Poslovni broj: Gž Ovr-38/2024-2

 

1

 

                                                                                                                                                                       

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-38/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Š.-kreditne zadruge S. u likvidaciji, OIB: ….., Z., T. ulica 9, zastupane po zakonskoj zastupnici-likvidatorici R. A., a ova po punomoćniku D. I., odvjetniku u Z., T. 44 A, protiv ovršenice M. V., OIB: ……, iz V. G., D.. J. D. 14, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., I. 60/I, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-762/2023-2 od 10. studenog 2023., u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2024.

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditeljice Š.-kreditna zadruga S. u likvidaciji kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-762/2023-2 od 10. studenog 2023.

 

Obrazloženje

 

1.               Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Ukidaju se sve provedene radnje i obustavlja se ovrha na nekretnini koja se pred ovim sudom vodila pod brojem: Ovr-2710/1998 i Ovr-134/2011, a nastavljena pod poslovnim brojem: Ovr-762/2023.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda po pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti brisanje upisa pod Z-215/99, na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, z.k.ul. 3059, k.č.br. 2107 (ranije zk.ul.br. 3802, k.č.br. 1782/16), a kojim je zabilježeno rješenje o ovrsi.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe kako sud prvog stupnja pogrešno tumači čl. 52. st. 6. Ovršnog zakona te isti primjenjuje na činjenično stanje koje ne odgovara odredbama tog članka. Naime, u konkretnom slučaju nema i ne postoji pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da ovrha protiv ovršenika nije dopuštena, već postoji pravomoćna odluka suda da ovrha protiv treće osobe nije dopuštena. Ovršenica se ne može pozivati na pravne učinke pravomoćne odluke kojom prava ostvaruje treća osoba, a ne ovršenica, a niti sud može primjenjivati pravne učinke odluke u korist treće osobe u korist ovršenice. Također, ne radi se o istoj nekretnini navedenoj u izreci presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1086/2019 od 23. listopada 2019. i nekretnini koja se navodi u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-762/2023 od 10. studenog 2023. Dakle, Županijski sud u Velikoj Gorici nije proglasio nedopuštenom ovrhu na nekretnini ovdje ovršenice. Presudom donesenom pod poslovnim brojem Gž Zk – 79/2016 od 19. srpnja 2017. Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je tužbeni zahtjev ovršenice i naveo da je utvrđeno da je greškom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela, izvršen pogrešan upis zabilježbe rješenja o ovrsi zabranom otuđenja i opterećenja izvršen u zk. ul. 3059/ Etaža 52 (nekretnina treće osobe L. Ž.) umjesto ispravno u zk. ul. 3059/ Etaža 53 (nekretnina prednice ovršenice), te da je prenošenjem tereta na stan koji je konačno ispravno označen i upisan kao vlasništvo majke ovršenice samo otklonjena početna pogreška prilikom izdavanja tabularne isprave, dok je stvarno stanje ostalo isto. Ukazuje da je sud prvog stupnja u potpunosti zanemario da je ovrhovoditeljica založno pravo na stanu u vlasništvu prednice ovršenice upisala još u lipnju 1997., prema stanju u zemljišnim knjigama u vrijeme upisa, koje nije prestalo ni na koji način, tek naknadno je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda utvrdio da je izvršio pogrešan upis prava vlasništva na nekretninama - susjednim stanovima treće osobe L. Ž. i prednice ovršenice, što je naknadno ispravio. Pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

