Poslovni broj Gž-273/2024-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj Gž-273/2024-2

 

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja G. s. d.o.o. D. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. S. iz J., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj 37 Povrv-280/2023-6 od 17. studenog 2023., 20. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj 37 Povrv-280/2023-6 od 17. studenog 2023.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Točkom I. izreke pobijane presude ukinut je platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. A. iz Z., poslovnog broja Ovrv-20725/2022 od 28. ožujka 2023. Točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka dok je točkom 3. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 39,81eura.

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) .

 

3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i da se ne može ispitati. Tvrdi da je upravitelj zgrade ovlašten po sili zakona pokretati i voditi postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade. Nastavno tvrdi da je tuženica navedena suvlasnicom u popisu suvlasnika te da je kao kupac stana, kojoj je predmetna nekretnina predana u posjed pasivno legitimirana u ovoj parnici i da nije odlučno je li upisana vlasnicom u zemljišnim knjigama ili nije.

 

4. Predlaže uvažanje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              6. Žalba je neosnovana.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona. Nije ostvarena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuju tužitelj jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

 

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 858,70 eura zateznom kamarom na ime zajedničke pričuve za stan u stambeno -poslovnoj zgradi u O., za razdoblje od siječnja do ožujka 2022.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da tužitelj kao upravitelj stambeno-poslovne zgrade u O., nije aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka, jer ga je pokrenuo u svoje ime, a ne  u ime svih suvlasnika predmetne stambeno-poslovne zgrade u smislu odredbe članka 93. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17: dalje- ZV).

 

- da je kčbr. 1605/1, od 5521 m2, dvorište od 4208 m2 upisana u z.k.ul. 2672 k.o. O. uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja za korist tvrtke I. Z., . dok iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 1994. proizlazi da je predmetni poslovni prostor u stambeno-poslovnoj zgradi u O., kupio B. S. iz J., od prodavatelja "G.G. z. s.p.o., iz K., u stečaju i da ga je Ugovorom o darovanju od 1. lipnja 2006. darovao ovdje tuženici,

 

- da prodavatelj iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina nije knjižni prednik kupca, i da ne postoji valjani i neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja i da tužitelj ne raspolaže valjanom ispravom podobnom za zemljišnoknjižni upis predmetnog poslovnog prostora na ime tuženika,

 

- tuženica tvrdi da nije stupila u posjed darovane nekretnine te da tužitelj ne dokazuje suprotno, drukčije jer da posjed predstavlja faktično stanje koje se ne dokazuje formalnom ispravom (čl. IV. Ugovora o darovanju nekretnina od 1. lipnja 2006.) na koju se poziva tužitelj,

 

- da tuženica nije vlasnica predmetnog poslovnog prostora ni obveznica plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu te zgrade.

 

              10. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati (članak 467. stavak 1. ZPP-a) i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije  dovedeno u pitanje.

 

              11. Protivno žalbenim tvrdnjama upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno, a u ovom predmetu i međuvlasničkim ugovorom mu je je dano takvo ovlaštenje.

 

12. Ovo ovlaštenje proizlazi i iz odredbe članka 90. ZV-a kojim je propisano je da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

 

13. Nadalje, člankom 378. ZVDSP propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, pa osim što raspolaže zajedničkom pričuvom, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno.

 

14. Smislenim tumačenjem svih gore navedenih odredbi ZV-a, pod pojmom zastupanja iz članka 378. stavak 5. ZV-a ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve.

 

              15. Pravilno je utvrdio i da tuženica nije obveznica plaćanja pričuve jer nije dokazao da bi bila vlasnica poslovnog prostora ni da bi imala valjanu pravnu osnovu za uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama jer se sadržajem ugovora ne dokazuje neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja, osim toga tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao ni da je tuženica faktična posjednica predmetne nekretnine jer se tek na navodu iz međuvlasničkog ugovora ne može temeljiti takvo utvrđenje.

 

              16. Stoga je sud prvog stupnja iz tog razloga pravilno odbio tužbeni zahtjev.

 

              17. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja u dijelu troškova postupka donesena u smislu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

              18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 457. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.              

             

U Rijeci 20. svibnja 2024.

                                                       

                                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                              Brankica Malnar, v.r.