1

Poslovni broj: Gž-1136/2022-

Poslovni broj: Gž-1136/2022-

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

             P R E S U D A

                         I

             R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. J. iz S. B., OIB …, zastupan po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tuženice-protutužiteljice J. J. iz S. B., OIB …, zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-187/2019-30 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice J. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-187/2019-30 od 28. travnja 2022. u točki I izreke i u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 1.519,68 eur/11.450,00 kn sa zateznom kamatom.

 

r i j e š i o  j e

              Uvaženjem žalbe tuženice-protutužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-187/2019-30 od 28. travnja 2022. u točki II izreke za iznos od 1.121,51 eur/8.450,00 kn i dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu parničnog troška, te točki III izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici da plati tužitelju-protutuženiku iznos od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim je tražila da se naloži tužitelju-protutuženiku da joj isplati iznos od 19.900,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, kao i naknadi parnični trošak.

3. U točki III izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.010,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

4. Protiv te presude žali se tuženica-protutužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a nalazi u tome što je sud uskraćivanjem izvođenja dokaza vještačenjem i pregledom oštećenog namještaja, tuženici onemogućio raspravljanje pred sudom i dokazivanje navoda koji se mogu utvrditi korištenjem znanja i vještina kojim sud ne raspolaže, a to se može jedino vještačenjem. U žalbi navodi da se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, a ona je u utuženom razdoblju živjela u jednoj sobi a tužitelj je živio u drugoj sobi i koristio sve ostalo. Tvrdi da nije mogla koristiti kuhinju jer su štednjak i kuhinja bili vlasništvo tužiteljeve majke. Isto tako da nije mogla koristiti kupaonicu, pa stoga da je trebalo utvrditi cijenu najma jedne sobe. Navodi da su stranke u utuženom periodu koristile stan zajedno, s time da je tužitelj stan koristio a nije plaćao komunalne i druge troškove (električne energije plina, vode), koja je u cijelosti plaćala tuženica-protutužiteljica. Osim toga tužitelj-protutuženik koristio je njezin namještaj i pokućstvo. Navodi da je u utuženom razdoblju platila trošak električne energije u iznosu od 5.147,64 kn, plina u iznosu od 3.231,00 kn, vode u iznosu od 75,00 kn što je ukupno 8.418,70 kn. Pored navedenog tužitelj-protutuženik je svakodnevno koristio njezin namještaj i pokućstvo pa smatra da je dužan platiti naknadu za korištenja pokretnina 10,00 kn dnevno, što je za posljednje tri godine 10.950,00 kn. Također navodi da su uslijed korištenja kreveta i ormara oštećeni i neupotrebljivi za korištenje, pa traži naknadu štete u iznosu od 500,00 kn. Na navedene okolnosti predlagala je da se izvrši uvid u uplatnice za električnu energiju, plin i vodu te vještačenje po vještaku gospodarske struke uz pregled oštećenog namještaja te saslušaju stranke. Smatra da je dostavljenim uplatnicama na kojima je otisnuta potvrda pružatelja platnih usluga o naplati tih računa, dokazala da je platila potrošnju plina vode i električne energije.

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti, a prihvatiti protutužbeni zahtjev te naložiti tužitelju-protutuženiku da naknadi parnični trošak tuženici-protutužiteljici.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjenja bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

10. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer okolnost da sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženice-protutužiteljice ne znači da je ona onemogućena u raspravljaju. Naime, sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ima pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza. Prema tome tuženici-protutužiteljici u konkretnom slučaju omogućeno je raspravljanje time što se mogla na ročištima izjasniti o provedenim dokazima ili navodima suprotne stranke, te joj je dana mogućnost iznošenja dokaza te se ne može smatrati bitnom povredom postupanje suda koje je u skladu sa navedenim odredbama ZPP-a, jer je sud procijenio i odlučio da je predmet dovoljno raspravljen za odlučivanje u skladu s navedenim, odbio zahtjev za provođenje nekog dokaznog prijedloga.

11. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

12. Tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužitelj-protutuženik traži od tuženice-protutužiteljice isplatu iznosa od 18.000,00 kn, za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019.