3. U odgovoru na žalbu ovršenica je osporila žalbene navode ovrhovoditeljice ističući kako je ovrhovoditeljica pokrenula ovrhu na stanu susjede L. Ž., koja je u ovom predmetu podnijela prigovor kao treća osoba i bila upućena na parnicu u kojoj je usvojena tužba i proglašena nedopuštenom predmetna ovrha. Nesporno je sud prvog stupnja utvrdio da ovrhovoditeljica ima isprave koje glase na stan susjede L. Ž., a ne ovršenice ili njene prednice J. K.. Ovrhovoditeljica u spis dostavlja presudu poslovni broj Gž Zk – 79/2016 koja nije vezana za predmet ovog spora. Ističe kako založno pravo slijedi nekretninu, a ne osobu. Ovrhovoditeljica vodi ovrhu na nekretnini u zk. ul. 3802/ poduložak 52 k.o. V. G., koja je proglašena nedopuštenom, a nema isprave koje se odnose na nekretninu upisanu u zk. ul. 3802 poduložak 53 k.o. V. G. niti je navedena nekretnina predmet ovrhe. Zemljišnoknjižni sud samovoljno tek 2015. pogrešno i bez ikakvog osnova prenosi terete sa Etaže 52 na novoosnovanu Etažu 53 postupajući kao da su založna prava tereti osoba, odnosno vlasnika, a ne tereti nekretnina. Napominje kako je zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda još 1. veljače 2008. donio rješenje poslovni broj Z-7467/07 kojima J. K. upisuje kao vlasnicu stana u zk. ul. 3802/Etaža 52 uz prijenos tereta založnog prava na Etažu 52. Zemljišnoknjižni sud bez ikakvog osnova prenosi upise iz stare Etaže 52 u novu Etažu 53 i vrijeđa prvenstveni red koji je tužiteljica stekla zabilježbom spora na nekretnini, koja zabilježba je dopuštena i provedena. Sporni upisi ovrhovoditeljice su u odnosu na novu Etažu 53 vremenski provedeni nakon upisa ovršeničine zabilježbe spora 2013., ali s brojevima upisa iz kojih bi proizlazilo da se radi o ranijim/starijim upisima na predmetnoj etaži, što ne odgovara stvarnom stanju. Ističe kako su predmetni upisi založnog prava i zabilježbe ovrhe na stan ovršenice stigli tek 2015., iako nose brojeve upisa iz 1993. i 2011., a predmetne isprave uopće se ne odnose na stan ovršenice. Predlaže odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu te naknaditi trošak odgovora na žalbu ovršenici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuje ovrhovoditeljica, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 51. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 – dalje OZ) (pogrešno u obrazloženju naveden čl. 52. st. 6. OZ) ukinuo je sve provedene radnje i obustavio ovrhu na nekretnini koja se pred istim sudom vodila pod poslovnim brojem Ovr-2710/1998 i Ovr-134/2011, a nastavljena pod poslovnim brojem Ovr-762/2023, te naložio zemljišnoknjižnom odjelu po pravomoćnosti donesenog rješenja izvršiti brisanje upisa pod brojem Z-215/99 na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišno knjižni odjel Velika Gorica, zk. ul. 3059, čest. br. 2107 (ranije zk. ul. 3802, čest. br. 1782/16), kojim je zabilježeno rješenje o ovrsi.

8. Iz stanja spisa proizlazi kako je u predmetu određena ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditeljice na nekretnini J. K., ranije ovršenice i prednice sadašnje ovršenice  i to na suvlasničkom dijelu nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanom temeljem odredbe čl. 68., 69. i 70. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17) s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi jednoipolsobni stan na prvom katu, koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija ukupne površine 38,12 m2, koji se nalazi u zgradi u V. G., ulica J. D. 14, izgrađenoj na čest. br. 1782/1, upisanoj u zk. ul. 2633, poduložak 559, k.o. V. G., zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom te namirenjem tražbine ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom.

8.1. Tijekom postupka stambeno poslovna zgrada br. 10 do 16 u ulici J. Dobrile, izgrađena na čest. br. 1782/16 upisana je u zk.  ul. 3802, a nekretnina koja je predmet ovrhe upisana je pod brojem poduloška 52. Etaža: 3819/466254 na ime J. K., a u C teretnom listu pravo zaloga radi osiguranja kredita za korist ovdje ovrhovoditeljice.

9. Treća osoba, L. Ž., podnijela je prigovor u kojem je isticala kako je predmetna nekretnina njezino vlasništvo, dok je ovršenica vlasnica stana upisanog u zk. ul. 3802, poduložak 53, k.o. V. G., a nakon čega je rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2012. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja da ovrha nije dopuštena na nekretnini koja je predmet ovrhe.

9.1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1086/2019 od 23. listopada 2019. preinačena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-549/2015 od 13. kolovoza 2018. te je ovrha koja se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-134/2011, dakle, predmetna ovrha, proglašena nedopuštenom.

10. Odredbom čl. 51. st. 6. OZ propisano je ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud će, na prijedlog ovršenika obustaviti ovrhu i ukinuti provedene radnje.

11. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice kako ne postoji pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da ovrha protiv ovršenice nije dopuštena, već postoji pravomoćna odluka da ovrha nije dopuštena protiv treće osobe, za istaći je da navedena zakonska odredba jasno propisuje da će se ovrha obustaviti ako se pravomoćnom presudom utvrdi da nije dopuštena, odnosno relevantan je predmet ovrhe, a ne u odnosu na koga je donesena pravomoćna presuda.

12. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

Zadar, 21. svibnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

      Igor Delin