1

                            Poslovni broj Gž-2315/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-2315/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. pok P., OIB:…, I., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u I., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Stalna služba u M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-512/2019-14 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-512/2019-14 od 20. ožujka 2024.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj A. P. pok P.², OIB:…, I. vlasnik nekretnine označene kao dio čestice zemljišta 3807/9 dio jedinog z.k. tijela ZU 2483 KO V. u površini od 2988 m2, sve označeno na skici terena mjernika vještaka A. K. od listopada 2016 godine, točkama A-B-C-D i opisano crvenom linijom, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga ovlašten tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tužene, a što je ova dužna trpjeti.“

 

2. Protiv navedene presude tuženica Republika Hrvatska je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

             

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi da je stekao vlasništvo spornih nekretnina na temelju dosjelosti, posjedovanjem po pravnim prednicima kroz zakonom predviđeno vrijeme.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, očevidom na licu mjesta (očevid obavljen dana 18. 10. 2016 godine) da predmetna u naravi predstavlja jednu cjelinu je u naravi neobrađeno zemljište. Na dijelu nekretnine u granicama pokazanim od strane tužitelja nalazi se više boksova za pse, taj prostor je ograđen željeznim matama. Nekretnina u granicama pokazanim od strane tužitelja s južne strane u odnosu na susjedno položenu nekretninu koja u naravi predstavlja borovu šumu je ograđena kamenim suhozidom. Istočni dio nekretnine u odnosu na susjedno položenu nekretninu koja je obrasla niskim raslinjem je odvojena rednom kamenja, dakle vidljivim međašnim znakom. Sjeverni i zapadni dio nekretnine u granicama pokazanim od strane tužitelja nije odvojen čvrstim međašnim znakom od susjedno položenih nekretnina.

 

6.1. Po izjavi tužitelja nekretninu sjeverno položenu od nekretnine koja je predmet spora koriste i posjeduju eredi T. i P. dok istočno položenu nekretninu po izjavi tužitelja koristi zaseok-mještani C. G..

 

6.2. Očevidom na licu mjesta (očevid obavljen dana 20.03. 2018 godine) konstatirano je da sporna nekretnina u odnosu na nekretninu položenu istočno većim dijelom ograđena kamenim suhozidom odnosno redom kamenja visine oko 20 cm. Taj red kamenja postavljen je na cijeloj liniji B-C, liniji prikazanoj u skici mjernika. U točki C skice mjernika očevidom je utvrđeno da postoji kamena kula koja spaja jedan pravac s točkom D skice mjernika na kojoj također postoji jedna kamena kula. Između točka C-D a koja linija predstavlja granicu sporne nekretnine u odnosu na južno položenu nekretninu nema čvrstih međašnih znakova. Na udaljenosti od oko 40 m od pokazane granice sporne nekretnine je prostor koji je identičan prostoru koji je predmet ovog spora a koji nije predmetom ove tužbe i koji prostor se proteže prema borovoj šumi koja je ograđena kamenim suhozidom. Sa zapadne strane većim dijelom nekretnina nije ograđena čvrstim međašnim znakom u odnosu na susjedno položenu nekretninu već u toč D postoji kamena kulica koja se proteže u pravcu točke A na kojem pravcu tkđ postoji kamena kulica između točke A i D. Konstatira se da u dužni oko 20 m je postavljen red kamenja. Navedeni red kamenja nije postavljen na način da spaja toče D i A već je u prekidu. Sa sjeverne strane nekretnine između točaka A i B na nekretnini pokazanoj od strane tužitelja ne postoje čvrsti međašni znaci već u toči B i A postoje kamene kulice. Na susjedno položenoj nekretnini postoji suhozid - red kamenja koji susjednu nekretninu položenu zapadno od sporne nekretnine dijeli od nekretnine položene sjeverno. Na nekretnini koja je položena istočno a koju nekretninu i spornu nekretninu dijeli red kamenja u pravcu točaka B i C skice mjernika ima više zasada hrasta koji prevladava u odnosu na druga stabla, raslinje i slično. Zasadi hrasta sađeni u jednom pravilnom redu koji redovi se protežu pravcu istok-zapad. Redovi su širine oko 2 m. Zasadi hrasta su zasađeni u pravilnom razdaljini na oko 1, 5 m.

 

7. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmetna nekretnina položena u KO V. i predstavlja jednu cjelinu i u naravi je neobrađeno zemljište, te je nakon obavljene izmjere nekretninu na skici izmjere identificirao kao dio čestice zemljišta 3807/9 u površini od 2988 i u skici izmjere je nekretnina označena slovima A-B-C-D.

