1

Poslovni broj Gž-834/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja R. H., zastupanog po O. državnom odvjetništvu u B., …, protiv tuženika D. Đ. iz Š., OIB: ….zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u B., rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 3 P-761/2023-64 od 8. travnja 2024.,20.  svibnja 2024.,

r i j e š i o j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 3 P-761/2023-64 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-761/2023-60 od 18. ožujka 2024. te rješenja o pristojbi poslovni broj P-761/2023-61 od 18. ožujka 2024.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je ovaj parnični postupak proizašao iz radnog spora, radi naplate plaće koju je ovdje tuženik kao radnik potraživao od tužitelja, da je došlo do prijeboja tražbina radi isplate razlike plaće, pa kako su radnici temeljem čl. 11. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođeni plaćanja pristojbi u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, smatra rješenje nezakonitim. Pored toga, navodi da omjer uspjeha u sporu ide u njegovu korist budući da je utužena isplata iznosa od 290.688,76 kn, a tužitelj je uspio s iznosom od 27.849,49 kn putem sudske nagodbe.

4. Predlaže rješenje suda prvog stupnja preinačiti i ukinuti rješenja o pristojbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je obvezao tuženika platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 83,41 eura te za odgovor na tužbu u iznosu od 41,71 eura te kada je s tim u svezi odbio prigovore tuženika koji su podneseni protiv dvaju rješenja o pristojbi.

6.1. Naime, kako to pravilno utvđuje sud prvog stupnja, tužitelj je podnio tužbu 19. studenoga 2018. radi povrata iznosa od 290.688,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tvrdeći da je tuženik u ovršnom postupku 7. rujna 2016. naplatio iznos od 290.688,76 kn na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-679/12 od 26. veljače 2014., međutim, da je protiv te presude tužitelj izjavio reviziju koja je prihvaćena te su prvostupanjska i drugostupanjska presuda  ukinute, a predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužba je podnesena pozivom na institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  ZOO), a tuženik je 2. siječnja 2019. podnio odgovor na tužbu osporavajući tužbeni zahtjev, uz prijedlog da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6.2. Parnični postupak je okončan na ročištu održanom 3. siječnja 2024. sklapanjem sudske nagodbe kojom se tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos od 3.696,26 eura/27.849,49 kn u dvanaest mjesečnh rata, a koji iznos predstavlja razliku između naplaćenog iznosa te iznosa dosuđenog pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-411/17-84 od 16. srpnja 2018. te je dao suglasnost da se bruto iznosi koji su u njegovo ime uplaćeni u državni proračun te proračun jedinica lokalne samouprave vrate tužitelju kao poslodavcu.

7. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da ovo nije spor iz radnog odnosa, već spor radi stjecanja bez osnove, a kojem sporu je prethodila parnica radi isplate razlike plaće, u obrnutim stranačkim ulogama.

8. U vrijeme podnošenja tužbe na snazi je bio Zakon o sudskim pristojbama iz 1995. (“Narodne novine” broj 74/95, sa izmjenama i dopunama - dalje ZSP/95), a u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu je na snazi bio Zakon o sudskim pristojbama iz 2018. (“Narodne novine” broj 118/18, 51/23 - dalje ZSP/18) koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2019., međutim za donošenje odluke o pristojbi za tužbu i odgovor na tužbu je mjerodavan ZSP/18. Naime, prema oba narečena Zakona, R. H. je oslobođena od plaćanja pristojbi (čl.16. st. 1. toč. 1. ZSP/95 i čl. 11. st. 1. toč. 1. ZSP/18). Prema čl. 13. ZSP/18 kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbe uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila osobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, s tim što obveza nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

9.Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio narečene odredbe kada je obvezao tuženika platiti pristojbu za tužbu, koju inače plaća tužitelj, budući da je tužitelj po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Odgovor na tužbu je podnesak kojeg je dostavio tuženik te je prema čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP/18 dužan platiti sudsku   pristojbu   za taj podnesak po pravomoćnom završetku postupka,srazmjerno uspjehu u parnici. Visina pristojbe je pravilno obračunata, u skladu s Tarifom sudskih pristojbi koja je sastavni dio Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( “Narodne  novine” broj 53/19, 92/21), pri čemu treba navesti da je u

konačnici uspjeh tužitelja u sporu 9,5 % (u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi) pa s obzirom na uspjeh u sporu, u tom omjeru je sudske pristojbe dužan platiti tuženik kao stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi.

              10. Na žalbene navode tuženika, valja odgovoriti da je pogrešno stajalište žalitelja da je on u ovoj parnici oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, pri čemu pogrešno tumači čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP/18. Naime, ovo nije spor radnika protiv poslodavca u vezi s ostvarivanjem prava iz radnog odnosa, već je spor poslodavca radi povrata iznosa isplaćenog radniku prema pravomoćnoj presudi koja je nakon pravomoćnosti ukinuta, pa je otpala pravna osnova za isplatu.

11. Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), valjalo je žalbu tuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 20. svibnja 2024.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.