13. Protutužbenim zahtjevom tuženica-protutužiteljica traži od tužitelja-protutuženika iznos od 10.950,00 kn/1.453,31eur na ime naknade za korištenje pokretnina u vlasništvu tuženice-protutužiteljice, a koje su se nalazile u utuženom razdoblju u predmetnom stanu, naknadnu štete u iznosu od 500,00 kn/66,36 eur za uništeni krevet i ormar, te isplatu iznosa od 8.450,00 kn/1.121,51 eur na ime plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-245/2016-17 od 22. veljače 2018. utvrđeno da je ovdje tuženica-protutužiteljica vlasnica točno navedenih pokretnina (točka 1. izreke), dok je odbijen zahtjev iste kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica u ¼ dijela predmetne nekretnine (točka 2. izreke),

- da je tužitelj-protutužitelj dana 19. travnja 2016. podnio tužbu za iseljenje tuženice-protutužiteljice iz predmetnog stana nakon čega je tuženica-protutužiteljica bila nepošteni posjednik a to je bila u cijelom utuženom razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019., a kroz koje vrijeme je živjela u predmetnom stanu,

- da je kroz cijelo utuženo razdoblju u stanu živio i tužitelj,

- da je odvjetnik tuženice-protutužiteljice, predao potvrdu iz koje proizlazi da je tuženica-protutužiteljica predala tužitelju-protutuženiku ključeve predmetnog stana 3. lipnja 2019., zbog čega je tužba u istom predmetu povučena.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženica-protutužiteljica nije predala posjed stana, odnosno da tuženica-protutužiteljica nije postupila po zahtjevu za iseljenje iz navedenog stana i nije plaćala nikakvu najamninu, a visina prosječne mjesečne najamnine je utvrđena vještačenjem, zbog čega obvezuje tuženicu-protutužiteljicu na plaćanje utuženih iznosa i to u dijelu nominalnog iznosa najamnine kako je utuženo, kako je dospijevala na naplatu jer tuženica-protutužiteljica koristeći se predmetnim stanom bez naknade, a sukladno odredbi čl. 1020. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) neosnovano se obogatila za visinu najamnine koju bi tuženica-protutužiteljica inače platila za korištenje takvog prostora a sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

              16. U odnosu na protutužbeni zahtjev utvrđuje da je tuženica-protutužiteljica kroz cijeli utuženi period bila nepošteni posjednik jer je tužitelj-protutuženik podnio tužbu za iseljenje još 19. travnja 2016., na koji način je onemogućila tužitelja da namjesti stan svojim pokretninama jer je iselila iz stana tek 3. lipnja 2019. Stoga, zahtjev za naknadu korištenja njenih stvari u stanu od strana tužitelja-protutuženika smatra neosnovanim.

              17. Utvrđuje da je tužitelj-protutuženik tražio da se isključi plin i struja, međutim, tuženica-protutužiteljica podnijela je tužbu radi smetanja posjeda i tražila uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da se naloži B. plinu ponovna isporuka plina, što je i učinjeno pravomoćnim rješenjem poslovni broj Psp-6/2016 od 9. rujna 2016.

              18. S time u vezi, prvostupanjski sud smatra da posjedovanjem uplatnica, tuženica-protutužiteljica nije dokazala da je platila režije. Također iz predmetnih uplatnica utvrđuje kako nije plaćena kompletna potrošnja plina, vode, električne energije za korištenje stana od strane tuženice-protutužiteljice kao nepoštene posjednice te da je ista platila samo dio režijskih troškova koja je svojim nepoštenim posjedom prouzrokovala.

              19. Naime, sud prvog stupnja navodi da je tuženica-protutužiteljica nepošteni posjednik od podnošenja tužbe za iseljenje, a zatražena naknada za plaćanje režija ne bi ulazila u krug nužnih troškova, na koje bi sukladno odredbi čl. 1116. ZOO-a imao pravo nepošteni stjecatelj.

              20. Prije svega treba reći da je odredbom čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) propisan pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

              21. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

              22. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članaka propisano da od trenutka kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

              23. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

              24. Prema odredbi čl. 1120. ZOO-a kada je netko tuđu stvar upotrebio u svoju korist, vlasnik može zahtjevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

              25. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, kao u konkretnom slučaju, naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i čl. 165. ZV-a.

