da je zbog osiguranja novčane tražbine iz tog kredita u iznosu od 5.250.000,00 ATS i dugoročnih  kredita od A. J. banke (drugotuženika) broj … i … od 29. listopada1998. u iznosima od 542.347,47 DEM i 542.343,47 DEM tužitelj u svojstvu jamca-platca potpisao sporazum o osiguranju navedenih  novčanih tražbina prijenosom prava vlasništva (fiducijarni prijenos prava vlasništva) na nekretninama u k.o. D. te da je fiducijarni prijenos prava vlasništva upisan u zemljišnoj knjizi i to u z.ul.1752 k.o. D. te da je kao vlasnik upisan drugotuženik u zemljišnoj knjizi te da se radi o fiducijarnom prijenosu vlasništva u svrhu osiguranja,

-       da je nakon toga K. d.o.o. (direktor tužitelj) i prvotuženik tada naziva Z. b. u K. sklopili Aneks ugovora o kreditu od 23. prosinca 1997. i to 20. srpnja 2000., da potom prvotuženik kao vjerovnik tvrtke K. d.o.o. kao dužnik i A. J. b. kao protivnik osiguranja te tužitelj kao sudužnik 27. srpnja 2000. u S. sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine (ugovor o hipoteci) radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu od 23. prosinca 1997. i Aneksa tog Ugovora od 20. srpnja 2000., te je navedeno založno pravo i upisano u zemljišnoj knjizi,

-       da je tužitelj predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine (ugovor o hipoteci) od 27. srpnja 2000. potpisao u svojstvu sudionika jer je prethodno A. J. b. uknjižen kao fiducijarni vlasnik na nekretninu u z.ul…. k.o. D. uz zabilježbu da se radi o fiducijarnom prijenosu vlasništva radi osiguranja a tužitelj je prilikom uknjižbe brisan kao vlasnik navedenih nekretnina,

-       da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (23. prosinca 1997.) i Aneksa tog ugovora (20. srpnja 2000.) zaduženje hrvatskih građana u inozemstvu nije bio zabranjeno,

-       da je zbog nepodmirenja tražbina iz navedenog kredita pokrenut ovršni postupak pred prvostupanjskim sudom (broj Ovr-3752/16).

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja da je Ugovor o kreditu od 23. prosinca 1997. i Aneks toga Ugovora od 20. srpnja 2000. sklopili u K., a što proizlazi iz samog ugovora, prvostupanjski sud je zaključio da se ne radi o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj, da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenom vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 – u daljnjem tekstu Zaklon o ništetnosti) ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. studenog 2020., a koja odluka je donesena nakon odluke Suda Europske unije C 630/17 A. M. protiv R. S.. S.-J.-W. e. od 14. veljače 2019.,  da ti ugovori nisu ništetni, a glede Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (ugovora o hipoteci) od 27. srpnja 2000. koji je sklopljen u Splitu i solemniziran od strane javnog bilježnika da isti ne spada u ugovor o kreditnom poslovanju, da zbog toga i nije potrebno odobrenje HNB, da su ugovori o kreditu i sporazum o osiguranju novčane tražbine dva zasebna ugovora koje reguliraju različiti propisi pa je stoga pravilno i zakonito odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja.

9. Kako je već rečeno žalbom se pobija odluka zbog bitnih povreda parničnog postupka, te žalba ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a istu nalazi u tome što je prvostupanjski sud zaključio da su Ugovor o kreditu od 23. prosinca 1997. te Aneks tog Ugovora od 20. srpnja 2000. sklopljeni u K., a Sporazum o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) sklopljen u Splitu. Međutim tu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci. Uostalom prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge zašto smatra da je Ugovor o kreditu i Aneks tog ugovora sklopljeni u K. dok je Sporazum o osiguranju novčane tražbine sklopljen u S., te da se radi o dva zasebna ugovora, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud a radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj se upućuje na točku 12. obrazloženja pobijene odluke.

