1

Poslovni broj: Gž-531/2024-3

 

 

Poslovni broj: Gž-531/2024-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3227/2021 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3227/2021 od 19. siječnja 2024. u točki II i IV izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi na ime naknade štete daljnji iznos od 1.706,41 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2019., pa do isplate kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.432,72 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 19. siječnja 2024. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 475,00 eur u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I i III izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 1.393,59 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2019. pa do isplate, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. pa do isplate.

2. U točki II izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.706,41 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u točki IV izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje ostale troškove parničnog postupka.

 

3. Protiv citirane presude u odnosu na točku II i IV izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), te smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su nejasni i proturječni navodi u obrazloženju te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada utvrđuje da je preinačen tužbeni zahtjev u zastari i da se radi o samostalnom zahtjevu.

 

4. Tužitelj obrazlaže da je tek nakon provedenog vještačenja mogao saznati kolika je visina neimovinske štete te imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, te da je podnošenjem tužbe je prekinuta zastara. Predložio je da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i troškove žalbenog postupka.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj traži naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala u prometnoj nezgodi 29. listopada 2018. kada je upravljao biciklom u Z. na križanju ulice M. Č., V. i ulice B. te da je za nezgodu odgovorna V. K. koja je upravljala vozilom i oduzela prednost tužitelju skretanjem vozila ulijevo.

 

8. U tužbi tužitelj traži isplatu iznosa od 1.393,59 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je tijekom postupka nakon provedenog medicinskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev na iznos od 3.100,00 eur.

 

9. Sud prvog stupnja dozvolio je preinaku tužbe sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a navodeći da je tužitelj preinačio tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, te da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

 

10. Ocjena suda prvog stupnja da je povećani tužbeni zahtjev samostalan zahtjev i da u odnosu na njega parnica počinje teći od njegovog podnošenja te da se pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za taj dio tražbine na koje se odnosi preinačenje bitan dan preinake, da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila kako je propisano čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

 

11. Nadalje utvrđuje da se stanje tužitelja u odnosu na tijek liječenja stabiliziralo 16. siječnja 2019. kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, da je tužitelj podnio odštetni zahtjev za naknadu štete 9. listopada 2019. te da je preinaka tužbe izvršena 21. rujna 2023., pa da je stoga nastupila zastara za povećani dio tužbenog zahtjeva. Pritom se sud prvog stupnja pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Revr-160/2013 od 24. siječnja 2017., Revx-985/2017, Revr-1068/2016 te Rev- 2437/2017 od 7. travnja 2021., kao i na pravna shvaćanja u presudama Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž-18/23 od 9. svibnja 2023. i Gž-549/22 od 27. travnja 2023., te Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-172/21 od 24. rujna 2021. i Gž-695/21 od 8. listopada 2021.

 

12. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i krivnja osiguranika tuženika te da je sporna visina štete i tijek zakonskih zateznih kamata, da je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 663,61 eur.

 

13. Sud prvog stupnja prihvatio je nalaz sudskog vještaka kao stručnog i vjerodostojnog te utvrđuje da je tužitelj zadobio kontuziju bedra i koštanog edema medijalnog epikodila femura i da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta 45 dana, da je trpio primarni strah jakog intenziteta kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, te srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 30 dana, da trajne posljedice koje su umanjile opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja iznose 8%, a da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 3 sata dnevno, te 10 dana po 2 sata dnevno, tj. ukupno 50 sati.

 

14. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st 2. u vezi čl. 1046. ZOO-a, pa smatra da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju da se dosudi pravična novčana naknada za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, pa mu je nastala imovinska šteta sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

 

15. Stoga sud prvog stupnja smatra da tužitelju za pretrpljeni strah pripada iznos od 900,00 eur uzimajući u obzir stupanj i dužinu pretrpljenog straha, za fizičke bolove 1.500,00 eur uzimajući u obzir stupanj pretrpljenih fizičkih bolova i njihovo trajanje, a zbog smanjenja životne i radne sposobnosti iznos od 1.200,00 eur. Stoga smatra da tužitelju pripada ukupna pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 3.600,00 eur, a za tuđu pomoć 175,00 eur sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a uzimajući u obzir vremensko razdoblje u kojemu je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć te smatra da za svaki sat pripada iznos od 3,50 eur. Smatra da tužitelju s naslova neimovinske i imovinske štete pripada ukupno 3.111,39 eur jer da je ukupno pripadajuće naknade oduzet iznos od 663,61 eur koji je isplaćen tužitelju. Budući da je tužitelj tražio 1.393,59 eur, tužitelju je dosuđen navedeni iznos i sud prvog stupnja nije prihvatio preinačeni tužbeni zahtjev kao osnovan smatrajući da je nastupila zastara, dok na dosuđeni iznos dosuđuje kamatu od dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku.

