1

                            Poslovni broj Gž-363/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-363/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d., Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica R. t. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1224/2022-146 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1224/2022-146 od 27. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. H. d.d. u cijelosti koji glasi:

"Tuženik Z. h. d.o.o., Podružnica R. t. Z. dužan je isplatiti tužitelju A. H. d.d. iznos od 68.641,52 eur1/517.179,57 kn sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2008. do isplate te mu nadoknaditi parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju A. H. d.d. da tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica R. t. Z. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 22.153,68 eur1/166.916,90 kn sa zateznom kamatom od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a tužitelju dosudi trošak žalbe.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj u predmetnom postupku potražuje isplatu iznosa od 68.641,52 eur/517.179,57 kn, koji je platio svom osiguraniku Siemens d.d., uz obrazloženje da je isto platio a na ime štete nastale na transformatorima koji su dana 11.5.2007. istovareni u carinsko skladište tuženika sa vozila prijevoznika T. d.o.o. a po nalogu špeditera S.¹ d.o.o. Istovar je obavljen od strane radnika tuženika viličarom, te su na isti način transformatori, težine svaki po 5.850 kg utovareni na vozilo T. d.o.o., a oštećenja su otkrivena naknadno od strane S.² d.d. Stoga tužitelj potražuje regres isplaćenog sa zateznom kamatom od 12.3.2008.

 

6. U predmetnom postupku presuda ovog suda poslovni broj Gž-26/19.2 od 27. kolovoza 2019. i presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2747/16-115 od 8. studenoga 2018., kojima je odbijen tužbeni zahtjev, ukinute su rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev-4826/2019-2 od 13. listopada 2021., uz obrazloženje da je tužitelju trebalo omogućiti dokazivanje činjenice da je njegov osiguranik u roku iz članka 752. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,  dalje: ZOO) na pouzdan način obavijestio tuženika o oštećenjima na robi, rad čega je potrebno dopunski saslušati B. V. kao svjedoka o načinu na koji je tuženik obaviješten o oštećenjima.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su 11.5.2007. na carinsko skladište tuženika istovarena tri transformatora za S.² d.d. te su isti utovareni dana 15.5.2007., te je isto nesporno izvršeno uz pomoć viličara,

- da iz iskaza svjedoka V. B. proizlazi, da je utovar transformatora u Švicarskoj izvršen uz pomoć krana, a istovar u Zagrebu uz pomoć viličara unatoč upozorenjima na samim transformatorima u vidu pločica sa znakom viličara koji je bio prekrižen te sa znakom krana, te upozorenju radnicima na skladištu tuženika, koji su odgovorili da oni nemaju kran, pri čemu vozač V. B. nije vidio oštećenja pri istovaru u Z., već onda kad ih je ponovno vozio na popravak u Š., kao i da taj svjedok nije vršio prijevoz transformatora od J. do T. i nije mu poznato jesu li voženi i na neko drugo mjesto u međuvremenu,

- da navedeni svjedok prilikom potpisivanja carinske deklaracije kod istovara robe nije naveo primjedbe u vezi načina istovara,

- da iz iskaza svjedoka - djelatnika tuženika proizlazi da se istovar vršio pomoću viličara i isti nisu tada oštećeni, nije uočeno da bi imali oznaku zabrane istovara viličarom, ali su imali utore za prihvat viličarom jer ih se inače ne bi moglo na taj način istovariti,

- da svjedoci Ž. P., D. M. i S. B., radnici tuženika, ističu da transformatori nisu oštećeni jer nisu pali niti je njima udareno te da nisu imali vidljivih oštećenja pri istovaru, a svjedok S. B. da na vidljivoj strani transformatora nije uočio znakove upozorenja zabrane istovara viličarom, a svjedoci Ž. P. i D. M. da nisu vidjeli takva upozorenja, pri čemu ih je P. vidio samo s prednje strane, a D. M. navodi da je mogao vidjeti samo tri strane transformatora,

