1

                                                                   Poslovni broj: Gž-207/2024-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                   

                                                                       Poslovni broj: Gž-207/2024-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. Š., OIB …, II. tužitelja J. Š., OIB …, III tužitelja B. Š., OIB … i IV tužiteljice I. Š., OIB …, svi iz Z., koje zastupa odvjetnica D. K. iz S., protiv tuženice Hrvatske elektroprivrede d.d. iz Zagreba, OIB …, zastupane po punomoćniku L. A. odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženiceprotiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2023., poslovni broj: 18 Pn-2959/2021-57., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Žalba tuženice Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb djelomično se odbija kao neosnovana , djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2023. poslovni broj : 18 Pn-2959/2021-57 preinačuje u dosuđujućem dijelu pod  točkama   I., II. III. IV. i V. i  sudi:

 

1. Nalaže se tuženici Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Zagreb da I. tužiteljici M. Š. iz Z. isplati iznos od 1.737,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u razdoblju od 1. listopda 2007. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

-1.200,00 eura od 19. ožujka 2008. do isplate

-  265,45 eura od 22. prosinca 2023. do isplate

-  265,55 eura od 1. prosinca 2007. do isplate

-      2,65 eura od 1. listopada 2007. do isplate

-      2,65 eura od 9. listopada 2007. do isplate

-      1,33 eura od 22. prosinca 2023. do isplate, 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Odbija se I. tužiteljica M. Š. iz Z. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.781,69 eura i zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

 

3. Nalaže se tuženici Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Zagreb da II. tužitelju J. Š. iz Z. isplati iznos od 1.533,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u razdoblju od 31. listopada 2007. do 31. prosinca 2022., a   od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

-1.000,00 eura od 19. ožujka 2008. do isplate

-  265,45 eura od 22. prosinca 2023. do isplate

-  265,55 eura od 1. prosinca 2007. do isplate

-      1,33 eura od 31. listopada 2007. do isplate

-      1,33 eura od 19. studenog 2007. do isplate, 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Odbija se II. tužitelj J. Š. iz Z. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.981,57 eura i zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

 

5. Nalaže se tuženici Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Zagreb da III. tužitelju B. Š. iz Z. isplati iznos od 1.268,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2022., a   od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

-1.000,00 eura od 19. ožujka 2008. do isplate

-  265,45 eura od 22. prosinca 2023. do isplate

-      1,33 eura od 1. listopada 2007. do isplate

-      1,33 eura od 19. studenog 2007. do isplate, 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

6. Odbija se III. tužitelj B. Š. iz Z. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.981,64 eura i zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

 

7. Nalaže se tuženici Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Zagreb da IV. tužiteljici I. Š. iz Z. isplati iznos od 1.269,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2022., a   od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

-1.000,00 eura od 19. ožujka 2008. do isplate

-  265,45 eura od 22. prosinca 2023. do isplate

-      1,86 eura od 12. listopada 2007. do isplate

-      1,33 eura od 1. listopada 2007. do isplate

-      1,33 eura od 19. listopada 2007. do isplate, 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

8. Odbija se IV. tužiteljica I. Š. iz Z. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.979,81 eura i zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

 

9. Nalaže se tuženici Hrvatskoj elektroprivredi da tužiteljima M. Š., J. Š., B. Š. i I. Š. nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.390,63 eura, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljima M. Š., J. Š., B. Š. i I. Š. da tuženici Hrvatskoj elektroprivredi d.d. nadoknade troškove žalbe u ukupnom  iznosu od 642,13 eura , u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je: 

 