 

16. Odluka o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj stranci samo pojedine troškove, pa zaključuje da u ovom postupku nije bila sporna odgovornost već visina štete i da uspjeh tužitelja iznosi 45%, a uspjeh tuženika 55%, te odlučuje na način da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Pri tome sud prvog stupnja uzima u obzir i shvaćanje iz presude Europskog suda za ljudska prava u presudi Č. protiv Hrvatske iz koje proizlazi da  obveza plaćanja troškova postupka predstavlja miješanje u pravo podnositelja (tužitelja) na mirno uživanje vlasništva i da je zbog toga došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava. Sud prvog stupnja tužitelju je dosudio troškove vještačenja u cijelosti sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

17. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva od 21. rujna 2023. nastupila zastara jer da se radi o samostalnom tužbenom zahtjevu te da je od završenog liječenja 16. siječnja 2019. protekao zastarni rok od tri godine.

 

18. Naime, Građanski odjel ovog suda je na sjednici održanoj 7. ožujka 2024. u odnosu na navedeno sporno pravno pitanje zauzeo stajalište da je neosnovan prigovor zastare jer da podnošenjem tužbe zastara je prekinuta i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Svi događaji koji su relevantni za odluku suda kao i dokazi jednaki su u odnosu na tužbeni zahtjev prije preinake pa tako i u odnosu na tužbeni zahtjev nakon preinake, što znači da preinakom tuženik nije stavljen u nepovoljniju procesnu poziciju. Kada se radi o naknadi neimovinske štete tužitelj je u konkretnom slučaju već u tužbi naveo sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete, pa stoga prihvaćanjem prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tužitelj bi u konkretnom slučaju bio onemogućen u razmatranju povišenog tužbenog zahtjeva u meritumu, te bi takvo postupanje suda prilikom tumačenjem zastare u konkretnoj situaciji kako je to utvrdio sud prvog stupnja bio pretjerani formalizam u primjeni prava koji bi mogao našteti načelima poštenog suđenja i pristupa sudu, a što je suprotno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90-5/14) kojom je zajamčeno pravo na pristup sudu.

 

18. Zbog tih razloga trebalo je u cijelosti prihvatiti preinačeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.706,41 eur sa pripadajućim zakonskih zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 9. listopada 2019. jer iz nalaza sudskog vještaka, kako to sud prvog stupnja pravilno i utvrđuje, tužitelju bi sukladno čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripadala ukupna naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 3.110,39 eur, pri čemu je uzet u obzir da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 663,61 eur. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno utvrdio dužinu i intenzitet trajanja straha i pretrpljenih fizičkih bolova tužitelja stupanj smanjenja životne aktivnosti te vremensko razdoblje potrebne tuđe pomoći i da vrijednost jednog sata tuđe pomoći iznosi 3,50 eur.

 

19. Stoga budući da je tužitelju prvostupanjskom presudom koja je pravomoćna dosudio iznos od 1.393,59 eur i da je tužitelj preinakom tužbe koja kako je izloženo nije u zastari traži iznos od 3.100,00 eur tužitelj je ovom presudom na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i s naslova imovinske štete za tuđu pomoć dosudio daljnji iznos od 1.706,41 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9. listopada 2019. pa do isplate.

 

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je trebalo dosuditi ukupno zatraženi trošak koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva, za sastav tužbe po 200,00 eur, za sastav podneska od 23. prosinca 2021., 1. kolovoza 2022. 50,00 eur, za sastav podnesaka od 20. lipnja 2022. i 21. rujna 2023. i za troškove pristupa na ročišta 4. srpnja 2022. i 14. prosinca 2023. sve po 200,00 eur, za sudske pristojbe na tužbu i presudu po 66,36 eur, a što ukupno iznosi 1.432,72 eur.

 

21. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio i u žalbenom postupku sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a dosuđen mu je i trošak žalbenog postupka u iznosu od 475,00 eur koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 375,00 eur uključujući i troškove PDV-a te pristojba na žalbu u iznosu od 100,00 eur.

 

22. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

23. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. i čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude.

 

U Rijeci 21. svibnja 2024.

 

 

               Predsjednica vijeća

 

               Kristina Vukelić Aničić, v.r.