Poslovni broj: Gž R-57/2024-2

 

 

1

 

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž R-57/2024-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu G., G., P. i P. d.o.o., Z., (ulica), protiv tuženika G. S. K. G. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupa direktor M. Š., a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., (ulica), radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15971/2021-34 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja N. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15971/2021-34 od 22. ožujka 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. B. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme koju je 1. srpnja 2021. godine donio tuženik, G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja, N. B., (ulica), Z., OIB: …, kod tuženika, G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. ožujka 2000. godine, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, vratiti tužitelja N. B., (ulica), Z., OIB: …, na rad i to na radno mjesto: voditelj službe za hitne intervencije u Tehničkom sektoru ili, ako takvih poslova nema, na druge poslove koji odgovaraju tužiteljevom radnom iskustvu, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, isplatiti 2 Poslovni broj: 27 Pr-15971/2021-34 tužitelju, N. B., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: … prouzročene parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotna poena, tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana;"

II/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja N. B. koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, isplatiti tužitelju N. B., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, otpremninu u neto iznosu od 99.900,00 HRK, sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od 11. kolovoza 2021. godine pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotna poena, tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku G. S. K. G. d.o.o., (ulica), (poštanski broj), Z., OIB: …, isplatiti tužitelju, N. B., (ulica), Z., OIB: …, prouzročene parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotna poena, tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana."

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 22. ožujka 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja (banka), za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 768,56 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 22. ožujka 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja (banka), za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, tj. da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Sud kao jedinu relevantnu okolnost ističe upravo uhićenje tužitelja, okolnost da se o tome medijski izvještavalo, i da je to dovelo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, što sprječava mogućnost nastavka radnog odnosa. Sud pritom uopće ne navodi druge razloge s kojima određivanje istražnog zatvora mora biti u direktnoj i neposrednoj vezi, a koji razlozi moraju biti jasni i nedvojbeni, kao što je to poremećaj u procesu rada, za koji je utvrđeno da nije nastupio. Gubitak povjerenja je subjektivni osjećaj koji treba biti zasnovan na nekoj činjenici ili događaju i potrebno je da se konkretizira kroz povredu obveze iz radnog odnosa, koju povredu tužitelj nije počinio. Medijsko izvještavanje ne može predstavljati valjani razlog odnosno osobito važnu činjenicu koja bi opravdavala odluku o otkazu tužitelju, posebno uzevši u obzir njegovo radno mjesto (nije član uprave tuženika). Propušteno je utvrditi niz činjenica koje utječu na pravilno utvrđenje, i to da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 30 godina te da je bivši direktor tuženika niz godina intenzivno surađivao s tužiteljem na svakodnevnoj bazi i nije smatrao da je došlo do gubitka povjerenja, a odmah nakon njegove smjene je donesena odluka o izvanrednom otkazu od strane novog direktora u suradnji s novom voditeljicom pravnih poslova. Obavijest o namjeri otkaza dostavljena je sindikalnim povjerenicima 29. lipnja 2021., odluka o otkazu je donesena već 1. srpnja 2021., dakle ostavljen je rok od svega dva dana za očitovanje. Pobijana odluka o otkazu je donesena protivno prisilnoj odredbi čl. 150. Zakona o radu. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kod odlučivanja o eventualnom tužbenom zahtjevu za isplatu otpremnine jer se ne radi o povredi obveza iz radnog odnosa pa tužitelj ima pravo na otpremninu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju upire žalba tužitelja, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. srpnja 2021. i da radni odnos tužitelja na temelju Ugovora o radu od 8. ožujka 2000. nije prestao te da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto voditelja službe za hitne intervencije u Tehničkom sektoru ili drugo odgovarajuće radno mjesto te (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine u neto iznosu od 99.900,00 kn s kamatama od 11. kolovoza 2021. do isplate.

7. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu za obavljanje poslova voditelja službe za hitne intervencije u tehničkom sektoru zbog osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je 17. lipnja 2021. tužitelj uhićen zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja mita u gospodarskom poslovanju i davanja mita u gospodarskom poslovanju te mu je određen istražni zatvor. Kako se eventualno počinjenje navedenog kaznenog djela dovodi u izravnu vezu s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika, sama sumnja na počinjenje kaznenog djela te određivanje istražnog zatvora narušili su povjerenje tuženika u tužitelja. Dakle prethodno navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. U odluci se dalje navodi kako je izgledno da tužitelj neće moći izvršavati ugovorom o radu preuzete obveze što može imati poremećaj u organizaciji rada, osobito s obzirom na nužnost obavljanja poslova tužiteljevog radnog mjesta. Nadalje, gubitak povjerenja zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela predstavlja reputacijski rizik za poslodavca budući da postoji osnovana sumnja da je tužitelj počinio kazneno djelo koje je u izravnoj vezi s obavljanjem poslova kod tuženika te je moguć poremećaj u organizaciji rada skrivljen od strane tužitelja, što sve dovodi do gubitka povjerenja koje sprječava nastavak radnog odnosa. U odluci se također navodi da je tuženik izrazito osjetljiv na bilo kakvo nezakonito postupanje radnika, a posebice ono koje predstavlja potencijalno počinjenje gospodarskih kaznenih djela, čime se dovodi u pitanje i transparentnost poslovanja tuženika kao i percepcija poslovanja tuženika u očima javnosti.

8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da, iako određivanje istražnog zatvora samo po sebi nije razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, u ovom slučaju uhićenje tužitelja do kojeg je došlo u okviru kojeg postupka je tužitelj uhićen zajedno s nekim izvođačima koji su radili za tuženika, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje je došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, relevantna je okolnost da je tužitelj uhićen pod sumnjom na počinjenje kaznenih djela koja su povezana s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika, da je tužitelj jedini od svih djelatnika tuženika uhićen u okviru tog postupka (ostali uhićeni nisu bili radnici tuženika), da se o tom uhićenju medijski izvještavalo, što sve zajedno utječe na gubitak povjerenja tuženika u tužitelja i sprječava nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

8.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da uhićenje predstavlja reputacijski rizik za tuženika, a da je sve navedeno skrivljeno ponašanjem tužitelja, iz čijeg iskaza jasno proizlazi da je tužitelj u okviru kaznenog postupka optužen, kao i pravomoćno osuđen, za počinjenje kaznenog djela koje je povezano s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika. Određivanje istražnog zatvora tužitelju u trajanju od 30 dana zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela koje se dovodi u vezu s obavljanjem posla kod tuženika predstavlja dovoljan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, odnosno da je uhićenje osobito važna činjenica koja može biti temelj za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Činjenica da je tužitelj osumnjičen za kazneno djelo koje je počinio kao radnik tuženika dovela je do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, jer se radni odnos temelji na međusobnom povjerenju, pa je sumnja na počinjenje kaznenog djela koje se dovodi u vezu s obavljanjem posla kod tuženika dovela do gubitka tog povjerenja, a bez međusobnog povjerenja radnika i poslodavca nastavak radnog donosa nije moguć, a smatra neosnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine, budući da je do izvanrednog otkaza ugovora o radu došlo uslijed važne činjenice koja je nastala ponašanjem tužitelja kao radnika. Naime, tužiteljevo postupanje dovelo je do uhićenja, koje uhićenje je osobito važna činjenica koja je razlogom donošenja odluke o otkazu, slijedom čega su odbijeni i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe čl. 116. st. 1., čl. 126. i čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje ZR).

9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Tužitelj prigovara da je sud kao jedinu relevantnu okolnost istakao njegovo uhićenje i okolnost da se o tome medijski izvještavalo, što je dovelo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i spriječilo mogućnost nastavka radnog odnosa, pri čemu nisu navedeni drugi razlozi s kojima određivanje istražnog zatvora mora biti u direktnoj i neposrednoj vezi, a koji razlozi moraju biti jasni i nedvojbeni, kao što je to poremećaj u procesu rada.

11. Međutim, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je tužitelj uhićen i određen mu je istražni zatvor pod sumnjom na počinjenje kaznenih djela koja su povezana s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika, da je tužitelj jedini od svih radnika tuženika uhićen u okviru tog postupka (ostali uhićeni nisu bili radnici tuženika) i da se o tom uhićenju medijski izvještavalo, što sve zajedno utječe na gubitak povjerenja tuženika u tužitelja i zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. U vezi s tim, s pravom tužitelj ističe da je gubitak povjerenja subjektivni osjećaj koji treba biti zasnovan nekoj činjenici ili događaju i konkretiziran kroz povredu obveze iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju je protiv tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od 30 dana zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela koje se dovodi u vezu s tužiteljevim obavljanjem poslova kod tuženika (primanje mita i davanje mita u gospodarskom poslovanju), a tuženik je trgovačko društvo koje obavlja javne usluge i koje zbog toga kao poslodavac više ne može imati povjerenje u tuženika kao radnika na radnom mjestu voditelja službe za hitne intervencije u Tehničkom sektoru.