"I Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. platiti I tužitelju M. Š. 4.519,32 eur/34.050,80 kn1 s zateznim kamatama na 3.981,68 eur/30.000,00 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate, na 265,45 eur/2.000,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate i na 265,55 eur/2.000,80 kn od 1. prosinca 2007. godine do isplate, na 2,65 eur/20,00 kn od 9. listopada 2007. godine do isplate, na 2,65 eur/20,00 kn od 1. listopada 2007. godine do isplate i na 1,33 eur/10,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. platiti II tužitelju J. Š. 4.515,23 eur/34.020,00 kn s zateznim kamatama na 3.981,68  eur/30.000,00 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate, na 265,45 eur/2.000,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate, na 265,55 eur/2.000,80 kn od 1. prosinca 2007. godine do isplate, na 1,33 eur/10,00 kn od 31. listopada 2007. godine do isplate i na 1,33 eur/10,00 kn do 19. studenog 2007. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. platiti III tužitelju B. Š. 4.251,64 eur/32.033,98 kn s zateznim kamatama na 3.981,68 eur/30.000,00 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate, na 265,45 eur/2.000,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate, na 1,33 eur/10,00 kn od 1. listopada 2007. godine do isplate te na 1,33 eur/10,00 kn od 19. studenog 2007. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. platiti IV tužitelju I. Š. 4.249,78 eur/32.020,00 kn s zateznim kamatama na 3.981,68 eur/30.000,00 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate, na 265,45 eur/2.000,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate, na 1,86 eur/13,98 kn od 12. listopada 2007. godine do isplate, na 1,33 eur/10,00 kn od 1. listopada 2007. godine do isplate te na 1,33 eur/10,00 kn od 19. listopada 2007. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. platiti IV tužitelju I. Š. 4.249,78 eur/32.020,00 kn s zateznim kamatama na 3.981,68 eur/30.000,00 kn od 19. ožujka 2008. godine do isplate, na 265,45 eur/2.000,00 kn od 22. prosinca 2023. godine do isplate, na 1,86 eur/13,98 kn od 12. listopada 2007. godine do isplate, na 1,33 eur/10,00 kn od 1. listopada 2007. godine do isplate te na 1,33 eur/10,00 kn od 19. listopada 2007. godine do isplate,  sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem  polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje  koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

V Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d. naknaditi trošak parničnog postupka I tužitelju M. Š., II tužitelju J. Š., III tužitelju B. Š. i IV tužitelju I. Š. u svoti od 9.560,62 eur/72.034,50 kn s zateznim kamatama od 22. prosinca 2003. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

VI Odbija se dio tužbenog zahtjeva II tužitelja J. Š. u svoti od 3.502,82 eur/26.392,00 kn s zateznim kamatama od 23. rujna 2007. godine do isplate.

 

VII Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja M. Š., II tužitelja J. Š., III tužitelja B. Š. i IV tužitelja I. Š. u svoti od 477,80 eur/3.600,00 kn kao i 238,90 eur/1.800,00 kn s zateznim kamatama od 23. rujna 2007. godine do isplate.

 

VIII Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja M. Š., II tužitelja J. Š., III tužitelja B. Š. i IV tužitelja I. Š. za zateznim kamatama na 265,45 eur/2.000,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 22. prosinca 2023. godine.

 

IX Odbija se dio tužbenog zahtjeva III tužitelja B. Š. i IV tužitelja I. Š. od 265,55 eur/2.000,80 kn svaki, sve s zateznim kamatama od 23. rujna 2007. godine do isplate.

 

X Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja M. Š. za zateznim kamatama na 2,65 eur/20,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 9. listopada 2007. godine, na 2,65 eur/20,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 1. listopada 2007. godine i na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 22. prosinca 2023. godine, kao i za zateznim kamatama na 265,55 eur/2.000,80 kn od 23. rujna 2007. do 1. prosinca 2007. godine.

 

XI Odbija se dio tužbenog zahtjeva II tužitelja J. Š. s zateznim kamatama na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. do 31. listopada 2007. i na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. do 19. studenog 2007. godine, kao i za zateznim kamatama na 265,55 eur/2.000,80 kn do 23. rujna 2007. do 1. prosinca 2007. godine.

 

XII Odbija se dio tužbenog zahtjeva III tužitelja B. Š. za zateznim kamatama na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 1. listopada 2007. godine, kao i za zateznim kamatama na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. godine do 19. studenog 2007. godine.

 

XIII Odbija se dio tužbenog zahtjeva IV tužitelja I. Š. za zateznim kamatama na 1,86 eur/13,98 kn od 23. rujna 2007. do 12. listopada 2007., na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. do 1. listopada 2007. i na 1,33 eur/10,00 kn od 23. rujna 2007. do 19. listopada 2007. godine."

