1

Poslovni broj Gž Ovr-93/2024-2

 

Poslovni broj Gž Ovr-93/2024-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja banke, OIB: ..., Z., protiv ovršenika D. J., OIB: ..., J., U., zastupanog po punomoćnici A. B. D., odvjetnici iz K., radi naplate potraživanja ovrhovoditelja, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-389/23 od 28. rujna 2023., 20. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-389/23 od 28. rujna  2023., osim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 2. točka 9. OZ-a.

 

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, temeljem ovršne javnobilježničke isprave, Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog po Javnom bilježniku I. L. iz Z. pod poslovnim brojem OV- 5805/2009 ovršivom 24. lipnja 2016. radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 354.074,71 eur  sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke određena je ovrha na nekretnini ovršenika, kčbr. 371, kuća i dvorište potkućnica u selu od 453 m2 upisana u z.k.ul. 1151 k.o. U., zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti i prodajom nekretnine te namirenjem ovrhovoditelja iz vrijednosti dobivene prodajom.

 

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) koji se primjenjuju u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13., 93/14., 55/16,73/17, 131/20i 114/22:dalje-OZ).

 

3. Žalbom osporava osnovanost visine potraživanog iznosa te tvrdi da se iz priložene dokumentacije ne vidi stvarno stanje kredita, odnosno otplaćeni iznos. Tvrdi da ovrhovoditelj potražuje i troškove,ali ne navode na što se oni odnose. Nastavno ističe da su mu dosuđene zatezne kamate po stopi koji se odnose na trgovačke ugovore dok je ovršenik fizička osoba te da kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva nije trgovac. Sud prvog stupnja da nije utvrđivao ispunjenije pretpostavki iz članka 80. b. stavka 2. OZ-a, ocjenu je li narušena pravična ravnoteža  domaćinstva.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijanog rješenja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a   i člankom 21. stavak 1.  OZ-a pazi po službenoj dužnosti, kao ni povredu odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a.

 

8. Nije osnovana žalbena tvrdnja da bi ovrha bila određena na predmetu koji je trebao biti izuzet od ovrhe odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena, u smislu odredbe članka 50. stavak 1. točka 6. OZ-a.

 

9. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini 04. prosinca 2015. pod brojem Z-10130/2015, radi osiguranja tražbine iz predmetnog Sporazuma u iznosu od 1.828.750,00 kn uvećano za redovnu i zateznu kamatu, naknadu i ostale troškove upisano dobrovoljno založno pravo za korist ovrhovoditelja. U takvoj situaciji, kada je ovršenik izričito pristao ugovaranjem založnog prava na namirenje predmetne tražbine ovrhovoditelja iz vrijednosti nekretnine koja je predmetom ovrhe, ne može se pozivati na odredbu članka 80. b. OZ-a jer je odredbom članka 77. stavak 1. OZ-a propisano da se ovršenik ne može protiviti ovrsi pozivajući se na razloge zaštite ovršenika fizičke osobe (članak 75. OZ-a) i na druge odredbe Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe (osim onih iz članka 4. stavak 4., 5. i 6. OZ-a) ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje traži na tom predmetu.

 

10. Protivno žalbenim tvrdnjama, ovrhovoditelj je sadržajem priložene dokumentacije dokazao osnovanost tražbene dok bi žalbena tvrdnja o pogrešnom izračunu i eventualno manjem dugovanju predstavljala žalbeni razlog iz članka 50. stavak 9. OZ-a o kojemu nije  ovlašten odlučivati ovaj žalbeni sud već se iz tog razloga ovršenik upućuje na pokretanje parnice, u smislu odredbe članka 52. OZ-a.

 

11. Glede stope zateznih kamata, pravilno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18: dalje. ZOO)  dosudio tužitelju zateznu kamatu po stopi koja je propisana za trgovačke ugovore jer iz sadržaja predmeta proizlazi da je ovršenik trgovac te da je predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja tražbine trgovački ugovor.

 

12. Pojam trgovca definiran je odredbom članka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 122/00, 118/03, 107/07 i 146/08 – dalje: ZTD) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Sporazuma.

 

            13. Prema odredbi stavka 1. tog članka trgovac je pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, s tim da sukladno odredbi st. 3. tog članka individualni poljodjelci nisu trgovci.

 

14. Za utvrđenje statusa tuženika relevantnog za odluku o stopi zatezne kamate, je li on individualni poljodjelac ili trgovac, mjerodavne su odredbe Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 66/01 i 83/02:dalje-ZP).

 

15. Prema odredbi čl. 2. toč. 3. tog Zakona, poljoprivredno gospodarstvo jest proizvodno gospodarska jedinica koja se bavi poljoprivredom – i djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga ako je registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, te kao seljačko gospodarstvo ili obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo, a prema odredbi toč. 4. istog članka seljačko gospodarstvo ili obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo jest samostalna gospodarska i socijalna jedinica utemeljena na vlasništvu – ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti, dok u smislu toč. 5. istog članka poljoprivrednik je fizička osoba na poljoprivrednom gospodarstvu koja se bavi poljoprivredom te posjeduje znanja i vještine u poljoprivredi.

 

                 16. Iz tih odredbi Zakona o poljoprivredi proizlazi da obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo, odnosno nositelj tog gospodarstva, predstavlja trgovca u smislu spomenute odredbe članka 1. stavak 1. ZTD.

 

17. Člankom 14. stavak 2. ZOO- propisano je kako trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

 

         18. Kako je predmetni ugovor sklopljen između trgovaca u vezi obavljanja djelatnosti bar jednog od njih, banke glede plasiranja novca na tržištu i da je  namjena kredita investicijsko ulaganje u osnovna sredstva (kupnju zemljišta, strojeva opreme i podizanje dugogodišnjih nasada i osnovnog stada) pravilno je utvrdio sud prvog stupnja  da je predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja tražbine, trgovački ugovor temeljem kojega tužitelj ostvaruje zateznu kamatu po stopi koja je propisana za  trgovačke ugovore.

 

19. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je valjalo odbiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2.  ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

20. Ovršeniku koji nije uspio u žalbenom postupku nisu priznati troškovi žalbenog postupka (članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

             

 

U Rijeci 20. svibnja 2024.

 

Sutkinja

Brankica Malnar, v.r.