1

Poslovni broj: Gž-4545/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-4545/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao član vijeća i suca izvjestitelja i Renate  Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D., OIB:…, iz S.,  kojega zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB:…, u Z., kojega zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3131/2021-22 od 25. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3131/2021-22 od 25 rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska  presuda u dijelu kojim mu je naložena isplata novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 398,16 eura sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2022. do isplate i naknada troškova postupka u iznosu od 586,01 eura sa zateznom kamatom od 25. rujna 2023. do isplate te u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. 

 

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja tuženiku je naloženo da isplati tužitelju naknadu štete u iznosu od 1.267,50 eura  kn sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2022. do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.379,29 eura sa zateznom kamatom od 25. rujna 2023. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 796,34 eura sa zatraženom zateznom kamatom  i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 398,16 eura i zahtjev za naknadu parničnoga troška za iznos od 586,01 eura te nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnoga troška, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje.

 

3. Žalbu je izjavio i tužitelj pobijajući zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava odluku pod točkom II. izreke i odluku o parničnom trošku u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev, s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.  ZPP  na koji tužitelj opisno ukazuje jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

 

6. Nesporno je da je tužitelj kao vozač motocikla ozlijeđen 6. rujna 2021. u prometnoj nezgodi za koju je  odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao osobnim vozilom.

 

7. Nesporno je da je tužitelj 25. listopada 2021. podnio odštetni zahtjev tuženiku koji mu je 6. prosinca 2021. isplatio na ime naknade neimovinske štete iznos od 12.000,00 kn i na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 200,00 kn.

 

8. U štetnom događaju tužitelj je zadobio napuknuće IX i X rebra lijevo, provedeno je ambulantno liječenje po kirurgu i psihijatru zbog subjektivnih tegoba vezanih za štetni događaj. Fizikalna terapija nije provedena. Zbog ozljeda nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Trpio je fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednje jake 3 tjedna, slabije bolove 2 tjedna. Pretrpio je  primarni strah prilikom ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana, kasni strah je trajao 3 mjeseca. Tuđa pomoć bila mu je potrebna ukupno 70 sati.

 

9. Sporna je pravilnost primjene materijalnoga prava u odluci o iznosu pravične naknade za neimovinsku štetu. 

 

10. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.681,00 eura/20.200,00 kn[1], te mu je, pored isplaćenog iznosa od 1592,67 eura/12.000,00 kn dosuđen daljnji iznos od 1.088,33 eura/8.200,00 kn a odbijen njegov zahtjev za iznos od 796,34 eura/6.000,00 kn.  

 

11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) u odluci o visini pravične naknade zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno zdravlje (čl. 1100. st. 1. ZOO) koji ističe oboje žalitelja.

 

12. Cijeneći okolnosti prometne nezgode u kojoj je tužitelj stradao kao vozač motocikla, vrstu i težinu ozljede, tijek liječenja, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha ali i izostanak trajnih posljedica pretrpljenih ozljeda, i ovaj sud smatra pravičnom naknadom za neimovinsku štetu utvrđeni iznos od 2.681,00 eura/20.200,00 kn, te mu je pravilnom primjenom materijalnoga prava pored isplaćenog iznosa od 1592,67 eura/12.000,00 kn dosuđen daljnji iznos od 1.088,33 eura/8.200,00 kn a odbijen njegov zahtjev za iznos od 796,34 eura/6.000,00 kn. Orjentacijski kriteriji VSRH koje ističu žalitelji tvrdeći da nisu pravilno primijenjeni u odluci o visini naknade neimovinske štete služe upravo kao okvirni orijentir za odmjeravanje visine te vrste naknade koju je  sud dužan odmjeriti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a ne njihovom doslovnom, matematičkom primjenom. U ovom slučaju iznos naknade je utvrđen upravo prema konkretnim okolnostima koje ima u vidu odredba čl. 1100. st. 1. ZOO.

 

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška koji ističe tuženik. 

 

14. Prvostupanjski sud je  naime pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP  jer je  uspjeh stranaka utvrdio prema kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu, polazeći od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Troškovi sastava podneska od 7. siječnja 2022. i 4. siječnja 2023. su bili potrebni za vođenje postupka jer je njima obaviješten sud o plaćenim iznosima, specificiran je tužbeni zahtjev, na zahtjev suda tužitelj se očitovao o nalazu i mišljenju sudskog vještaka i konačno specificirao tužbeni zahtjev.

 

15. Nadalje, iznos nagrade za pojedine parnične radnje punomoćnika je pravilno utvrđen primjenom vrijednosti boda od 15 kn ili 1,99 eura, koju propisuje čl.50.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. br.142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Naime, odredbom čl. 48. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova za zastupanje na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U ovom slučaju za trajanja postupka pred sudom prvoga stupnja, 1. studenoga 2022., stupila je na snagu  odredba čl. 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.126/22) kojom je propisana i vrijednost boda od 15,00 kn ili 1,99 eura.

 

16. Odredbom čl. 18. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, dalje: ZO) određeno je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

 

17. Odredbom čl. 48. st. 5. Tarife, propisano je da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

 

18. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife koje su bile na  snazi u vrijeme donošenja odluke o naknadi troškova postupka, da naplata odvjetničke nagrade na koju se odnosi trošak zastupanja dospijeva, dakle obračunava se, u istom režimu važenja odredbi Tarife, po ocjeni ovoga suda primjena Tarife važeće u vrijeme donošenja odluke ne protivi se zabrani retroaktivnosti.

 

19. Tužitelj u žalbi ne ističe ikakve konkretne razloge nepravilnosti odluke o naknadi parničnoga troška već ju  osporava posljedično s odlukom o glavnom zahtjevu.

 

20. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene su kao neosnovane  žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska  presuda u pobijanom dijelu.

 

21. Budući da njihove žalbe nisu osnovane, tužitelju i tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

 

                                                                                                                        Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.