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima parničnog postupka tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije točno i potpuno utvrdio odnose između tuženika kao investitora , te izvođača T. d.d. i podizvođača C. d.o.o. . Tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi svojstva i ulogu T. d.d. u izvođenju radova u odnosu na C. d.o.o. kao i odnos C. d.o.o. prema njoj . Ističe da je iz razloga pobijane presude nejasno na koji način je kao investitor odgovorna za izvršene radove u kojim je došlo do urušavanja K. ulice, s obzirom na utvrđenu odgovornost projektanta i podizvođača. Nadalje, tvrdi da je u prvostupanjskom postupku netočno utvrđeno da su puknuća vodovodnih cijevi pokazatelj nestručnih radova i projektiranja jer je u sudski spis dostavila dokaz o prijavama kvarova i intervencija na sanaciji vodovodnih cijevi u K. ulici V. i O. d.o.o. u periodu koji je prethodio štetnom događaju, te je mišljenja da je dostavljene dokaze prvostupanjski sud pogrešno ocijenio. Tvrdi da se kao investitor u konkretnom slučaju nije bavila opasnom djelatnošću već da se takovom djelatnošću bavio izvođač radova. Nadalje tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge zašto je dokazni prijedlog da se građevinskim vještačenjem utvrdi uzrok urušavanja K. ulice odbijen kao nepotreban. Mišljenja je i da dosuđeni iznosi štete po osnovi povrede prava osobnosti nisu primjereni jer je prvostupanjski sud u istovrsnim predmetima drugim tužiteljima za istu situaciju dosuđivao pravičnu novčanu naknadu u visini oko 1.000,00 eura , a što je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu. Tvrdi da je tijekom postupka isticala da tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova uništenih stvari ( prehrambenih namirnica i odjeće , te nabavke novih, kao i radi naknade troškova liječenja ne ispunjava materijalno pravne pretpostavke Zakona o obveznim odnosima o načinu popravljanja imovinske štete. Tvrdi da tužitelji nisu dokazali imovinsku štetu za uništenu odjeću , hranu i troškove liječenja. Tvrdi da ni trošak ličenja stanja nije posljedica štetnog događaja jer se radi o redovnom održavanju stana. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka u skladu sa navodima žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima , pa tako niti u pogledu prigovora aktivne i pasivne legitimacije na strani parničnih stranaka. Prvostupanjski sud je u razlozima pobijane presude naveo jasne razloge zbog kojega je odbio dokazni prijedlog tuženice Hrvatske elektroprivrede za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnosti  uzroka urušavanja K. ulice .

 

6. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ,a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

 

8. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je opravdano odbio provođenje građevinskog vještačenja koje je predložila tuženica Hrvatska elektroprivreda d.o.o. jer su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-137/12 proglašen krivim D. L. kao zaposlenik trgovačkog društva C. d.o.o.,  te trgovačka društva C. d.o.o. i T. d.d. zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 3. u vezi s člankom 266. stavkom 2. Kaznenog zakona tj. postupanja protivno propisima i tako izazivanjem opasnosti za život i imovinu većeg opsega prilikom projektiranja  i gradnje u K. ulici zbog čega je došlo do urušavanja kolnika K. ulice u dužini 40 m, potpornog zida udaljenog 20 metara od kuće tužitelja, uslijed čega su se dvije kuće u nizu odmah urušile, a ostale, među kojima je i kuća tužitelja oštećene, zbog čega su tužitelji kao i ostali stanari iz oštećenih i urušenih kuća morali napustiti stan u K. 21.

 

9. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tuženica Hrvatska elektroprivreda bila investitor izgradnje zgrade u K. ulici pri čijoj izgradnji je došlo do urušavanja K. ulice zbog čega su tužitelji kao stanari zgrade evakuirani iz zgrade u K. ulici 21, a da su izvođači radova bili upravo T. d.d. Z. i C. d.o.o. Z..

 

10 Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su poslovi zbog čijega je izvođenja došlo do urušavanja K. ulice i oštećenja kuće u kojoj su stanovali tužitelji opasna djelatnost, te da je tuženica Hrvatska elektroprivreda d.d. kao investior odgovorna tužiteljima za nastalu štetu.