9.1. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda postupka navedenih u tom članku.

10. Žalba dalje polemizira sa utvrđenim činjeničnim stanjem, inzistirajući na tome da Ugovor o kreditu i Aneks tog Ugovora te Sporazum o osiguranju novčane tražbine su u naravi jedan jedinstveni pravni posao zaključen istodobno i to u Splitu gdje je i solemniziran. No ni ti navodi se ne mogu prihvatiti jer je više puta rečeno da se radi o dva zasebna ugovora, da je Ugovor o kreditu i Aneks tog Ugovora sklopljen u K. a Sporazum o osiguranju novčane tražbine u Splitu, a da je to tako proizlazi i iz samih ugovora.

S obzirom da žalba dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor o kreditu i Aneks tog Ugovora ispunjen time što tvrdi da je u tijeku ovršni postupak pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ovr-3752/16 što bi ukazivalo da isti nije ispunjen te da presuda (Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1504/2018-2 od 9. listopada 2019.) na koju se poziva prvostupanjski sud nije pravno usporediva s predmetom ovog postupka, za navesti je da je prvostupanjski sud naveo kada bi kojim slučajem predmetni Ugovor o kreditu i Aneks tog Ugovora bili sklopljeni u Republici Hrvatskoj (što nije u konkretnom slučaju) da tada treba imati na umu da je ugovor od strane davatelja kredita (dakle prvotuženika) u cijelosti ispunjen. Prema tome to što se vodi ovršni postupak zbog nepodmirenja tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu te Aneksa Ugovora o kreditu ne znači da ugovor nije ispunjen od strane davatelja kredita tj. prvotuženika.

11. Zakon o ništetnosti koji je ukinut kako je već navedeno odlukom Ustavnog suda broj U I 3678/2017, U I 3699/2017, U I 4364/2017, U I 4602/2017, U I 297/2018, U I 682/2018, U I 729/2018, U I 2092/2018, U I 2700/2018 od 3. studenog 2020. i to sve u skladu sa odlukom Europskog suda u predmetu C-630/18 od 14. veljače 2019., za istaknuti je da je ovom odlukom Europskog suda odlučeno da je Zakon o ništetnosti protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te da ova presuda djeluje prema svima što znači da je ona pravna obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda koji se vode pred nacionalnim sudovima. Stoga žalitelj nije u pravu kada smatra a s obzirom da je Ugovor  o kreditu i Aneks tog ugovora  sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, te da je tužba podnesena 26. siječnja 2018., dakle prije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. studenog 2020. na njega ne može odnositi. To iz razloga jer sukladno praksi Europskog suda doseg navedene presude i njezin učinak je retroaktivan zbog čega se ona primjenjuje i na pravne odnose koji su bili uspostavljeni prije njezinog donošenja. 

12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (Ugovora o hipoteci) od 27. srpnja 2000 te brisanje upisanog založnog prava – hipoteke, za navesti je da je založno pravo akcesorne naravi, a akcesorna ili sporedna prava su takva prava čiji nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku prijenosu ili prestanku nekog drugog prava (glavno pravo). Stoga založno pravo postoji ako postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana, a kako ugovori o kreditu nisu ništetni tada tražbina osigurana založnim pravom i dalje postoji.

13. Prema tome, a pravilno utvrdivši da ni jedan od sklopljenih ugovora nije ništetan prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, dakle kako zahtjev za utvrđenje  ništetnosti predmetnih ugovora tako i zahtjev za brisanje upisanog založnog prava.

14. Žalbom se pobija odluka u cijelosti, dakle i odluka o troškovima, no odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena (točka 18 obrazloženja pobijane odluke).

15. Zatraženi su troškovi žalbe, no žalitelj  - tužitelj nije uspio ni u žalbenom postupku pa je taj zahtjev odbijen kao neosnovan. (članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao u točki II izreke.

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno ja kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

Dubrovnik, 22. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.