1              Poslovni broj: Gž Ovr-421/2024-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-421/2024-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada R., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i J. P. iz R., protiv ovršenika M. B. iz R., OIB: ..., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-329/2024-4 od 27. ožujka 2024., 16. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-329/2024-4 od 27. ožujka 2024. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja:

 

"I Odbija se ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 6. ožujka 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovog ovršnog postupka u iznosu od 286,14 eura.

III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, ovog suda, da odmah provede zabilježbu odbijenog predmetnog prijedloga za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-329/2024 na nekretnini ovršenika i to stana u zgradi upisanog u z.k.ul. broj 819, k.č.br. 2042, k.o. D., kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3), Stan na prvom katu zgrade ..., kojeg u naravi čine tri sobe ukupne površine 40,74 m2 i drvarnica te suvlasnički dio tavanske prostorije koja se nalazi ispred stana, u neutvrđenom omjeru."

 

2. Protiv ovoga rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ) predloživši preinačenje rješenja, a podredno njegovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

 

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

4. Prijedlog za ovrhu podnesen je temeljem ovršne isprave, pravomoćne presude zbog ogluhe prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-1116/2022-7 od 17. siječnja 2023., u pravnoj stvari ovdje ovrhovoditelja kao tužitelja protiv ovršenika kao tuženika, radi ostvarivanja prava na namirenje iz vrijednosti založene nekretnine, kojom je presuđeno da je tuženik ovdje ovršenik dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 2.582,93 EUR/19.461,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to iz vrijednosti založene nekretnine – stana u zgradi upisanog u zk.ul. 819, k.č.br. 2042, k.o. D., kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), Stan na prvom katu zgrade ..., kojeg u naravi čine tri sobe ukupne površine 40,74 m2 i drvarnica te suvlasnički dio tavanske prostorije koja se nalazi ispred stana, u neutvrđenom omjeru, dobivene sudskom prodajom založene nekretnine, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 220,11 eura/ 1.658,45 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

 

5. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za ovrhu primjenom odredbe čl. 80.b. st. 1. OZ prema kojoj će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

6. Međutim, u ovom konkretnom slučaju sud je izgubio iz vida činjenicu da pravomoćnoj sudskoj presudi koja u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu ovršenik dužan trpjeti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 2.582,93 EUR/19.461,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to iz vrijednosti založene nekretnine.

 

7. Stoga bi primjena odredbe čl. 80.b st.1. OZ u ovom slučaju derogirala institut pravomoćnosti presude koja u ovom slučaju predstavlja valjanu ovršnu ispravu i kao takva egzistira, a kojom je ovršni sud vezan već po načelu formalnog legaliteta (čl. 22. OZ). Sve navedeno jer je u ovakvim okolnostima isključivo parnični sud u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava bio ovlašten procijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 80b. st.1. OZ-a.

 