 

11. Naime, člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" poslovni broj 35/05 dalje: ZOO) je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

12. Člankom 1108. ZOO propisano je da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

 

13. Dakle, budući su pravomoćnom presudom u kaznenom postupku poslovni broj K- K-137/12 upravo izvođači radova oglašeni krivim za štetni događaj zbog kojega su iz kuće iseljeni tužitelji , te kako su tužitelji u konkretnom slučaju treće osobe, tuženica sukladno članku 1063. u vezi s člankom 1108. ZOO odgovara tužiteljima za nastalu štetu, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.

 

14. U prvostupanjskom postupku je provedenim vještačenjem po liječniku vještaku , koji tuženica nije osporavala utvrđeno je  da je I.  kod  tužiteljice   M. Š. zbog  predmetnog   štetnog  događaja došlo do razvoja simptoma poremećaja prilagodbe uz razvitak elemenata mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja te je trpjela umjeren do jaki oscilirajući strah od tri dana ukupno , zatim umjeren oscilirajući strah do pet dana i slabiji do 5 tjedana, da je II tužitelj J. Š. iz istog razloga također razvio simptomatiku elemenata poremećaja prilagodbe, te je trpio umjeren do jak oscilirajući strah ukupno dva dana, zatim umjereni 5 dana i slabiji tri tjedna, da je III. tuženik B. Š. iz istog razloga također razvio simptomatiku elemenata poremećaja prilagodbe, te je  trpio umjeren do jak oscilirajući strah ukupno dva dana, zatim umjereni 5 dana i slabiji tri tjedna, a da je IV. tužiteljica je također zbog nastanka štetnog događaja razvila simptomatiku elemenata poremećaja prilagodbe te je trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah ukupno do 2 dana, umjereni do 5 dana i slabiji do tri tjedna.

 

15. Obzirom na jačinu i trajanje straha kod I. tužiteljice M. Š. , II. tužitelja J. Š., III. tužitelja B. Š. i IV. tužiteljice I. Š. po ocjeni ovoga suda tuženica u žalbi pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud tužiteljima dosudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje  u previsokom  iznosu od 3.9871,68 eura/30.000,00 kuna svakom.

 

16. Kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade za navedene povrede prava osobnosti treba se voditi  računa o cilju kojem ona služi, da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, kao i o Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji VSRH).

 

17. Imajući u vidu jačinu i trajanje straha, te Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji VSRH) po ocjeni ovoga suda I. tužiteljici M. Š. pripada naknada u iznosu od 1.200,00 eura/9.041,40 kuna, dok tužitelju J. Š. , III. tužitelju B. Š. u kao i IV. tužiteljici I. Š. za ovaj vid štete pripada naknada u iznosu od 1.000,00 eura/7.53450 kuna svakom, sukladno članku 19. stavku 1. i 2. ZOO u vezi članka 1100 stavka 1. i 2. ZOO, dok je iznad navedenog iznosa tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

18. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je opravdano prihvatio tužbeni zahtjev  I. tužiteljice M. Š. i II. tuženika J. Š. u dijelu u kojem su tražili da im se za troškove ličenja stana isplati svakom iznos od 265,55 eura/2000,80 kuna . Naime, tužitelji su dostavili račun broj 023/2007 od 26. studenog 2007.  i dokaze u plaćanju istoga iz kojih je vidljivo da je ovaj trošak plaćen u iznosu od 8.003,20 kuna. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da su trošak ličenja stana izvršili i platili nakon što su se u stan vratili budući su u stanu nastala oštećenja uslijed štetnog događaja, a  što je i logično jer je nesporna  činjenica  da su prethodno bili hitno evakuirani zbog oštećenja na zgradi.

 

19. Slijedom  navedenog i po ocjeni ovoga suda trošak ličenja je u konkretnom slučaju imovinska šteta koja je nastala u vezi sa štetnim događajem, a ne redovno održavanje stana kako to tvrdi tuženica, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 1089. stavak 1. ZOO tužiteljima M. i J. Š. dosudio iznose od 265,55 eura/2.000,80 kuna svakom po ovom osnovu sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. prosinca 2007. do isplate.