              26. Stoga, s obzirom da je tužitelj-protutuženik podnio tužbu za iseljenje tuženice-protutužiteljice 19. travnja 2016. da je tuženica-protutužiteljica predmetni stan predala tužitelju-protutuženiku 3. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženica-protutužiteljica bila nepošteni posjednik kroz cijelo utuženo razdoblje jer je nekretninu koristila bez pravne osnove i za to korištenje nije plaćala najamninu.

              27. Zbog navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a kada je tužitelju-protutuženiku dosudio naknadu koristi koju je imala tuženica-protutužiteljica upotrebljavajući njegov stan.

              28. Obzirom da visina tražbine tužitelja-protutuženika proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka te za 2016. iznosi 1.133,58 kn mjesečno, za 2017. iznosi 1.130,18 kn mjesečno, za 2018. iznosi 1.159,52 kn mjesečno i za 2019. iznosi 1.260,32 kn mjesečno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju-protutuženiku pripada ½ dijela navedenog iznosa. Međutim, kako je tužitelj-protutuženik ostao kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za plaćanje iznosa od 500,00 kn mjesečno za utuženi period, a što je manje od iznosa polovine mjesečne najamnine za cijeli vrmenski period, pravilno sud prvog stupnja obvezuje tuženicu-protutužiteljicu na plaćenje tog iznosa.

29. Tvrdnja tuženice-protutužiteljice da je koristila samo jednu sobu u stanu, nije osnovana, jer je utvrđeno suprotno. Naime, tuženica-protutužiteljice ne spori da se kroz cijeli utuženi period u stanu nalazio njezin namještaj, a saslušana kao stranka je iskazala da se u kuhinji nalazio njezin  hladnjak i u kupaonici njezina perilica, pa obzirom na navedeno proizlazi da je osim sobe, koristila i druge dijelove stana.

              30. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice, valja reći da je pravilno sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 10.950,00 kn/1.453,31 eur na ime naknade za korištenje pokretnina te iznos od 500,00 kn/66,36 eur na ime naknade štete za uništeni krevet i ormar.

              31. Naime, tužitelj-protutuženik kao vlasnik stana u razdoblju na koje se odnosi zahtjev tuženice-protutužiteljice legitimno je očekivao da će o njegovom zahtjevu za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari biti pozitivno odlučeno, pa sukladno tome tužitelju-protutuženiku pripada pravo na retenciju pokretnina koje se nalaze u stanu, čime je tužitelj-protutuženik u spornom razdoblju bio pošteni posjednik navedenih pokretnina. Stoga tužitelj-protutuženik kao pošteni posjednik nije dužan tuženici-protutužiteljici platiti naknadu za korištenje tih pokretnina.

              32. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

              33. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome treba reći da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

              34. Međutim, s obzirom da ona u postupku nije utvrđena, to u konktretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti tužitelja-protutuženika, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 500,00 kn/66,36 eur na ime naknade štete za uništeni krevet i ormar.

              35. Međutim, tuženica-protutužiteljica s pravom prigovora u žalbi stavu prvostupanjskog suda vezano za plaćanje troškova isporuke električne energije, plina i vode.

36. Naime, nužni troškovi su oni troškovi koji služe za održavanje stvari, oni troškovi bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila. Nisu nužni troškovi oni troškovi koje je (su) posjednik imao ispunjavajući obveze glede potrošnje električne energije, plina i vode. Radi se o troškovima nastalim  korištenjem nekretnine na koje bi tuženica-protutužiteljica imala pravo, pod pretpostavkom da su stranke zajednički koristile stan, da su troškovi nastali, odnosno da su stranke koristile električnu energiju, plin i vodu, i da je tuženica-protutužiteljica te troškove platila.

37. U nastavku postupka sud prvog stupnja će vodeći računa o navedenom, ponovno odlučiti o dijelu protutužbenog zahtjeva za naknadu troškova električne energije, plina i vode.

              38. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice-protutužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I izreke, točki II izreke za iznos od 1.519,68 eur/11.450,00 kn, sa zateznom kamatom, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice-protutužiteljice presuda suda prvog stupnja ukinuta u točki II izreke za iznos od 1.121,51 eur/8.450,00 kn i odluci o parničnom trošku, te točki III izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci 21. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan v.r.