Poslovni broj Gž-2655/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2655/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Z. A., OIB:…, iz D. M., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-38/2023-9 od 28. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-38/2023-9 od 28. ožujka 2023.

 

              II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 2. u svezi s dijelovima odredbe čl. 3. toč. 4. i 5. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140030250-62000151098/2006, na iznos od 23.000 CHF u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita u CHF (čl. 2.), kojim se odredbama obvezuje tužitelja da tuženiku predmetni kredit otplati u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiri u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 3. toč. 4.), odn. da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 3. toč. 5.).

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.266,33 €/ 9.541,16 kn zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i ukupan iznos od 3.417,19 €/ 25.746,28 kn zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.886,66 €/ 21.749,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 28. ožujka 2023. pa do isplate, u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, a podredno predlaže predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te ne potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbe čl. 2. te čl. 3. toč. 4. i 5. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030250-62000151098/2006, na iznos od 23.000,00 CHF, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita u CHF (čl. 2.), kojim se odredbama obvezuje tužitelja da tuženiku predmetni kredit otplati u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiri u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 3. toč. 4.), odn. da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl. 3. toč. 5.) te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi iz obrazloženja djelomično proturječni izreci te su razlozi o određenim odlučnim činjenicama proturječni sadržaju isprava u spisu.

 

6.1. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj sud je tu povredu odlučio otkloniti.

 

7. Tako je sud prvog stupnja pod točkom 19. obrazloženja naveo da sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 2. i 3. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i odredba čl. 4. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,30%. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.

 

8. Opisani dio obrazloženja proturječan je sadržaju Ugovora o kreditu od 8. svibnja 2006. (list 49-54 spisa), u kojem je u čl. 3. t. 2. ugovoreno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF zaračunavaju kamate od 4,30% godišnje dekurzivno, dok je u čl. 4. Ugovora navedeno:

              "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

              Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru.

              Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom.“

 

9. Dakle, visina kamatne stope je ugovorena u čl. 3. t. 2. Ugovora, a u čl. 4. Ugovora ne postoji odredba prema kojom se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora niti takva odredba postoji u bilo kojem članku Ugovora.

 

10. Nadalje, prvostupanjski sud u točki 41. obrazloženja navodi kako je utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora.

 

11. Međutim, pod točkom I. izreke presude sud prvog stupnja nije utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je taj dio obrazloženja proturječan sadržaju izreke.

 

12. No, bez obzira što u prvostupanjskoj presudi nije (deklaratorno) utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, o toj ništetnosti je sud ovlašten odlučivati kao o prethodnom pitanju.

 

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/11 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

 

14. To znači da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već da u ugovoru moraju biti na transparentan način potrošaču objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Naime, ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

 

15. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ni gramatički razumljiva te ne sadrži ni naznaku bilo kakve metode izračuna parametra prema kojoj bi tužitelj mogao procijeniti na koji način se mijenja visina stope ugovorene kamate.

 

16. Iz naprijed opisanih razloga je odredba iz čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora o promjenjivosti kamatne stope nerazumljiva i nepoštena, a samim time i ništetna, slijedom čega tužitelj ima pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa po toj osnovi.

 

17. Tuženik u žalbi ističe kako je nejasna točka I. izreke u kojoj sud utvrđuje ništetnost odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu "u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke". Međutim, prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijane presude nije uopće utvrdio ništetnost odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu ni u kojem dijelu (pa tako ni u dijelu kojeg citira tuženik), slijedom čega su opisani žalbeni navodi neosnovani.

 

18. Nadalje, žalitelj ističe da je odredbom čl. 5. Ugovora ugovorena tuženikova obveza tužitelju, na njegov svakodobni i izričiti zahtjev, odobriti promjenu valute kredita iz CHF u drugu valutu, zbog čega se ne može smatrati kako bi odredba o valuti obveze stvorila neravnopravnost u obvezama dviju ugovornih strana, a na štetu tužitelja.

 

19. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude je vidljivo da je svjedok Ivan Mesaroš (list 308 spisa), djelatnik banke koji je radio na kreditima u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te se njegov paraf nalazi tom Ugovoru, iskazao da su klijentima nudili kredite u eurima i CHF, da je veća kamatna stopa bila za kredite u eurima nego za kredite u CHF, da su klijenti sami odabirali kredite u CHF jer su kamate bile znatno niže, a oni su obrazlagali strankama da će visina kredita ovisiti o valutnoj klauzuli.

