1

Poslovni broj: Gž Ovr-105/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. K. d.d., OIB: …, V., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici R. Ž., odvjetnici iz Z. O. U. H. Ž. i R. Ž. iz V., protiv ovršenika V. P., OIB: …, iz T., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-119/2022-13 od 12. veljače 2024., dana 17. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditeljice B. K. d.d., ukida rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-119/2022-13 od 12. veljače 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

''Odbija se prijedlog ovrhovoditelja B. K. d.d. V. za donošenje rješenja o ovrsi na nekretninama kao neosnovan.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud, zbog sudske kontrole ovršne isprave sukladno stavu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-67/2023-2 od 16. ožujka 2023., zakazao ročište za 28. studenoga 2023. Bez obzira na uputu sadržanu u ukidnom rješenju prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije osvrnuo na činjenicu da li je ovršenik potrošač (prema stavu žaliteljice isti nije potrošač jer je Ugovor o kreditu zaključen između dviju pravnih osoba dok je ovršenik u tom pravnom poslu u svojstvu jamca-platca), nije ocjenjivao niti da li je predmetna ovršna isprava u cijelosti ili djelomično ništetna. Prema uputi drugostupanjskog suda o tome jesu li pojedine odredbe nepoštene sud je trebao uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Po stavu ovrhovoditeljice u predmetnom Ugovoru o kreditu niti jedna odredba Ugovora nije nepoštena pa stoga nema mjesta upućivanju ovršenika u parnicu. Nadalje, s obzirom na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je trebao postupiti po odredbi čl. 52. Ovršnog zakona te je trebao provesti kontrolu ovršne isprave što je očigledno propustio učiniti pa je u tom slučaju trebao donijeti rješenje o ovrsi kojim bi odredio ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditeljice, a ovršenika pozivom na odredbu čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona uputiti u parnicu, a ne odbiti prijedlog za ovrhu iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud. Naime, najprije se pred Općinskim sudom u Gvozdu vodio ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-97/2006 na pokretninama ovršenika koji je nastavljen donošenjem rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Glini poslovni broj Ovr-539/2011 od 22. prosinca 2011. ovrhom na novčanoj tražbini (plaći) ovršenika te zatim ovrhom na novčanim sredstvima temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Glini poslovni broj Ovr-539/2011 od 15. travnja 2013. pa je time ovršna isprava prošla više sudskih kontrola. U odnosu na istaknuti prigovor zastare žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio prigovor zastare, pogrešno se pozvao na zastarne rokove za povremene tražbine iako se ovdje radi o ovršnoj ispravi pa se ima primijeniti odredba čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, a sve sukladno sudskoj praksi drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj. Naime, ovrhovoditeljica je poduzimala radnje od 2006., vodila ovršne postupke na raznim predmetima i sredstvima ovrhe pa je pokretanjem ovršnog postupka 4. rujna 2006. prekinula tijek zastare sukladno odredbi čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Za vrijeme dok su bili u tijeku ovršni postupci zastara nije tekla. Rješenje o dovršetku ovrhe na novčanim sredstvima doneseno je 20. studenoga 2014., a ranija ovrha nije bila obustavljena pa je ovrhovoditeljica 26. studenoga 2020. podnijela prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-48/2021 od 19. listopada 2021. koje je odbačeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-819/2021-2 od 24. siječnja 2022., a koje je ovrhovoditeljica preuzela 11. veljače 2022. te istoga dana podnijela novi prijedlog za ovrhu (unutar roka od 3 mjeseca) radi čega se ima smatrati da je prijedlog podnesen 26. studenoga 2020. unutar zastarnog roka od 10 godina. Stoga da nije zastarjela tražbina, a niti je zastarjelo prvo na potraživanje tražbine. Nadalje, ovrhovoditeljica je sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 17. listopada 2018. podnijela prijedlog o kojem sud nije odlučio u predmetu poslovni broj Pu Ovr-280/2018. Zastara je svojevrsna kazna za pasivnog vjerovnika, a u ovom konkretnom slučaju ovrhovoditeljica je skoro 20 godina konstantno aktivna i uporna u namjeri da namiri svoju tražbinu. Stoga da je prvostupanjski sud trebao odrediti ovrhu, a ovršenika eventualno uputiti na parnicu u smislu odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nekritički obrazlaže da je narušena pravična ravnoteža jer da je predmetna nekretnina jedina oršenikova nekretnina za stanovanje te da druge nekretnine za stanovanje nema pa da bi se ovrhom narušila pravična ravnoteža. Međutim, ovrhovoditeljica je predložila ovrhu na više nekretnina u suvlasništvu i jednoj nekretnini u vlasništvu ovršenika koje su po kulturi većinom oranice, voćnjak, šuma i livada. Predložena je i ovrha na kući i dvorištu s oranicom u suvlasništvu ovršenika koja je upisana u zk. ul. 935 k.o. G. te na kući, dvorištu i oranici u vlasništvu ovršenika u zk. ul. 1072 k.o. G.. Nadalje, tražbina ovrhovoditeljice nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnina na kojima se predlaže provesti ovrha cijeneći da su iste uglavnom u suvlasništvu ovršenika te da se radi o više oranica, voćnjaku, šumi i livadi te dvije kuće s dvorištem od kojih je jedna suvlasništvo ovršenika za ¼ dijela time da većina nekretnina ne služi ovršeniku za njegovo stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Osim toga, pravni posao datira iz vremena prije izmjene Ovršnog zakona 2017. pa se stoga ne bi ni trebala primjenjivati odredba čl. 80.b Ovršnog zakona. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. S pravom žalba ovrhovoditeljice ističe da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), a sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20 - dalje OZ).