 

8. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka B. P., S. T., V. M., V. T. i M. T. (listovi 14-15 spisa), svjedoka A. M. sin V. (list 52 spisa), svjedoka P. A. (list 69 spisa), svjedoka I. T. i N. T. (list 70-72 spisa) je utvrđeno, da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od davnina (unazad najmanje 100 i više godina) u posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora i u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida. Svjedoci u svojim iskazima navode da su prednici tužitelja bili od pamtivijeka u posjedu nekretnine i da su nekretninu držali kao svoju te da u posjedu i načinu posjedovanja nekretnina nisu od nikoga bili ometani.

 

8.1. Što se tiče vremena posjeda nekretnine od strane prednika tužitelja i samog tužitelja svjedoci su iskazali da je nekretnina bila u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika od davnina, odnosno unazad najmanje 100 godina.

 

9. Osim iskaza saslušanih svjedoka kao i činjeničnih navod i tvrdnji tužitelja potkrijepljene su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-241/82 Općinskog suda u Imotskom, rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-309/98 Općinskog suda u Imotskom, izjavom M. P. ud J..

 

10. Budući da tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću, sud je, pozivajući se na odredbe čl. 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) zaključio da je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

 

11. Iako tuženik osnovano prigovara, da sud nije ni na koji način ocijenio iskaz svjedoka Ž. B., navedeno ne utječe na pravilnost zaključka o posjedu tužitelja i njegovih prednika na spornoj čestici. Navedeni iskaz, osim što je u cijelosti u suprotnosti sa iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka, demantiran je i stanjem na očevidu od 20. ožujka 2018., te nalazom i mišljenjem vještaka.

 

12. Iz tog nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi, da je sporna nekretnina, koja predstavlja jednu cjelinu, u naravi neobrađeno zemljište, dok je na udaljenosti od oko 40 m od pokazane granice sporne nekretnine prostor koji je identičan prostoru koji je predmet ovog spora a koji nije predmetom ove tužbe i koji prostor se proteže prema borovoj šumi koja je ograđena kamenim suhozidom. Na nekretnini koja je položena istočno a koju nekretninu i spornu nekretninu dijeli red kamenja u pravcu točaka B i C skice mjernika ima više zasada hrasta koji prevladava u odnosu na druga stabla, raslinje i slično. Zasadi hrasta sađeni u jednom pravilnom redu koji redovi se protežu pravcu istok-zapad. Redovi su širine oko 2 m. Zasadi hrasta su zasađeni u pravilnom razdaljini na oko 1, 5 m.

 

13. Iz stanja na terenu dakle proizlazi, da se zasadi hrasta nalaze na susjednoj nekretnini, istočno od sporne, te je nekretnina u granicama pokazanim od strane tužitelja s južne strane u odnosu na susjedno položenu nekretninu koja u naravi predstavlja borovu šumu te je ograđena kamenim suhozidom.

 

14. Navedeni je svjedok naime iskazao da je na spornoj nekretnini sađen hrast tehnikom "riperanja" ali da to nije uspjelo dok su se zasadi bora adaptirali, dok iz stanja na terenu proizlazi da postoje zasadi hrasta u pravilnom redu, ali na nekretnini istočno od sporne, dok je sporna nekretnina južno u odnosu na borovu šumu te ih dijeli kameni suhozid.

 

15. Navedeno ukazuje na istinitost navoda tužitelja i svih preostalih svjedoka, da na spornoj nekretnini šumarija u ime tuženika nije sadila niti hrast niti borove jer isti postoje, i primili su se, na susjednim nekretninama, dok je sporna nekretnina neobrađeno zemljište.

 

16. Nadalje, tuženik osporava identitet nekretnine na koju je tužitelj upisan kao posjednik u katastru, a što je u postupku utvrđeno očevidom na licu mjesta po nalazom i mišljenjem vještaka koji tuženik nije osporio.

 

17. Radi toga ovaj sud zaključuje, da je tužitelj na temelju čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV) i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuju na temelju odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN br. 73/981) sam i po svojim prednicima samostalni i pošteni posjednik spornih nekretnina kroz dugi niz godina ("od starina", odnosno dulje od 100 godina), a svakako dulje od 40 godina, te su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

18. Radi toga je materijalno pravo pravnih pravila iz paragrafa 1460 OGZ pravilno primijenjeno, kada je utvrđeno da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina na temelju dosjelosti.

 

19. Na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                  Milena Frankić, v.r.