8. Nadalje, iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu proizlazi da je u korist ovrhovoditelja na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora broj 18234 o prodaji stana  od 31. kolovoza 1995. odnosno na stan upisan u odjeljku AII uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 24.480,00 kn. Nadalje, iz obrazloženja ovršne isprave: presude zbog ogluhe ovog suda pod poslovnim brojem P-1116/2022-7 od 17. siječnja 2023., proizlazi da je ovrhovoditelj kao tužitelj u tužbi naveo da je, kao prodavatelj, dana 31. svibnja 1995. sklopio s kupcem D. J., Ugovor broj 18234 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom) na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN broj 42/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 102/95), a kojim Ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi na adresi u R., D. ..., ulaz 1, visoko prizemlje, broj stana 001, izgrađenog na k.č.br. 2042, k.o. D., koji je upisan u z.k.ul. 819, a koji se sastoji od 3 sobe, drvarnice, u ukupnoj površini 40,74 m2. U članku III. citiranog Ugovora kupac se obvezao platiti tužitelju, kao prodavatelju, ugovorenu cijenu stana iz članka II. Ugovora, u iznosu od 22.718,00 kn, kroz 20 godina od dana sklapanja Ugovora, u mjesečnim obrocima, a prvi obrok (učešće) u iznosu od 682,00 kn u roku od 8 dana od sklapanja tog Ugovora. U članku IV. Ugovora stranke su ugovorile kako ukupni iznos svih obročnih otplata cijene stana, s unaprijed obračunatom kamatom od 1%, na dan sklapanja Ugovora iznosi 24.480,00 kn te da se preostalih 240 mjesečnih obroka kupac obvezuje otplaćivati prodavatelju do 15-og u mjesecu za svaki mjesec počevši od 1.7.1995., a da prvi mjesečni obrok, do revalorizacije sukladno pozitivnim propisima, iznosi 102,00 kn. U članku VIII. Ugovora, kupac je dopustio tužitelju Gradu Rijeci, kao prodavatelju, izvršiti uknjižbu založnog prava (hipoteke), na kupljenom stanu, u zemljišnim knjigama odnosno u knjizi položenih ugovora, za iznos ostatka cijene i kamata od 24.480,00 kn iz tog Ugovora, kao i revalorizirane cijene stana sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo do potpune isplate. Tužitelj je isticao da nisu ispunjene obveze preuzete Ugovorom opisanim u točki I. tužbe, tj. da nisu podmireni dospjeli ugovoreni obroci cijene stana te kamata na obroke plaćene sa zakašnjenjem, tako da na dan 26. lipnja 2022. ukupna tražbina iznosi 19.461,10 kn, od čega se 4.386,00 kn odnosi na dospjele, a nepodmirene mjesečne obroke cijene predmetnog stana (mjesečni obroci od 12/2011 do 6/2015), dok se 15.075,10 kn odnosi na kamatu na obroke plaćene sa zakašnjenjem obračunate na zakašnjela plaćanja. Nadalje se u odluci navodi i da je ovršenik  uknjižbom prava vlasništva  na svoje ime i u svoju korist stekao položaj hipotekarnog dužnika u odnosu na tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika.

 

9. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 695/2022-2 od 7. veljače 2023 odgovoreno je na pravno pitanje :„Može li sud odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene  nekretnine sudskom prodajom nekretnine, a dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe je zasnovano 15. rujna 1992. na temelju Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja?“.

 

9.1. U odnosu na postavljeno pitanje, odgovoreno je da sud može odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene nekretnine sudskom prodajom nekretnine, a dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe je zasnovano 15. rujna 1992. na osnovi Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92,69/92 i 87/92), koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja.

 

9.2. Ovo već stoga jer, upravo je svrha klauzule o osiguranju novčane tražbine, iz Ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, uknjižbom založnog prava u korist prodavatelja - ovrhovoditelja, zasnovati dragovoljno založnopravo na nekretnini, na temelju nespornog očitovanja volje zalogodavca - ovršenice (kupca) da svoju nekretninu optereti založnim pravom upravo radi osiguranja određene i, navedenim pravnim poslom konkretizirane, tražbine ovrhovoditelja(s naslova kupoprodajne cijene stana s ugovorenom obročnom otplatom iste), te za slučaj neisplate dužne tražbine omogućiti provedbu ovrhe na nekretnini na zakonom propisani način. Slijedom navedenog, u situaciji kada je na nekretnini upisano dragovoljno založno pravo, nije bilo mjesta, od strane nižestupanjskih sudova primjeni, ni elaboriranju s aspekta, odredbe čl. 80.b OZ.

 

10. Sve navedeno u skladu je s činjenicom da je odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisano ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona

.

10.1. Prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a koja isključuje primjenu odredbi o izuzimanju ili ograničenju ovrhe. 

 

11. Iz navedenog proizlazi da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije ispitao ostale pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi pa je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP žalba ovrhovoditelja uvažena kao osnovana, ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen istome sudu na ponovan postupak.

.

12. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će donijeti pravilnu i zakonitu odluku, uvažavajući naprijed navedeno.

 

U Splitu 16. svibnja 2024.