- 1 -              Rev-1102/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1102/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB … , iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, OIB … , Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8026/2015-2 od 23. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5780/13-13 od 25. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8026/2015-2 od 23. svibnja 2018. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5780/13-13 od 25. kolovoza 2015.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 8.974,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. 09. 2013.g. do isplate po eskontnoj stopi NBH koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve plativo u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju NBH na dan isplate, kao i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.046,00 kuna.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u razdoblju od 11. 09. 1992.g. do 25. 09. 2013.g.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.916,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s osnove isplaćene cijene tuženiku temeljem ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između stranaka 11. rujna 1999., a koji ugovor je pravomoćnom presudom istog suda broj Ps-465/10-46 od 26. studenog 2012. utvrđen ništavim.

 

7. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeće pitanje:

 

„Je li u slučajevima utvrđenja ništavim kupoprodajnog ugovora zastara za povrat onoga što je dano na ime kupoprodajne cijene počinje teći od pravomoćnosti presude kojom je kupoprodajni ugovor utvrđen ništavim ili od sklapanja samog ugovora?“.

 

8. Obrazlažući razloge važnosti revident se pozvao na odluke ovog suda, kao i odluke drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci.

 

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.1. Prvostupanjski je prihvatio tužbeni zahtjev i zaključio da prigovor zastare tuženika nije osnovan obzirom da zastara počinje teći od pravomoćnosti presude kojom je ugovor o kupoprodaji stana utvrđen ništavim jer je to bio prvi dan od kojeg je nastao učinak navedene presude. Obzirom da je ugovor o kupoprodaji utvrđen ništavim presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-390/03 od 18. listopada 2011. koja je postala  pravomoćna 10. srpnja 2012. dok je tužba podnesena 26. rujna 2013. sud je zaključio da nije nastupila zastara tužbenog zahtjeva i prihvatio je tužbeni zahtjev. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u razdoblju od 11. rujna 1992. do 25. rujna 2013. zaključivši da tuženik nije bio nepošten danom stjecanja jer je imao osnovu za primitak kupovine (ugovor stranaka) te tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva odnosno tužbe 26. rujna 2013.

9.2. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev. Budući da je ugovor o kupoprodaji stana utvrđen ništavim pravomoćnom presudom, drugostupanjski je sud zaključio da se posljedice ništavosti prosuđuju prema odredbi čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a obveza plaćanja zateznih kamata na iznos primljen na osnovi ništavog pravnog posla procjenjuje se prema odredbama o opsegu vraćanja pri stjecanju bez osnove (čl. 214. ZOO/91). Drugostupanjski je sud zaključio da zastara tužiteljevog potraživanja, na osnovi ništavog ugovora suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ne počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da je predmetni ugovor ništav, već obveza primljenog dospijeva u trenutku sklapanja ugovora jer je tada nastupila ništavost. Prema sadržaju predmetnog ugovora o prodaji, predaja i primitak novca u ugovorenom iznosu izvršeni su istoga dana kada je ugovor sklopljen (11. rujna 1992.), to je i zastarni rok, prema stajalištu drugostupanjskog suda, počeo teći prvog dana nakon predaje i primitka novca (čl. 361. st. 1. ZOO/91). Sukladno odredbi čl. 371. ZOO/91 primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare koji je u istekao 12. rujna 1997. Obzirom da je tužba podnesena 26. rujna 2013. drugostupanjski je sud zaključio da je  prvostupanjski sud pogrešno ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim te posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

10. Ovaj sud ne može prihvatiti izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda.

 

11. Naime na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 30. siječnja 2020. ovaj sud izrazio je shvaćanje:

 

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

 

12. Slijedom iznesenog pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju koje je izrazio ovaj sud dok je pravilo zaključio prvostupanjski sud da posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

 

13. Slijedom iznesenog valjalo je prihvatiti reviziju i sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Marina Paulić, v.r.