Poslovni broj: Gž-386/2023-4

Poslovni broj: Gž-386/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja G. C. - Hrvatsko udruženje ..., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. L., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. Z., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1154/19-27 od 29. studenog 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1154/19-27 od 29. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

 

II. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1154/19-27 od 29. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

 

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tražbina tuženika prema tužitelju, u iznosu 71.124,41 kuna po računima br. 3-01-01 od 01.02.2018. i br. 5-01-01 od 02.03.2018. prestala prijebojem 21.09.2018. Utvrđuje se da je tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu 71.124,41 kuna po računu br. 7-1-2-2018 od 12.09.2018. prestala prijebojem 21.09.2018. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 42.056,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.09.2018. do isplate u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.", kao neosnovan.

 

1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna što iznosi 2.073,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

 

2.1. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

2.2. Tuženica navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom II. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o trošku preinači sukladno žalbenim navodima. Tuženica također potražuje trošak za sastavljanje žalbe.

2.3. Odgovor na žalbu tuženice podnio je tužitelj s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, kao što je i tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja predložila da se žalba odbije kao neosnovana. Tužitelj i tuženica potražuju i trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalbe nisu osnovane.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prijeboj tražbine tužitelja s tražbinom tuženice kao i isplata razlike iznosa tražbine tužitelja koji nije prestao prijebojem.

 

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da je tužitelj kao zakupoprimac s tuženicom kao zakupodavcem, sklopio ugovor o zakupu temeljem kojeg su određeno vrijeme bili u ugovornom odnosu nakon čega je tužitelj dopisom otkazao predmetni ugovor, a zatim je daljnjim dopisom prebio iznose zakupnine za razdoblje do isteka zakupa s iznosima na ime ulaganja koje je tužitelj izvršio u prostor koji je bio predmetom zakupa, dok da bi preostalo potraživanje tužitelja na ime nužnih i korisnih troškova iznosilo 42.056,50 kuna, pa kako je tuženica odbila prihvatiti navedenu kompenzaciju, to tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će prihvatiti predmetni tužbeni zahtjev.

 

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

 

- da je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 15. travnja.2007. između tuženice, D. M. K. i S. M. kao zakupodavaca i tužitelja kao zakupoprimca, predmetom kojeg je bio zakup poslovnog prostora na adresi u Z., ..., prizemno, površine 200 m2 i 5-7 parkirnih mjesta kao i novosagrađeni prostor od 140 m2 koji se nalazi u prizemlju navedenog objekta, i to na neodređeno vrijeme,

- da je tužitelj temeljem ispostavljenih računa bio u obvezi platiti tuženici zakupninu u ukupnom iznosu od 71.124,41 kuna

- da je ugovorni odnos stranaka prestao 19. ožujka.2018. dopisom tužitelja,

- da tužitelj potražuje od tuženice na ime troškova obnove lustera, kvaka i radijatora, polaganja parketa na stepenicama u donjem prostoru, sjenila u donjem prostoru (zastori) te izradu eleborata radi vlaženja zidova u donjem prostoru, ukupno 115.005,73 kuna u koji iznos je uključen i PDV.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da ne egzistiraju uvjeti za građansko-pravni prijeboj (kompenzaciju) slijedom čega se i tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim, a što prihvaća i ovaj sud s obzirom na slijedeće:

 

8.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da dio troška ostvarenog za adaptaciju predmetnog prostora predstavlja, luksuzne troškove koji se, sukladno članku 164. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 15/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP)  poštenom posjedniku ne naknađuju.

 

