1

Poslovni broj: Gž R-1307/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž R-1307/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja J. B. Š. iz K. n. S., OIB:… i II. tužiteljice J. B. Š. iz Z.¹, OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z.², protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z.², OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16574/2021-38 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16574/2021-38 od 16. studenog 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.545,00 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da I. tužitelju i II. tužiteljici, svakome u 1/2 dijela, s osnove naknade plaća i razlike naknade plaća isplati iznos od 87.071,86 eura / 656.042,92 kuna[1] (točka I. izreke), s osnove regresa za korištenje godišnjeg odmora neto iznos od 1.363,02 eura / 10.269,67 kuna (točka II. izreke), s osnove božićnice neto iznos od 781,05 eura / 5.884,82 kuna (točka III. izreke), te s osnove troškova prijevoza neto iznos od 1.872,83 eura / 14.110,84 kuna (točka IV. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, tuženiku je naloženo i da I. tužitelju i II. tužiteljici, svakome u 1/2 dijela, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.532,13 eura / 64.285,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do isplate (točka V. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     I. tužitelj i II. tužiteljica su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika pok. Z. B. za isplatom naknade plaća i razlike naknade plaća, regresa za korištenje godišnjeg odmora, božićnica i troškova prijevoza za razdoblje od 4. siječnja 2010. do 19. svibnja 2014.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je prednik (otac) tužitelja Z. B. bio zaposlen kod tuženika,

              - da je tuženik dana 4. siječnja 2010. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojom je Z. B. izvanredno otkazao ugovor o radu,

              - da je tijekom parničnog postupka koji je pokrenuo Z. B. radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, prednik tužitelja Z. B. preminuo dana 19. svibnja 2014., te da je predmetni postupak nakon utvrđenog prekida nastavljen sa I. tužiteljem i II. tužiteljicom kao nasljednicima Z. B.,

              - da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-332/15-39 od 17. travnja 2015. utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2010. nedopuštena, te da je pok. Z. B. radni odnos prestao 19. svibnja 2014.,

              - da su I. tužitelj i II. tužiteljica kao nasljednici pok. oca Z. B., između ostalog, naslijedili i tražbine koje proizlaze iz pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-332/15-39 od 17. travnja 2015.,

              - da tuženik u razdoblju od 4. siječnja 2010. kada je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je utvrđena nedopuštenom, pa do 19. svibnja 2014., kada je Z. B. preminuo i kada je prestao njegov radni odnos kod tuženika, nije Z. B. isplatio plaću, regres za godišnji odmor, božićnice i troškove prijevoza,

              - da postoji tražbina I. tužitelja i II. tužiteljice prema tuženiku u iznosu od s osnove neisplaćenih naknada plaće i razlika plaća u bruto iznosu od 87.071,86 eura / 656.042,92 kuna, s osnove regresa za korištenje godišnjeg odmora u neto iznosu od 1.363,02 eura / 10.269,67 kuna, s osnove božićnice u neto iznosu od 781,05 eura / 5.884,82 kuna, te s osnove troškova prijevoza u neto iznosu od 1.872,83 eura / 14.110,84 kuna.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Iako tuženik u žalbi ističe da je istu podnio i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u podnesenoj žalbi pobliže ne navodi koju činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio odnosno koju točno činjenicu je propustio utvrditi. Međutim, neovisno o tome sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio sve odlučen činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

8.     Tuženiku žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio njegov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao neosnovan. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju tužitelji su kao nasljednici pok. Z. B. nedvojbeno naslijedili tražbine koje nastale tijekom radnog odnosa njihovog prednika sa tuženikom. Novčane tražbine koje imaju pravnu osnovu u postojanju ugovora o radu odnosno radnom odnosu ostavitelja sa njegovim poslodavcem, ne predstavljaju strogo osobne tražbine, već tražbine koje se mogu naslijediti i biti predmetom nasljeđivanja u smislu odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 – dalje: ZN).

 

9.     Pravilno tuženici u žalbi navode da presuda posl. broj Pr-332/15-39 od 17. travnja 2015. o nedopuštenosti otkaza pok. Z. B. ne može predstavljati pravnu osnovu za isplatu utuženih iznosa. Međutim, navedenom presudom kojom su stranke i sud vezane riješeno je za ovaj postupak prethodno pitanje tj. da se pok. Z. B. uslijed nedopuštenosti otkaza nalazio kod tuženika u radnom odnosu do njegove smrti. Dakle, pravna osnova tužiteljevih tražbina ne proizlazi iz presude kojom je utvrđen nedopuštenost otkaza, već iz ugovora o radu pok. Z. B. koji ugovor o radu je do njegove smrti obvezivao tuženika i kojeg je tuženik bio dužan ispunjavati. Predmetne tražbine smrću Z. B. prešle su na njegove nasljednike tj. na tužitelje (čl. 5. st. 2. ZN), tako da su oni aktivno legitimirani u sudskom postupku zahtijevati od tuženika isplatu utuženih iznosa.

 

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na nedostatak pravnog interesa na strani tužitelja. Naime, tužitelji u postupku zahtijevaju da im se pruži kondemnatorna pravna zaštitu pa se postojanje pravnog interesa pretpostavlja. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da tužitelji nisu imali osnove za postavljanje zahtjeva iz čl. 186.b st. 3. ZPP potrebno je navesti da niti ti žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To pogotovo kada je se ima u vidu da je sva dokumentacija koja je bila potrebna za donošenje odluke dostavljena ili pribavljena tijekom postupka, te da je na osnovi iste provedeno vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine na koje vještačenje niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.

 

11. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojim ukazuje da je prednik tužitelja nakon otkazivanja ugovora o radu bio zaposlen kod drugih poslodavaca čime tuženik zapravo sadržajno osporava visinu utvrđenih tražbina. Naime, sud je u prvostupanjskom postupku pribavio dokumentaciju koja se odnosi na zaposlenja prednika tuženika nakon otkazivanja, te je, između ostalog, na temelju iste (str. 3. toč. 2. nalaza i mišljenja vještaka) provedeno vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine. Na provedeno vještačenje tuženik, kako je ranije navedeno, nije imao primjedbi, tako da sada u žalbenom postupku ne može s uspjehom osporavati utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na visinu tražbine.

 

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zatezne kamate tužiteljima dosudio primjenom odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11), odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) i odredbi čl. 99. i 100. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z. iz veljače 2002. (dalje u tekstu TKU). Naime, tužitelji su nasljeđivanjem odnosno građanskopravnom sukcesijom stupili u građanskopravnu poziciju pok. Zdravka Brekala tako da tuženik u zakašnjenje dolazi istog dana od kada je u zakašnjenju bio prema sada pok. Z. B.. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je zatezne kamate na pojedine dijelove tražbina tužiteljima dosudio od dana kada su one dospijevale, a ne od podnošenja tužbe ili presude kako to pogrešno smatra tuženik.

 

13. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87. st. 3. ZR i čl. 99., 100. i 101. TKU kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

 

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

16. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

 

                    Predsjednica vijeća:

              Mirela Mijoč Kramar, v.r.