Poslovni broj: Kž-205/2024-3

 

                

         Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

  Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                                        Poslovni broj: Kž-205/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-349/2021 od 14. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-349/2021 od 14. rujna 2023., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi B. B. proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, te mu je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećene-žrtve M. L., temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenog-žrtve Ž. L., temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, te je na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi B. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi B. B. osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi B. B. dužan je platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu 39,82 eura1 / 300,00 kn, uplatom u Državni proračun, u roku  15 dana, kao i na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 oštećenoj M. L., OIB: ……………. i oštećenomu Ž. L., OIB: ………….0, naknaditi troškove s naslova nužnih izdataka oštećenika, te nagrade i nužnih izdataka njihova opunomoćenika, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju A. M., odvjetniku iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da se ona ogleda u tome što je izreka pobijane presude proturječna, nerazumljiva sama sebi i razlozima odluke, navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da se presuda kao takva ne može ispitati.

 

6.1. Suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je izložio nespornu i spornu činjenicu te iz kojih razloga ih uzima dokazanim ili nedokazanim.

 

6.2. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio sve odlučne činjenice i u obrazloženju dao valjane i jasne razloge koje činjenice smatra dokazanim i na temelju kojih utvrđenja temelji svoju odluku, a koje razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (točka 21. presude).

 

7. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer da se postavlja pitanje na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik navedene inkriminacije govorio oštećenicima jer da iz samog ponašanja oštećenika nakon događaja jasno je da se sve svelo na običnu svađu između susjeda i to upravo na način kako to detaljno i životno opisuje optuženik u svojoj obrani. Drži da je optuženik izrekao ozbiljne riječi prijetnje oštećenicima i u stanju bijesa pokušavao preskočiti ogradu i doći do oštećenika kako to oni u svojim iskazima opisuju, nije životno da bi se oštećeni Ž. L. samo okrenuo i otišao dalje raditi na polje s traktorom kao da se ništa nije dogodilo i svoju suprugu ostavio samu kod kuće. Iz navedenog, po stavu žalitelja proizlazi da upravo ponašanje oštećenika nakon samog događaja ide u prilog obrani optuženika. Nadalje ističe da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je neosnovano odbio dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka B. Š. jer da se radi o policijskom službeniku koji je pristupio na mjesto događaja odmah neposredno nakon samog događaja i kao takav da bi zasigurno imao saznanja na koji način su se ponašali optuženik i oštećenice, odnosno jesu li oštećenici uopće spominjali da im je B. B. pri tom prijetio ili su pozvali policiju zbog svađe.

 

7.1. Suprotno stavu žalitelja činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

7.2. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio (točka 16 presude) da iz iskaza M. i Ž. L. proizlazi da je došlo do svađe između optuženika i Ž. L. te da je obrana optuženika neuvjerljiva budući da optuženik nastoji umanjiti kritični događaj podvodeći ga samo pod vrijeđanje i svađu. Nasuprot tome oštećenici su potvrdili da je bilo izgovoreno obostranih uvreda, ali sasvim životno i uvjerljivo iz njihovih prihvaćenih iskaza proizlazi da je optuženik više puta glasno rekao "da će ih ubiti i nabiti u jame", a obzirom na cjelokupni događaj i poremećene susjedske odnose pravilno je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim iskaz oštećenika M. i Ž. L. koji su zbog inkriminiranih izričaja opisanih u izreci pobijane presude pozvali policiju zbog straha za vlastiti život.

 

7.3. Naime, prvostupanjski sud je naveo činjenična utvrđenja koja ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog stanja, te je nadalje upravo inkriminacija koju je izgovorio optuženik da će "ubiti oštećenike i nabiti ih u jamu", objektivno prikladna da kod oštećenika izazove osjećaj straha i nesigurnosti za njihov život, tim više što su optuženik i oštećenici bili u kontinuirano poremećenim susjedskim odnosima koji sukob je eskalirao kritične zgode, uslijed čega su oštećenici pozvali policiju.

 

7.4. Za ostvarenje ovog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 dostatan je nagovještaj zla kojim se prijeti, a što kod oštećenika izaziva osjećaj ugroženosti, što je u konkretnom slučaju dokazano.

 

7.5. Odbijanje dokaznog prijedloga i ispitivanja svjedoka B. Š. argumentirano je prvostupanjski sud obrazložio u točki 4.1. presude, pa se stoga žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja na navedene razloge.

 

7.6. Posljedično, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon, pa stoga nema niti povrede kaznenog zakona koju žalitelj naznačuje.

 

8. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika (točka 23 presude) pravilno optuženiku utvrdio kazne zatvora, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 1 godine, a kojom kaznom će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

8.1. Ovaj  drugostupanjski sud smatra da će se upravo ovako izrečenom kaznom zatvora sa rokom provjeravanja u trajanju 1 godine, gdje nije nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, već će se utjecati i ovako uvjetnom osudom na optuženika kao i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja  pravedno, te ovako izrečena jedinstvena kazna zatvora sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela, te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini pravde.

 

9. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka pri čemu ovu žalbenu osnovu samo uvodno ističe, ne obrazlažući je. Međutim, njegova žalba je neosnovana i u ovom dijelu jer je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 39,82 eura (300,00 kuna), a sve sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08.

 

9.1. Naime, citiranom odredbom je propisano da će sud kada optuženika proglasi krivim, u presudi mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, a što je pobijanom presudom i učinjeno. Pri tome se optuženik upućuje na odredbu članka 148. stavak 6. ZKP/08 prema kojem imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka ako je takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova.

 

10. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

 

U Zagrebu 21. svibnja 2024.