6. Naime, prvostupanjski sud odbija prijedlog ovrhovoditeljice za donošenjem rješenja o ovrsi na nekretninama s obrazloženjem da je zakazano ročište za 28. studenoga 2023. na koje nije pristupio ovršenik dok je ovrhovoditeljica ostala kod prijedloga za ovrhu navodeći da je solemnizirani Ugovor o kreditu sklopljen između prednika ovrhovoditeljice i trgovačkog društva T. d.o.o. kojemu je ovršenik bio direktor i vlasnik te da su odredbe Ugovora jasne, činidba je moguća, dopuštena, određena ili odrediva te Ugovor nije ništetan niti bi bio nepošten, dok ovršenik nije potrošač. Nadalje, da je Ugovor o kreditu broj 30010002849 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 2. travnja 2002. postao ovršan 3. studenoga 2002. dok je prijedlog za ovrhu podnesen 10. veljače 2022. tj. nakon 20 godina radi čega da je osnovan prigovor zastare koji ističe ovršenik u smislu odredbe čl. 226. st. 1. i 2. u svezi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), kao i da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz čl. 80.b st. 2. OZ sud da će između ostalog uzeti u obzir služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, a u konkretnom slučaju predmetna nekretnina je jedina ovršenikova nekretnina za stanovanje te druge nekretnine za stanovanje nema pa da bi se ovrhom narušila pravična ravnoteža između stranaka.

7. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-67/2023-2 od 16. ožujka 2023. (l.s. 59-63) uvažena je žalba ovršenika V. P., ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-119/2022-5 od 21. prosinca 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak te je navedena drugostupanjska odluka utemeljena na zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-87/2002-2 od 11. ožujka 2022. pa kako prvostupanjski sud nije postupio sukladno navedenom zaključku rješenje o ovrsi je ukinuto.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud nakon ukidnog drugostupanjskog rješenja zakazao ročište 28. studenoga 2023. (l.s. 71) te da je ovršenik 27. studenoga 2023. dostavio podnesak (l.s. 65-66) navodeći da je ročište suvišno, nepotrebno i neekonomično, da je rješenje o ovrsi ukinuto pa da nisu ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina nakon čega je uslijedilo pobijano prvostupanjsko rješenje od 12. veljače 2024.

9. Međutim, u situaciji kada ovršenik smatra da nije bilo potrebno zakazati navedeno ročište prvostupanjski sud je posljedično tome trebao prvenstveno ocijeniti je li ovršenik potrošač, kao i da li se ovdje radi o potrošačkom ugovoru ili ne pa ukoliko se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru tada je bilo potrebno nastaviti ovrhu prema pravilima Ovršnog zakona.

10. Osim toga, pobijano prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici zašto prvostupanjski sud smatra da bi bila narušena pravična ravnoteža, a sve ovo s obzirom na činjenicu da je u prijedlogu za ovrhu naveden veći broj nekretnina na kojima je ovršenik upisan kao suvlasnik te samo čest. 899 k.o. G. i čest. 1100/26 k.o. G. (na kojoj je ovršenik upisan kao vlasnik za cijelo) predstavljaju kuće sa dvorištem pa je stoga nejasno na koju to nekretninu prvostupanjski sud misli kada smatra da je predmetna nekretnina jedina ovršenikova nekretnina za stanovanje te da druge nekretnine za tu namjenu nema premda je ovršenik suvlasnik jedne kuće, a vlasnik druge kuće za cijelo dok su preostale nekretnine koje su predmet ovrhe u naravi oranice, voćnjaci, livada i šuma.

11. Konačno, nije prijeporno da je ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi istakao prigovor zastare, a koji predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ te zbog kojeg je žalbenog razloga prvostupanjski sud trebao imati u vidu da je rješenje o ovrsi ukinuto, a s tim u vezi i da se odredba čl. 52. OZ primjenjuje kada ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi istakne navedeni žalbeni razlog pa je radi toga nejasno zašto prvostupanjski sud razmatra prigovor zastare u okviru odluke kojom odbija prijedlog ovrhovoditeljice za donošenje rješenja o ovrsi stoga što o tom žalbenom razlogu odlučuje parnični, a ne ovršni sud te je ovršni sud jedino ovlašten zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve ovo podrazumijeva da se prije toga donese rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 41. OZ te da se protiv rješenja o ovrsi izjavi žalba iz čl. 50. st. 1. OZ.

12. Prema tome, postupajući na prethodno opisani način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka jer je pobijano rješenje nerazumljivo zbog čega isto ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi navedeni u obrazloženju istog nejasni i proturječni.

13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će postupiti u skladu s uputom sadržanom u ovom drugostupanjskom rješenju nakon čega će donijeti odgovarajući odluku o prijedlogu za ovrhu, kao i o troškovima postupka.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. u svezi .čl. 381. ZPP.

Zadar, 17. svibnja 2024.

               Sutkinja

              Sanja Prosenica