1                           Poslovni broj Kž-273/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-273/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. E., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-32/2023 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. A. E. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-32/2023 od 16. veljače 2024., opt. A. E. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 3. KZ/11, zbog čega je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-272/2016 od 20. rujna 2016.

 

1.2. Na temelju čl. 331. st. 7. KZ/11 u svezi čl. 79. KZ/11 od optuženika je oduzeto 6 komada ručnih bombi  M52, 5 komada ručnih bombi M75, 1 komad bombe M92, 1 komad eksplozivne naprave BIM, 10 komada protupješačkih mina PMA 2, 10 komada upaljača za protupješačke mine UPMAH 2, 1 komad tromblonske kumulativne mine TKM M60, 2 komada ručnih bacača raketa RBR M80 cal. 60 mm (zolja), 5 komada elektronskih detonatorskih kapisli ESK, 31 komad detonacijskih kapisli DK-8, 5.5 kg privrednog eksploziva Nitrol, 4 kg privrednog eksploziva Amonal AV, 5 kg privrednog eksploziva Vitezit, 70 m sporogorećeg štapina, 5 komada okvira za automatsku pušku cal. 7.62 mm, jedan vojnički nož sa koricama za automatsku pušku, streljiva 45 komada cal. 7.62 mm, 267 komada cal. 7.9 mm, 5 komada cal. 12.7 mm, 1 komad cal. 14.5 mm.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 obvezan je optuženik na ime paušalnog troška postupka platiti iznos od 66,36 eura (500,00 kuna), u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. A. E., putem braniteljice A. G., odvjetnice iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 476. toč. 1. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 4. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona (čl. 467. toč. 2. ZKP/08), te zbog odluke o uvjetnoj osudi, oduzimanju predmeta i troškovima kaznenog postupka (čl. 467. toč. 4. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, podredno da pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe.

 

3. Odgovor je podnio 16. travnja 2023. državni odvjetnik na žalbu optuženika, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjski presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. A. E. nije osnovana.

 

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj upire da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u presudi o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, jer je prvostupanjski sud u toč. 15. obrazloženja u svojoj ponovnoj obrani na raspravi naveo da nije kriv i da ne zna da je u predjelu tzv. V. u suhozidu od kamena bilo predmetno oružje i streljivo i da nije odgovarao na postavljena pitanja, a suprotno tome, da je na raspravi 13. veljače 2024. odgovarao na postavljena pitanja, kako svoje braniteljice, tako i državnog odvjetnika.

 

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, u toč. 5.5. ožalbene presude reproducirani su odgovori na pitanja koja su mu postavljena od strane državnog odvjetnika kao i branitelja, kako je i navedeno u zapisniku s rasprave 13. veljače 2024. (str. 181 i 182 spisa), a to što je u toč. 15., između ostalog, navedeno da u ponovnoj obrani nije odgovarao na postavljena pitanja, ne čini presudu proturječnom i nejasnom, a niti predstavlja znatnu proturječnost između onoga što se navodi u presudi o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, već se radi o očitoj omašci u pisanju i koja ne utječe na to da se presuda ne bi mogla s uspjehom ispitati, tako da nema bitne povrede na koju optuženik žalbom ukazuje.

 

6.1.1. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u tome što je sud, također u toč. 15. obrazloženja naveo da je optuženik na raspravi 13. veljače 2024. ostao kod iskaza s rasprave 31. svibnja 2019., a kada je naveo da ostaje kod obrane koju je dao tijekom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem 13. srpnja 2016., a u zapisniku s glavne rasprave optuženik se očitovao da nije kriv, da ostaje pri iskazu koji je dao na raspravama 5. srpnja 2021., 5. listopada 2021. i 5. listopada 2022., a ujedno da je sud izostavio dio iskaza u kojem je optuženik naveo da je njegov pok. djed P. E. uz njegovog oca imao i sina D. te da su suvlasnici zemljišta uz njega i njegovog brata, još dvojica nasljednika, slijedom čega su i u tom dijelu razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u presudi o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

 

6.1.2. Takvi žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, imajući u vidu da se na raspravi 13. veljače 2024. optuženik očitovao da nije kriv, da ostaje pri svojim iskazima od 31. svibnja 2019., 5. listopada 2021. i 5. listopada 2022., a upravo je na raspravi 31. svibnja 2019. iskazao da ostaje pri svojoj obrani od 13. srpnja 2016. (dakle, kod svoje prve obrane koju je iznio pred policijskim istražiteljem).