 

20. Tužitelj (list 308-309 spisa) je iskazao da mu je prilikom sklapanja Ugovora bilo objašnjeno da kamate na kredit mogu rasti do te mjere da mu znatno povećavaju ratu kredita - ne bi takav kredit ni podigao; da je u to vrijeme kredit u CHF bio veoma "aktivan i atraktivan" u odnosu na druge valute i to u eurima i kunama, a kada su se rate znatno povećale bio je prisiljen otplatiti kredit ranije oko godinu dana prije isteka roka od deset godina; da je laik za kreditne odnose i nitko mu nije sugerirao da i mogao tražiti promjenu valute umjesto CHF u kune ili eure, zbog čega je plaćao rate u iznosima kako mu je banka dostavljala, a Ugovor nije detaljno čitao jer se u to ne razumije.

 

21. Ni iz iskaza svjedoka I. M. niti tužitelja ne proizlazi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom kojeg je nosio CHF, što znači da je tuženik propustio dati tužitelju potrebne informacije na temelju kojih bi on, kao prosječno informirani potrošač, mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, a s obzirom da je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama.

 

22. Stoga ugovorena mogućnost tužitelja da zatraži promjenu valute CHF u neku drugu valutu ne znači da ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima nije bilo protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP/03), kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. S obzirom da je posljedica nepoštene odredbe njezina ništetnost, u skladu s odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost odredbi čl. 2., te čl. 3. t. 4. i .5. Ugovora i naložio tuženiku isplatiti tužitelju po toj osnovi iznos od 3.417,19 €/ 25.746,28 kn.

 

23. Neosnovani su, a dijelom i nejasni, žalbeni navodi u kojima tuženik osporava metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještaka te navodi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u visini koja je izračunata na temelju promjenjive kamatne stope koja je prema određenju suda cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa trebala biti 4,65%, a nije pravno opravdana promjena početno ugovorene kamatne stope u slučaju utvrđene ništetnosti načina promjene iste, i to prema stavu da sama promjenjivost nije bila određena niti odrediva kao i da je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 4,30% godišnje.

 

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 78-95 spisa), kojeg je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, je vidljivo da je obračun više plaćenih kamata sačinjen u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu od 4,30% pa su nejasni žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prihvaćen tužbeni zahtjev prema obračunu kamatne stope od 4,65%.

 

25. S obzirom da su stranke predmetnog Ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u vrijeme sklapanja ugovora je iznosila 4,30%, na ugovorni odnos treba primijeniti odredbu o kamati po stopi u visini od 4,30%, sve do trenutka dok na propisni način ne dođe do nadomještanja dijela ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope (tako i VSRH u odluci broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

 

26. S obzirom da tuženik nije uspostavio zakoniti mehanizam promjene kamatne stope tijekom cijelog ugovornog razdoblja nije bilo razloga za određivanjem vještačenja koje bi bilo provedeno na način da vještak utvrdi kolika bi bila kamatna stopa s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, već je jedino bilo moguće na ugovorni odnos stranaka primijeniti ugovornu stopu od 4,30% godišnje te sačiniti obračun razlike preplaćenih kamata primjenom te stope.

 

27. Ovdje treba dodati da je Ustavni sud RH, na temelju nekoliko desetaka ili stotina ustavnosudskih postupaka koje su različite banke (s ponavljajućim prigovorima) pokrenule ustavnim tužbama podnesenima iz pojedinačnih potrošačkih sporova (vidi, među brojnima, primjerice rješenje broj: U-III-4442/2018 od 28. listopada 2020., www.usud.hr) utvrdio da o ovom pitanju postoji dosljedna sudska praksa s obzirom na to da se obračunom preplaćenog iznosa ugovornih kamata prema početno ugovorenoj stopi postiže učinak pune restitucije potrošača u pravnu poziciju u kojoj je bio prije nego što je banka počela mijenjati kamatnu stopu tijekom trajanja ugovornog odnosa. U tome se ne nalazi ništa proizvoljno (arbitrarno) jer se nepoštenost (ništetnost) odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi temelji na povredi predugovorne obveze banke da obavijesti potrošača o parametrima promjene kamatne stope i prije samog sklapanja ugovora omogući potrošaču da sagleda (predvidi) visinu svoje novčane obveze, zbog čega sudovi u pojedinačnim potrošačkim sporovima uzimaju da je potrošaču, za utvrđivanje njegove novčane obveze, bila jedino predvidiva početna ugovorena kamatna stopa (Ustavni sud RH broj U-III-4745/2021 od 21. rujna 2022). Pored toga, o tom pitanju je sudsku praksu ujednačio i Vrhovni sud RH, primjerice, u točkama 8. - 8.(6.)3. rješenja broj: Revd 2097/2021-2 od 26. listopada 2021.