- da iz iskaza svjedoka K. M. proizlazi, da se oznake stavljaju na robu samo kod onih utora u koje se ne smije ići viličarom, pa ako takvih oznaka nema, tada je to dopušteno, da su često istovarivali transformatore a način istovara se izabire ovisno o veličini i položaju na kamionu, da se istovar vrši uz pomoć dizalice kada su teži od 12 tona, s time da su dizalicom raspolagali, a imali su i manju dizalicu za teret od 6 tona, s time da su i neki viličari imali mogućnost podizanja tereta u funkciji dizalice; pregled robe se vrši prije istovara te pri izlasku iz skladišta a vozač potpisuje i ulazne i izlazne dokumente čime potvrđuje da roba nije oštećena u skladištu niti pri manipulaciji,

- da je svjedok S. B. koji je radio kao skladištar transformatore pregledao s tla i utvrdio da nemaju vidljivih oštećenja, na vidljivoj strani nije uočio znakove upozorenja za zabranu istovara viličarom, kao i da je transformatore pregledao i nakon smještaja u skladište i utvrdio da nemaju vidljivih oštećenja,

- da je vozač D. N. koji je transformatore odvezao potpisao carinsku deklaraciju bez primjedbi kao i izdatnicu,

- da tuženik nije pozvan na pregled oštećenja nakon što su uočena,

- da iz dopisa K.-K. upućenog S.² d.d. proizlazi da su oštećenja primijećena prije istovara s kamiona, a iz tužbe da su primijećena naknadno prilikom istovara dizalicom kada su transformatori bili u zraku jer su oštećenja s donje strane,

- da iz iskaza svjedoka V. N., M. D., B. V., D. R. Š., M. V. i J. K. nije moguće sa sigurnošću zaključiti kada su oštećenja na tri transformatora uočena odnosno je li to bilo na gradilištu T.-T. prije nego se započelo s istovarom ili kad su se počeli istovarivati uz pomoć krana jer su samo svjedoci B. V. i M. D. bili na gradilištu, ali su tada transformatori još bili na kamionu, dok svjedok M. V. navodi da je oštećenja uočio prilikom istovara.

 

8. U postupku je provedeno vještačenje po R. K., stalnom sudskom vještaku za informatiku, elektroniku, elektrotehniku i telekomunikacije, na okolnost uzročno-posljedične veze između nastalih oštećenja i utovara i istovara viličarom u skladištu tuženika, iz kojeg proizlazi da takva veza postoji vrlo vjerojatno tj. gotovo sigurno, da na transformatorima ne postoje oznake zabrane podizanja viličarom iako četiri U-profila ostavljanju dovoljan prostor za umetanje zahvatnih krakova viličara ispod transformatora za podizanje istih, da je vrlo vjerojatno došlo do blagog savijanja vilica, da podizanje viličarom bez oštećenja s donje strane nije moguće ako je transformator spušten na ravnu podlogu, ali da isključivo vještačenjem konstrukcije i fotografija oštećenja transformatora, te uvidom u viličare kod tuženika nije mogao utvrditi koji viličar je izazvao oštećenje te je li prvi pretovar s kamiona viličarom, koji gotovo sigurno izaziva najveće oštećenje, obavljen kod tuženika ili negdje drugdje.

 

9. Na pitanje o tome jesu li transformatori oštećeni u Š. ili kod istovara u skladištu T.-T. vještak je naglasio kako nije mogao utvrditi je li prvi pretovar s kamiona viličarom obavljen kod tuženika ili negdje drugdje, da nije izvršio pregled oštećenih dijelova transformatora jer nije imao pristup do istih u Š. te ne zna na koji su način utovareni u Š., osim što izjava vozača upućuje na to da je utovar tamo vršen dizalicom.

 