 

20. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem iskaza tužitelja i priloženog računa za hranu  da je tužiteljima ostala hrana u zamrzivaču i hladnjaku koja se sigurno pokvarila uslijed isključenja struje u zgradi, kao i da im je u perilici rublja ostala mokra odjeća koja je propala uslijed  nemogućnosti tužitelja da pristupe stanu u razdoblju nakon evakuacije, pa je pravilnom primijenio materijalno pravo  kada je tužiteljima po osnovi naknade štete zbog uništene hrane i odjeće  dosudio ukupni iznose od 265,45 eura/2.000,00 kuna svakom sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 22. prosinca 2023. do isplate ,  sukladno članku 1089. stavku 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 223. ZPP-a.

 

21. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno prvo kada je tužiteljima po osnovi troškova liječenja dosudio iznose prema računima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jer se iz priloženih računa i medicinske dokumentacije vidi da je liječenje bilo vezano uz predmetni štetni događaj. Radi se o naknadi štete u smislu članka 1095. stavak 1. ZOO.

 

22. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor zastare.

 

23. Naime, u prvostupanjskom spisu pravilno je utvrđeno da su tužitelji tužbu za  naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje podnijeli 19. ožujka 2008., a liječenje je bilo kod tužitelja završeno tijekom studenog 2007., pa od saznanja za štetnika i štetu  do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 3 godine propisan člankom 230. stavkom 1. ZOO.

 

24. Tužbu za naknadu štete zbog troškova ličenja stana tužitelji su također postavili u tužbenom zahtjevu od 19. ožujka 2008., pa ni za ovaj vid štete nije nastupila zastara, kao niti za naknadu štete za uništenu odjeću, hranu i trošak liječenja jer su tužitelji za ovaj vid štete tužbeni zahtjev postavili u podnesku od 25. svibnja 2009. ( list 164 spisa), dakle prije proteka raka od 3 godine budući je štetni događaj bio u rujnu 2007.

25. Slijedom navedenoga žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično je prihvaćena, te je prvostupanjska presuda preinačena sukladno članku 373. ZPP-a, na način da je naloženo tuženici da I. tužiteljici M. Š. isplati iznos od 1.737,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok je za preostali iznos štete od 2.781,69 eura I. tužiteljica  M. Š. odbijena, te je naloženo tuženici da II. tužitelju J. Š. isplati iznos od 1.533,66 eura, dok je za preostali iznos štete od 2.981,57 eura ovaj tužitelj odbijen, naloženo je tuženici da IV. tužitelju B. Š. isplati iznos od 1.268,11 eura , dok je za preostali iznos štete od 2.981,64 eura ovaj tužitelj odbijen i naloženo je tuženici da IV. tužiteljici I. Š. po osnovi naknade štete isplati iznos od 1.269,97 sa zakonskom zateznom kamatom, dok je za preostali iznos štete od 2.979,81 euro ova tužiteljica odbijena.

 

26. Obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i da je sada uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kada se uzme osnova i visina oko 62,50 % jer su tužitelji uspjeli 100% sa osnovom, a sa visinom oko 25% , dok je  tuženice  sa oko 37,50 %  jer je uspjela samo sa visinom oko 75% , tuženica je dužna nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u postotku od 25 %.

 

27. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su troškovi tužitelja iznosili 9.560,62 eura od čega im je tuženica dužna nadoknaditi 25%, odnosno iznos od 2.390,63 eura. 

 

28. Slijedom navedenoga naloženo je tuženici da tužiteljima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.390,63 eura sukladno članku 166. stavku 3. i 4. u vezi s člankom 154. stavkom 2. i člankom 155. ZPP-a.

 

29. Trošak žalbe tuženice prema vrijednosti predmeta spora za žalbu od 17.535,97 eura iznosi za sastav žalbe 625,00 eura prema Tbr 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" poslovni broj 138/23) , PDV u iznosu od 156,25 eura prema Tbr. 42. Tarife, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 177,15 eura , odnosno  ukupno 958,40 eura. 

 

30. Obzirom da je tuženica djelomično uspjela sa žalbom prema vrijednosti predmeta spora za žalbu u iznosu od 17.535,97 eura i uspjehu postignutom sa žalbom od 67% tužitelji su dužni tuženici nadoknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od ukupno 642,13 eura, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 2. i člankom 155. ZPP-a

 

Slavonski Brod, 20 svibnja 2024.

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Draženka Ilak