1             

Poslovni broj: Gž-817/2022-2

Poslovni broj: Gž-817/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Milku Samboleku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz V., OIB:... zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu G. & Š. iz V., protiv tuženice E. & S. d.d. R., OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. društvu M., K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-395/2019-8 od 4. svibnja 2022., dana 20. svibnja 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-395/2019-8 od 4. svibnja 2022.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija navedeno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili isto preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj protiv tuženice podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je sa tuženicom sklopio 23. ožujka 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i redovna promjenjiva kamatna stopa i radi isplate preplaćenog iznosa temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO). Navodi da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima pozivajući se na odredbu čl. 16. st. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost mjesta sjedišta tuženice – Općinskog suda u Rijeci, da je rješenjem istog suda prvog stupnja broj P-395/19-3 od 10. svibnja 2019. prihvaćen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, te da je povodom žalbe tužitelja rješenjem ovoga suda broj Gž-1206/19 od 14. siječnja 2021. ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u vezi istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti. Prilikom ponovnog odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, prvostupanjski sud je izvršio uvid u stanje spisa i utvrdio da odredba o mjesnoj nadležnosti sadržana u čl. 16. st. 7. Ugovora o kreditu predstavlja odredbu unaprijed formuliranog ugovora, o kojoj stranke ugovora nisu pregovarale, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, te da ista uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj koji ima prebivalište u V.-s. županiji, odnosno u V., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (pravilno: Općinskim sudom u Rijeci - opaska ovoga suda) bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženicu jer se njezino sjedište nalazi u Zagrebu (pravilno: u Rijeci - opaska ovoga suda), pa kako prema presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98 treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom vijeća 92/13/EEZ koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, prvostupanjski sud zaključuje da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu ne može zasnivati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pozivajući se pritom na mnogobrojne odluke županijskih sudova u Republici Hrvatskoj.

6. Zaključivši stoga da je predmetna prorogacijska klauzula nepoštena obzirom da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično tome uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer isti ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, to je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 46. i čl. 48. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), pa je odbio prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima kao neosnovan.

7. Tuženica u bitnom, nakon reprodukcije činjeničnih utvrđenja sadržanih u pobijanom rješenju kao i materijalno-pravne osnove odlučivanja te iznošenja pravnih stajališta više sudova u Republici Hrvatskoj, ističe da ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanje stranaka, a koje stajalište smatra da je potvrđeno i presudom Suda Europske Unije broj C-472/11 od 21. veljače 2013. donesene u predmetu Banif Plus Bank Zrt protiv Csaba Csipai i Viktória Csipai, u kojoj je istaknuto da nacionalni sud ne može po vlastitom nahođenju donijeti odluku o tome da je neka od odredaba sadržanih u potrošačkom ugovoru nepoštena, nego, najprije, treba provesti kontradiktorni postupak, a sve sa svrhom da se ne povrijedi načelo saslušanja stranaka. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao obavijestiti stranke u postupku o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je u tom smislu trebao provesti kontradiktorni postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi da li je uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača, a ne izvoditi paušalne zaključke. Suprotnim postupanjem da je ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

7.1. Nastavno tuženica ističe i da je prvostupanjski sud propustio sagledati da bi i u slučaju da nije ugovorena nadležnost Općinskog suda u Rijeci, taj sud bio nadležan temeljem čl. 46. i čl. 48. ZPP, pa kako o navedenoj tezi tuženice prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge, to u navedenom nalazi ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima valja istaknuti da je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, na koje žalbom ukazuje tuženica, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a to iz razloga što je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama dana mogućnost raspravljanja pred sudom putem podnesaka, na koji način je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu istaknutog prigovora. Osim toga, navedena odluka nema nikakvih manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su određeni i bez proturječja sa stanjem spisa.

9. U odnosu na žalbu tuženice, valja istaknuti da su stranke putem podnesaka dostavljenih prvostupanjskom sudu imale mogućnost iznijeti svoja stajališta i uvjerenja u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta tuženice, te da je tužitelj već u tužbi naveo da bi vođenjem postupka pred Općinskom sudom u Rijeci bila poremećena ravnoteža jer bi isto bilo za njega tegobno zbog udaljenosti od mjesta njegova prebivališta do Općinskog sud u Rijeci i da se radilo o tipskom ugovoru, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na odredbu o prorogaciji mjesne nadležnosti, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio navedenu odredbu Ugovora o kreditu ništetnom.

10. Prema tome, kada je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženice nepoštena i ništetna, tada se nadležnost za suđenje  procjenjuje prema pravilima Zakona o parničnom postupku i to čl. 46., 48. i 59. ZPP. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi čl. 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

11. Iz dokumentacije dostavljene u spis i to Aneksa broj 1. Ugovora o dugoročnom kreditu od 27. ožujka 2007., Obavijesti o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje (list broj 18. spisa), Obavijesti o kreditu (list broj 20. i 42. spisa), Obavijesti o promjeni kamatne stope (list broj 37., 39. i 40. spisa), Obrasca za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list broj 96. spisa), Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 14. siječnja 2016., proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen u V., gdje se nalazi Filijala tuženice.

12. Prema tome, u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski građanski sud u Rijeci kao sud u mjestu sjedišta tuženice kao pravne osobe, odnosno Općinski sud u Vinkovcima kao sud u sjedištu poslovne jedinice (filijale) tuženice u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku.

13. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu (jer tužitelj smatra da je zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu preplatio kredit pa zahtjeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u kojoj je Ugovor sklopljen, pa kako je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrao da o sporu stranaka odlučuje sud na čijem se području nalazi navedena poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti navedenog prvostupanjskog suda, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbijanjem žalbe tuženice valjalo potvrditi pobijano rješenje.

14. Tuženica nije uspjela sa žalbom, posljedično čemu je istu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija ovog postupka.

U Varaždinu, 20. svibnja 2024.