1

Poslovni broj: Gž Ovr-95/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-95/2024-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. M. S. e. sa sjedištem u P., upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u OD R. & R. j.t.d. Z., protiv ovršenika A. P., OIB: …, iz V. G., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-724/2023-17 od 23. veljače 2024., 17. svibnja 2024.,  

r i j e š i o   j e

I.) Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-724/2023-17 od 23. veljače 2024. godine.

II.) Ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-724/2023-17 od 23. veljače 2024. godine, temeljem odredbe čl.61.st.1.t.5. Ovršnog zakona (NN broj 57/96. i dr. – dalje: OZ/96), na prijedlog ovršenika odgođena je ovrha u ovom predmetu do završetka parničnog postupka koji se pred istim sudom vodi u spisu predmeta P-53/2024, ili do drugačije odluke ovršnog suda.

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se zakon,  u skladu sa odredbom čl.19.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03, 151/04, 88/05., 121/05. i 57/08. – dalje: OZ/96), na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnom postupku, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu odluku preinači te odbije prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan. 

3.) Žalba nije osnovana.

4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi povodom prijedloga ovršenika od 12. veljače 2024. godine, prihvaćajući ga jer zauzima sav da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke (čl.61.st.1.t.5. OZ/96) odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

4.1.) Naprijed navedeno stoga jer, s jedne strane, nalazi da je ovršenik protiv ovrhovoditelja pokrenuo parnični postupak (P-53/2024) radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave – u predmetnom slučaju privatne javnobilježnički potvrđene isprave, ne zauzimajući pri tome stav da li se navedena parnica, u odnosu na već prethodno vođene dvije parnice radi utvrđenja ništetnosti iste isprave, temelji na istom ili drugačijem činjeničnom osnovu, a s druge pak strane, jer nalazi da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe, za slučaju uspjeha u pokrenutoj parnici, pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući se ovrha provodi na nekretnini stambene namjene (kuća), koja je je od životne važnosti za ovršenika,  a i jer je upitno da li bi ovršenik u vođenom postupku protuovrhe mogao namiriti od ovrhovoditelja vrijednost izgubljene nekretnine.

5.) Osnovane su žalbene tvrdnje da je izreka pobijanog rješenja u proturječju sa razlozima navedenim u obrazloženju – jer se sud u izreci pri određivanju odgode poziva na odredbu čl.61.st.t.5. OZ/96, koja sadržajno propisuje da sud može odgoditi ovrhu ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 48. ili 49. ovoga zakona ili podnio tužbu iz članka 48. ili 51. ovoga zakona, dok u razlozima navedenim u obrazloženju sud navodi da pobijanu odluku donosi jer je ovršenik u spisu predmeta istog suda broj P-53/2004 podnio tužbu za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, koja pretpostavka za odgodu nije propisana navedenom odredbom već odredbom čl.61.st.1.t.4. OZ/96. Međutim, navedeno proturječje ne čini pobijano rješenje nerazumljivim, jer imajući u vidu stanje predmetnog spisa a napose sadržaj prijedloga za odgodu, sasvim je jasno da je sud prvog stupnja, donoseći ga, imao u vidu upravo odredbu čl.61.st.1.t.4. OZ/96.

5.1.) Isto tako, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u obrazloženju pobijanog rješenja glede ispunjenja druge nužne  pretpostavke (nastupanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika,  nisu navedeni dostatni razlozi, a na što se također ukazuje žalbom ovrhovoditelja. Međutim, imajući u vidu stanje predmetnog spisa te navode prijedloga za odgodu, niti navedeni nedostatak ne čini pobijano rješenje nerazumljivim, odnosno i pored te manjkavosti bilo je moguće na valjan način ispitati pravilnost primjene materijalnog prava temeljem kojeg je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, valjalo jednako odlučiti kao što je odlučio i sud prvog stupnja pobijanom odlukom.

6.) Ovaj drugostupanjski sud, postupajući u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. u svezi st.3. te u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koje odredbe se na odgovarajući način, u skladu sa čl.19.st.1. OZ/96, primjenjuju i u ovršnom postupku, nalazi da nisu utemeljene niti žalbene tvrdnje o postojanju žalbenih razloga iz odredbe čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer iz činjenica koje proizlaze iz stanja predmetnog spisa koje utvrđuje ovaj drugostupanjski sud, proizlazi da je prijedlog za odgodu valjalo prihvatiti, ali iz drugih razloga a ne onih na koje se poziva sud prvog stupnja.

