Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Gž-127/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB:…, iz S. protiv tuženika A.D.S.A., koje posluje kao neregulirano društvo za sekuritizaciju osnovano sukladno pravu V. V. L. , sa sjedištem na adresi… OIB:…, zastupano po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: P-292/2022-10 od 8. siječnja 2024, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-292/2022-10 od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio proglašenje nedopuštenom ovrhe određene u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu koja se vodi pod brojem Ovr-471/2021.

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno ukinuti odluku i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer je nastupila zastara tražbine. Tužitelj u bitnome u žalbi navodi kako Ugovor o namjenskom kreditu od 6. studenog 2002., solemniziran od strane javnog bilježnika nije ovršna isprava, jer je prestao ugovorni odnos između kreditora i korisnika kredita, raskinut je 3. srpnja 2013., te je na njihov obveznopravni odnos potrebno primijeniti zastarni rok od 5 godina.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da se kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, vodi ovršni postupak poslovni broj: Ovr-471/2021, po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenika ovdje tužitelja, na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, temeljem ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu broj… sklopljenog …. između Z.b. d.d. kao kreditora i ovdje tužitelja kao dužnika,

- kako iz Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je isti solemniziran od strane javnog bilježnika R. M. u S. B. pod brojem …, te sadrži klauzulu ovršnosti u odnosu na tužitelja 3. srpnja 2013.

- da je trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine zaključenim između Z. b. d.d., kao ranijeg vjerovnika i novog vjerovnika A. d. s.r.o. i A. D. S. A. tražbina prenesena na novog vjerovnika, ovdje tuženika, te da je ugovor o cesiji solemniziran od strane javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem …,

- da je u predmetu Ovr-471/2021 tužitelj, kao ovršenik, izjavio žalbu na rješenje o ovrsi, koja žalba je odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-669/2021-2 od 11. veljače 2021. odbijena kao neosnovana, te je u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st.1. t.11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ) prvostupanjski sud upućen postupiti u skladu s odredbom čl.52. st.1. - 3. OZ-a,

- da je zaključkom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-471/2021-34, ovdje tužitelj, upućen pokrenuti naprijed navedeni parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je nastupila zastara tražbine, kao i da je iznos tražbine pogrešno naznačen.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pravilno zaključujući da se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok iz članka 379. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - nastavno: ZOO), koji se primjenjuje obzirom na trenutak nastanka predmetnog obveznog odnosa.

9. Odredbom 379. ZOO-a je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Ovaj konkretan slučaj odnosi se na potraživanje tuženika koje potječe iz Ugovora o kreditu. Navedeni Ugovor o kreditu prema potvrdi javnog bilježnika po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, dok po svom sadržaju odgovara propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, kako je propisano odredbama članka 54. i 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 73/93, 29/94, 16/07, 75/09), jer je opskrbljen i potvrdom ovršnosti.

11. Kako iz odredbi Ovršnog zakona proizlazi da su ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava ovršne isprave, a u ovom slučaju potraživanje tuženika proizlazi iz takve isprave, radi se o potraživanju na koje se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379. ZOO-a što je pravilno zaključio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

11.1.Naime, Ugovor o kreditu nosi klauzulu ovršnosti sa danom 3. srpnja 2013., a kako zastara počinje teći prvog dana posije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtjevati ispunjenje obveze, u ovom slučaju 4. srpnja 2013., u vrijeme pokretanja ovršnog postupka 17. svibnja 2021. nije protekao desetogodišnji zastarni rok.

12. Slijedom iznijetog, nisu osnovani navodi izneseni u žalbi da potraživanje tuženika zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, odnosno da je o zastarnom roku trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 371. ZOO-a, kao i da tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao ovršnu ispravu jer je Ugovor o kreditu s danom slanja otkaza tužitelju raskinut, te da je time prekinut ugovorni odnos.

13. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

U Vukovaru, 20. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Marin