10. U ponovljenom postupku saslušan je ponovno, u skladu s uputom Vrhovnog suda, svjedok B. V., koji je naveo da je upravo on popunio Prijavu štete na robi u prijevozu, ali se ne sjeća tko ju je i na koji način predao tužitelju, da nitko od strane R. t. nije bio nazočan pregledu transformatora na gradilištu T.-T. dana 15.5.2007. kada je on obaviješten da su transformatori tamo stigli i da su oštećeni, pri čemu mu nije poznato kada su R. t. prvi puta obaviješteni o oštećenjima, ali zna da ih on nije o tome obavještavao niti je imao kontakte u toj firmi jer je cijelu "papirologiju" obavljao špediter, da je on napisao dopis (list 401) koji je 29.5.2007. faxom uputio D. Č., zaduženom za podnošenje prijava osiguratelju, a poslove su obavljali preko brokerske kuće, da se ne sjeća je li o štetnom događaju obavijestio ili razgovarao s gospodinom B. kao odgovornom osobom na skladištu R. T., a kako je to u tom dopisu navedeno, a ako jest, tada bi to obavio telefonskim putem, ne zna kada, ali logično prije 29.5.2007. odn. prije pisanja dopisa. Pretpostavlja da je zapisnik od 15.5.2007. potpisao toga dana ali se zbog proteka vremena više ne sjeća daljnje procedure nakon potpisivanja zapisnika, ali je obavijestio Juraja Kojundžića koji radi s D. Č. te je kontaktirao osobno špeditera 15.5.2007. ili najkasnije slijedećeg dana i to D. P. kako bi provjerio što se točno dogodilo kao i prijevoznika T. d.o.o., da ne zna tko je B. T. niti tko je u to vrijeme bio voditelj skladišta R. t. dok potvrđuje istinitost sadržaja dopisa na listu 401 spisa.

 

11. Svjedok D. Č. koji je radio u S.² d.d. od 2006. do 2019. u Odjelu riznice tj. obavljao poslove s bankama vezano uz bankarske garancije i financiranje projekata, dok se osiguranjima više bavio J. K., u ponovljenom iskazu naveo je da se uopće ne sjeća nabavke transformatora iz Š. niti problema vezano uz oštećenje nekih transformatora te da bi se u tom kontekstu spominjali R. t.. Zna da je B. V. radio u komercijali S.² d.d. jer je s njime surađivao ali se ne sjeća dopisa s lista 401 niti zna koja je bila njegova svrha, a po imenu I. Ž. zaključuje da se radilo o nečemu vezano uz obavještavanje njihove brokerske kuće A. d.o.o.

 

12. Svjedok J. K. u dopunskom iskazu naveo je da je radio u S.² d.d. od 2004. do 2013. kao menadžer za riznicu, nema saznanja da je ta tvrtka nabavljala transformatore iz Š. jer se nije bavio nabavkom robe ali zna da je inače S.² d.d. bavio prodajom transformatora, da je dio njegovog posla bila komunikacija s osiguravajućim društvima ali se ne sjeća da bi komunicirao s tužiteljem vezano uz oštećenja robe u prijevozu, iako je inače komunicirao s tužiteljem, kao i D. Č..

 

13. Iz iskaza svjedokinje D. P., koja je radila u S.¹ d.o.o. od 2005. do 2013. u uredu smještenom unutar zgrade R. t. na J. i kontaktirala inače s osobom po imenu B. čijeg se prezimena ne sjeća i koji je u međuvremenu umro, a bio je šef skladišta, ne sjeća se da bi tvrtka S.¹ d.o.o. bila špediter za tri transformatora iz Š. za S.² pa tako niti da bi 2007. došlo do nekog oštećenja tih transformatora. Ne poznaje J. K. ali joj se iz e-mail korespondencije čini poznatim B. V., da bi komunikaciju u slučaju oštećenja robe koju je prevozio S.¹ obavljao netko iz Odjela za organizaciju transporata a ona je radila u Odjelu za carinjenje i u pravilu nije imala kontakta s robom, da se konkretno za transformatore ne sjeća da li je bila prisutna pri njihovom zaprimanju ili otpremanju iz carinskog skladišta, dok kod zaprimanja istih od strane naručitelja sigurno nije bila prisutna.

 

14. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da i dalje nije moguće sa sigurnošću zaključiti kada su oštećenja uočena, odnosno kada je S.² d.d. kao osiguranik tužitelja obavijestio tuženika, kao skladištara, o tome da su transformatori oštećeni, niti iz dokaza predloženih po tužitelju proizlazi da je to uopće učinio, a kamoli u roku od osam dana, pa makar i usmeno (telefonom), radi čega isti nije dužan tužitelju regresirati isplaćeni iznos.

 

15. Bez obzira na to da uzročno-posljedična veza između utovara viličarom i oštećenja postoji vrlo vjerojatno tj. gotovo sigurno, u ponovljenom postupku nije niti utvrđivano gdje je izvršen prvi utovar viličarom, koji prema mišljenju vještaka uzrokuje najveće oštećenje, niti su stranke na tu okolnost predložile dokaze (tužitelj se usprotivio provođenju strojarskog vještačenja) već je tužitelj predlagao dokaze isključivo na okolnost prijavljivanja štete, odnosno kontaktiranja svjedoka B. V. s osobama tuženika, tj. R. t..