13. Iako se odluka o izvanrednom otkazu ne može zasnivati na budućim okolnostima, nego samo na okolnostima koje su se već dogodile, nije bez značaja, makar u indicijalnom smislu, da je za vrijeme trajanja ovog sudskog postupka protiv tužitelja podignuta optužnica zbog kaznenih djela počinjenih u obavljanju poslova kod tuženika te je i pravomoćno osuđen za ta kaznena djela budući da je priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om.

14. Određivanje istražnog zatvora tužitelju u trajanju od 30 dana zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela koje se dovodi u vezu s obavljanjem poslova tužitelja kod tuženika predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje je došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i koja može biti osnova za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Na navedeni gubitak povjerenja ne utječu ni činjenice da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 30 godina i da je bivši direktor tuženika godinama intenzivno surađivao s tužiteljem te da je nakon njegove smjene donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od strane novog direktora.

15. Osim toga, u medijima se izvještavalo o tužiteljevom uhićenju, kao radniku tuženika i da su kaznena djela koja se tužitelju i ostalim osumnjičenicima stavljaju na teret počinjena u okviru poslovanja tuženika, čime je tuženik i prije donošenja odluke o otkazu bio izložen reputacijskom riziku koji je rezultirao narušenim ugledom tuženika u javnosti. 

16. Tužitelj prigovara da je obavijest o namjeri otkaza dostavljena sindikalnim povjerenicima 29. lipnja 2021., a odluka o otkazu donesena već 1. srpnja 2021., dakle ostavljen je rok od svega dva dana za očitovanje te da je pobijana odluka o otkazu donesena protivno prisilnoj odredbi čl. 150. Zakona o radu.

16.1. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema stavku 4. toga članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

16.2. U konkretnom slučaju tuženik se 29. lipnja 2021. obratio S. C. i L. T. - sindikalnim povjerenicama (Sindikata) i (Sindikata) radi očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju. (Sindikat) se dopisom od 30. lipnja 2021. usprotivio namjeravanoj odluci, dok se (Sindikat) nije očitovao do 1. srpnja 2021., kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu, ni nakon toga.

16.3. Dakle, tuženik je obavijest o namjeravanom otkazivanju tužitelju dostavio sindikalnim povjerenicama te im je time omogućio da dostavi svoje očitovanje, jedna od njih se usprotivila namjeravanoj odluci, dok se druga nije očitovala do dana otkazivanja, a ni kasnije, čime je tuženik ispunio svoju obvezu iz čl. 150. ZR i proveo postupak savjetovanja prije donošenja odluke.

17. Iz navedenih razloga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. i čl. 150. ZR).

18. Kako je već kazano, odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu otpremnine, s obrazloženjem da je do izvanrednog otkaza ugovora o radu došlo uslijed važne činjenice koja je nastala ponašanjem tužitelja kao radnika.

19. Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

20. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 126. ZR koja regulira pojam otpremnine i ustaljenu sudsku praksu u tom pravcu potrebno je naglasiti da sama kategorija isplate otpremnine je oblik pomoći radnika kojemu je otkazan ugovor o radu zbog razloga koji nisu uvjetovani skrivljenim ponašanjem radnika i prati sudbinu redovitog otkaza ugovora o radu dok u slučaju izvanrednog otkaza nema mogućnosti ostvarivanja otpremnine. Pravo na otpremninu ima samo onaj radnik ako mu poslodavac redovito otkazuje ugovor o radu i to zbog poslovno uvjetovanog razloga.

21. U tom smislu, pravo na otpremninu nema radnik kojemu poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu jer se takva odluka donosi uglavnom zbog osobito teških povreda radne obveze uvjetovanih ponašanjem radnika, a i u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito važne činjenice koja je uvjetovana prethodnim ponašanjem radnika, kao što je u konkretnom slučaju gubitak povjerenja tuženika u tužitelja prouzročen uhićenjem tužitelja zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela povezanih s obavljanjem poslova kod tuženika, radnik nema pravo na otpremninu.

22. Kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena zbog osobito važnih činjenica uvjetovanih skrivljenim ponašanjem tužitelja, proizlazi da tužitelj nema pravo na otpremninu, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud odbio eventualni tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 126. ZR. 

23. Također, pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) kad je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2024. do isplate i time što je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

24. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U Zadru 21. svibnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.