 

28. Nadalje, to što se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (čl. 186. b st. 2. ZPP-a), koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama čl. 186. st. 1. ZPP-a, tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva kojeg je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 19. kolovoza 2021. (list 102-106 spisa), nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem na temelju dokumentacije, koju je po nalogu suda dostavio tuženik (list 24-54 spisa), nisu povrijeđena pravila o sadržaju tužbe, kako to tvrdi tuženik, odnosno počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. i čl. 186. b ZPP-a na koju se tuženik poziva.

 

29. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu s pravnim prednikom tuženika – S. b. d.d., koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu niti se uopće spominje u obrazloženju te presude, treba ponoviti sljedeće (što je već rečeno u odluci ovog suda poslovni broj Gž-761/2022-2 od 27. prosinca 2022., list 293-298 spisa).

 

30. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. je, između ostalog, utvrđeno da je tamo "petotužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H. A.-A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima."

 

31. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. u točki I. izreke je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1.-7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih petotuženik A. b. d.d. (ranije H. A. A. b. d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni sljednik S. b. d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

 

32. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1.-8. tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prvo do osmotuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

33. Točni su žalbeni navodi tuženika da Slavonska banka d.d. nije bila stranka u kolektivnom sporu, ali to nikako nije ni mogla biti, jer je iz javno dostupnih podataka u Sudskom registru vidljivo kako je na temelju Odluke glavne skupštine S. b. d.d. od 19. lipnja 2008. te glavne skupštine H. A. A. b. d.d. Z. od 19. lipnja 2008, kojim se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja, na temelju odluke izvanredne glavne skupštine društva H. A. A. b. d.d.od 29. siječnja 2009., S. b. d.d. O. pripojena trg. društvu H. A. A. b. d.d. Također je vidljivo da je S. b. d.d. brisana iz Sudskog registra rješenjem Tt-09/183-8 od 22. listopada 2009.

 

34. Dakle, u trenutku kada je pokrenut kolektivni postupak za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, bilo je već izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. trg. društvu H. A. A. B. d.d., a tuženik je pravni sljednik H. A. A. B. d.d., radi čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je kao petotuženik sudjelovala H. A. A. b. d.d. Z., a zatim je kao petotuženik sudjelovao A. b. d.d. (kao pravni sljednik H. A. A. b. d.d. Z.), sve u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP-a u vezi s čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. Pritom i sam tuženik u žalbenim navodima potvrđuje da je pravnim sljedništvom preuzeo sva, do tada nastala, prava i obveze S. b. d.d. kao pravnog prednika.

 

35. Suprotno žalbenim navodima, o tuženikovom prigovoru zastare pravilno je odlučeno.

 

36. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (dana 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.). Opisani stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

 

37. S obzirom na to da je najstarija utužena tražbina dospjela 1. listopada 2007., do trenutka prekida zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa 4. travnja 2012. nije istekao petogodišnji zastarni rok. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., nije istekao petogodišnji zastarni rok, u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a, ni računajući od trenutka kada je zastara ponovno počela teći (13. lipnja 2014. za kamate, a 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu), a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

 

38. Pored toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

 

39. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno i u odluci o zateznim kamatama. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

40. U ovom slučaju je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

 

41. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09) ili br. 142/12, 103/14,118/14, 107/15 i 37/22), a u odnosu na koju tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod.

 

42. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari te na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u pogledu troškova postupka, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

 

43. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

 

U Zagrebu 22. svibnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

         Slavica Garac, v.r.