 

16. Radi toga navodi žalbe tužitelja u kojima analizira način postupanja s oštećenim transformatorima (što sud, suprotno žalbenim prigovorima, nije ponovno utvrđivao jer nije bilo predloženo) te sugerira da je do oštećenja moglo doći samo zbog načina postupanja tuženika, nisu odlučni.

 

17. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke jasno proizlazi, da je sud proveo ponovno dokaze, te izveo zaključke o primjeni čl. 752. st. 3. ZOO, te primjenom te odredbe zaključio da je tužitelj izgubio prava jer nije u propisanom roku obavijestio tuženika o uočenim nedostatcima.

 

18. Prilikom preuzimanja transformatora kod tuženika 15.5.2007. vozač je potpisao izdatnicu da je robu uredno preuzeo, dakle bez oštećenja.

 

19. Navedenom je odredbom čl. 752. st. 3. ZOO propisano da je primatelj robe dužan robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja te o nedostatcima odmah upozoriti skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena, a o nedostacima koji se nisu mogli utvrditi uobičajenim pregledom, dužan ga je obavijestiti u roku od osam dana računajući od dana preuzimanja, inače se smatra da je roba uredno primljena.

 

20. Nesporno je da je roba preuzeta 15.5.2007., dok je uz tužbu priložen dopis s datumom 25.5.2007., u kojem se navodi da je zaprimljena prijava štete od osiguranika S.² d.d. nastale na robi u prijevozu i to 12.5.2007. u carinskom skladištu tuženika.

 

21. Tužitelj je zato propustio u propisanom roku obavijestiti tuženika o nedostatcima, pa se smatra da je robu uredno primio, kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio.

 

22. Navodi tužitelja da bi on usprkos tome dokazao, da je šteta nastala upravo kod ili zbog postupanja tuženika, nisu zato odlučni, jer je tužbeni zahtjev odbijen zbog propuštanja roka iz čl. 752. st. 3. ZOO, a na koju su okolnost ponovljeni provedeni dokazi, u skladu s uputom Vrhovnog suda RH iz rješenja posl. br. Rev-4826/2019-2 od 13. listopada 2021.

 

23. Žalbeni navodi, kojima se preocjenjuje sadržaj provedenih dokaza, ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka, dok je sud za svoje uvjerenje dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije počinjena istaknuta bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.

 

24. Pri tom ovaj sud primjećuje da tužitelj u žalbi navodi da je odgovorna osoba na skladištu tuženika bio pok. B. T., te da je on bio obaviješten o štetnom događaju, dok je na ročištu od 5. rujna 2022. godine na prijedlog tuženika, da se isti sasluša kao svjedok, odgovorio da se istom ne protivi ali neka se tuženik izjasni tko je on, pa su dakle navodi samog tužitelja o navedenoj, odlučnoj činjenici u postupku (tko je obaviješten o štetnom događaju i kad) proturječni i nepovjerljivi. Sud navedenog svjedoka nije niti mogao saslušati jer je isti umro dana 16.4.2016.

 

25. Nadalje tužitelj u žalbi osporava da bi se u konkretnom slučaju uopće radilo o ugovoru o skladištenju, pozivajući se na nepostojanje ugovora i skladišnice (iako se takav ugovor može sklopiti i u usmenom obliku), što u postupku nikada nije bilo sporno, dok se istovremeno poziva na praksu Vrhovnog suda RH upravo u odnosu na ugovore o skladištenju, navodeći da je dokazao pretpostavke za odgovornost tuženika čak i ako je istog obavijestio tek nakon proteka roka od osam dana. Odluka Vrhovnog suda posl. br. II Rev-172/1999 od 17. prosinca 2003. na koju se tužitelj poziva u žalbi donesena je u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (kada je već prilikom preuzimanja robe primijećen nedostatak, ali je primalac propustio na to odmah upozoriti skladištara).

 

26. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 752. st. 3. ZOO, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

27. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

 

                                                                                              

                                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Milena Frankić, v.r.