7.) Naime, nije sporno da je predmetna ovrha određena na temelju ovršne isprave –  javnobilježnički isprave – Očitovanja od 26.03.2007. godine sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z., pod poslovnim brojem OU-329/07.

7.1.) Isto tako nije sporno da je ovršenik, u svojstvu tužitelja, dana 06. veljače 2024. godine, protiv ovršenika u svojstvu tuženika, u spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-53/04, podnio tužbu kojom je postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenog između stranaka 21.03.2007. godine, i predmetnog očitovanja od 26.03.2007. godine (ovršne isprave), između ostalog iznoseći tvrdnje da se radi o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

8.) Pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane su već naprijed navedenom odredbom čl.61. OZ/96 – i prema toj odredbi, da bi sud mogao odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika, moraju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke, prvo, mora postojati vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, i kao drugo mora biti ostvarena jedna od okolnosti taksativno navedenih u st.1. navedene odredbe.

9.) Međutim, kada je riječ o mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika tada treba reći da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom dana 11. ožujka 2022. u Zagrebu, prihvaćen zaključak prema kojem je obveza ovršnog suda, da u postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (zadužnice, javnobilježničke ovrhe isprave, solemnizirane javnobilježničke isprave) po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi. Dakle, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Takav zaključak je zauzet sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Suda EU u predmetu C-407/18 (predmet Kuhar protiv Addiko Bank d.d.), a presude Suda EU predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove u okvirima njihove nadležnosti.

9.1.) Slijedom toga u slučajevima navedenim u prethodnoj točki ovršni sud može, i mimo pretpostavki za odgodu ovrhe propisanih odredbom čl.61. OZ/12, odgoditi ovrhu ukoliko ovršenik dokaže da se radi o ovrsi na temelju jedne od navedenih ovršnih isprava i da je pokrenuo sudski postupak za preispitivanje njene zakonitosti pred nadležnim sudom, a što je ovršenik u predmetnom slučaju i dokazao, pa je stoga pravilna  i zakonita pobijana odluka suda prvog stupnja kojom je odgođena predmetna ovrha.

10.) Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja, postupanje ovršnog suda u skladu sa navedenim u točki 9. i 9.1., nije ograničeno samo na situacije kada ovršni sud odlučuje o prijedlogu za ovrhu, već je na isti način ovršni sud dužan postupiti i u situaciji kada se ovrha već provodi temeljem već donesenog i pravomoćnog rješenje o ovrsi, a prilikom čijeg donošenja nije provedeno navedeno ispitivanje, već je na navedeni način ovršni sud u obvezi postupiti i u slučaju kada je ovršenik, tijekom provedbe ovrhe, podnio prijedlog za odgodu ovrhe, kao što je to slučaj u ovom predmetu.

11.) Točni su navodi žalbe da je ovršenik već vodio dva parnična postupka, i to bez uspjeha, u kojima je tražio utvrđenje ništetnosti isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha, no to, izvan ograničenja koje proizlazi iz pravila o res iudicata da se novopokrenuta parnica ne temelji na istom činjeničnom osnovu, nije zapreka za pokretanje nove parnice za utvrđenje ništetnosti, a da li se nova parnica, radi koje je je pobijanim rješenjem određena odgoda ovrhe, temelji na istom ili drugačijem činjeničnom osnovu nije bio ovlašten ocjenjivati ovršni sud već onaj sud pred kojim je navedena parnica i pokrenuta.

11.1.) Slijedom toga su bespredmetne i žalbene tvrdnje u kojima ovrhovoditelj ukazuje kako ugovori iz kojih proizlazi ovršna isprava nisu potrošački ugovori, jer je i to pitanje o kojem će odlučiti parnični sud pred kojim je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora i ovršne isprave temeljem koje je određena ovrha u ovom predmetu.

12.) Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

12.1.) Budući da ovrhovoditelj nije uspio sa izjavljenom žalbom ne pripada mu ni pravo na trošak njenog izjavljivanja pa mu isti nije niti dosuđen.

Bjelovar, 17. svibnja 2024.

    Sudac

       Antun Dominko v. r.