8.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o „secesijskom lusteru“, zidnoj svjetiljci i plafonjeri, glede kojih se napominje da iz fotografija, ponude kao i računa br. 1038 ne proizlazi da ta rasvjetna tijela ne bi bila u funkciji, to se ne radi o nužnim ni korisnim troškovima, na čiju naknadu bi pošteni posjednik, u ovom slučaju tužitelj, imao pravo, već upravo o luksuznom trošku uređenja poslovnog prostora. Napominje se da čak i u slučaju da ta rasvjetna tijela nisu bila u funkciji, da bi se nužnim i korisnim troškom mogla smatrati jedino nabava i instalacija rasvjetnih tijela manje cijene, ali koja bi opet manje krasila predmetni poslovni prostor, zbog čega ovaj sud prihvaća navedena utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8.3. Što se tiče parketnih podloga kao i zavjesa, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako oni daju prostoru određenu toplinu i zaštitu u odnosu na korespondirajući prostor s betonskom oblogom i neprekrivenim prozorima, slijedom čega bi navedeni troškovi i po mišljenju ovog suda predstavljali korisne troškove. Ali, kako iz zapisnika o posvjedočenju činjenica od 19. ožujka 2018., proizlazi da je izvršena primopredaja predmeta zakupa (poslovnog prostora) između zakonskog zastupnika tužitelja B. K. K. i tuženice te kako je tim zapisnikom utvrđeno da će tužitelj preuzeti zavjese, to predmetni trošak ne može tužitelj osnovano tražiti od tuženice. Ovo iz razloga što je tužitelj, ako je doista bio spriječen u preuzimanju zavjesa, temeljem navedene isprave mogao prisilnim putem zatražiti izvršenje radnji navedenih u zapisniku.

 

8.4.  U skladu s naprijed navedenim, kao osnovano bi bilo samo potraživanje tužitelja u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZVDSP-a na ime troškova postavljanja parketa, a prema računu navedenom pod toč. 10.2. br. 012/2007 od 3. travnja 2007. u iznosu od 8.231,71 kuna. No, kako je račun br. 7-1-2-2018 od 12. rujna 2018., koji je tužitelj stavio u prijeboj, dospio 20. rujna 2018., dakle nakon što je tužitelj već izjavio prijeboj izjavom od 12. rujna 2018., to nije ispunjen uvjet prijeboja u smislu odredbe članka 195 i članka 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

8.5. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ni trošak izrade elaborata zbog vlaženja u prostoru nije bio nužan ni koristan, iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka (koji je dostavio tužitelj) proizlazi da nije utvrđen uzrok nastalih oštećenja, odnosno da su nastali od vlaženja, pa tužitelj nije dokazao ni da je ovo nužan i koristan troška, a koji bi mu bila u obvezi naknaditi tuženica, zbog čega se žalbeni navodi tužitelja i u ovom dijelu ukazuju neosnovanim.

 

9. Također, pravilno prvostupanjski sud ukazuje na činjenicu da, a imajući u vidu da su stranke ugovora o zakupu, na strani zakupodavca, tuženica i još dvije fizičke osobe, to su iste u smislu odredbe članka 196. ZPP-a nužni i jedinstveni suparničari, slijedom čega je tužitelj temeljem ugovora o zakupu bio u obvezno pravnom odnosu kako s tuženicom tako i s drugim strankama zakupodavcima iz ugovora, pa je građansko-pravnim prijebojem, tužitelj bio u obvezi obuhvatiti sve stranke ugovora o zakupu, a ne samo tuženicu.

 

10. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je posebnim žalbenim navodima ni tužitelj ne pobija.

 

11. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke, ove presude.

 

12. Glede žalbe tuženice protiv točke II. izreke presude koja sadrži odluku o troškovima postupka, treba navesti da podnesak od 12.veljače 2020. nije bio od značaja za odluku u predmetnom postupku, niti predstavlja obrazloženi podnesak, već se radi samo o kratkom osvrtu na popis telefonskih poziva koji je tužitelj dostavio u spis predmeta, pa je pravilno sud prvog stupnja  postupio kada nije priznao trošak sastavljanja tog podneska tuženici. Što se tiče troška pristupa na ročište 5. rujna 2019., on nije priznat tuženici jer to ročište nikada u postupku nije održano. Konačno, tuženici osnovano nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer nije dokazala da bi taj trošak i imala, odnosno da bi pristojbu i platila. Stoga je žalbu tuženice protiv točke II. izreke pobijane odluke, kojim joj nisu dosuđeni svi traženi troškovi postupka, trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

 

13. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, nije osnovan zahtjev tužitelja i tuženice za naknadu troškova sastavljanja žalbe jer isti nisu uspjeli u svojim žalbama, dok im trošak sastavljanja odgovora na žalbu nije priznat jer isti po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice, zbog čega je odlučeno kao u  točki III. izreke ove odluke.

 

U Splitu 22. svibnja 2024.