 

6.1.3. U odnosu pak na navode kojima upire da je sud izostavio dio iskaza optuženika, da uz njega i njegovog brata postoje još dvojica nasljednika, za ukazati je da sud nije dužan reproducirati iskaze dane u postupku od riječi do riječi, već ih iznijeti u bitnim i relevantnim dijelovima, pri čemu se u suštini takvi žalbeni navodi svode na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a o čemu će se ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

6.2. Nadalje, optuženik smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane, a to zbog toga što ga sud na raspravi 13. veljače 2024. nije upitao u odnosu na obranu koju je iznio pred policijskim istražiteljem 13. srpnja 2016., slijedom čega je sud svoj stav o obrani koju je iznio 13. srpnja 2016. donio prema sadržaju zapisnika s rasprave 31. svibnja 2019., a već da je sadržaj obrane optuženika prenesen u toč. 16. i 17. obrazloženja ožalbene presude na način da isti sud dijelom interpretira i prenosi netočno, a dijelom uopće ne prenosi, pri čemu sud na iskazu optuženika od 13. srpnja 2016. isključivo temelji svoje utvrđenje da je počinio kazneno djelo.

 

6.2.1. Međutim, niti takvi žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, s obzirom u toč. 5. obrazloženja prvostupanjski sud iznosi sadržaj iskaza optuženika od 13. srpnja 2016., a onda u slijedećim točkama i sadržaj ostalih obrana optuženika (od 31. svibnja 2019., 5. srpnja 2021., 5. listopada 2021., 5. listopada 2022. te konačno 13. veljače 2024.), pri čemu na raspravama 31. svibnja 2019., 5. listopada 2021. te 5. listopada 2022. nije želio odgovarati na pitanja, a kada je na raspravi 5. listopada 2021. upitan da se izjasni o razlici u svojim iskazima danim u postupku, s rasprave 5. srpnja 2021. u odnosu na njegov iskaz s rasprave 31. svibnja 2019. te iskaza pred pol. istražiteljem od 13. srpnja 2016., iskazao je da "ostaje kod iskaza s rasprave 31. svibnja 2019. te se koristi pravom da ne odgovara na postavljena pitanja".

 

6.2.2. Ujedno, za ukazati je da sud nije svoju odluku donio isključivo na temelju obrane optuženika tijekom prvog ispitivanja od 13. srpnja 2016., već i materijalnih dokaza u spisu u vidu zapisnika o očevidu PU, PP Š., Ispostave P. od 13. srpnja 2016. te fotoelaborata od 13. srpnja 2016. snimljenog u predjelu ZV V., tako da nije došlo do povrede prava obrane optuženika.

 

6.3. Također, nije u pravu optuženik kada upire da je iskaz koji je dao pred policijskim istražiteljem 13. srpnja 2016. u PP Š., Ispostava P., nezakonit u dijelu u kojem policijski istražitelj, nakon što je neometano iznosio svoju obranu, mu nije postavljao pitanja, nego ga podsjećao na neke činjenice i odgovore o kojima su ranije neformalno razgovarali, zbog čega se kao nezakonit treba izdvojiti iz spisa  te da se na njemu ne može temeljiti osuđujuća presuda. Ovo stoga što je njegovo ispitivanje 13. srpnja 2016. provedeno po mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku, pri čemu policijski istražitelj ni na koji način nije postupao nezakonito niti mu povrijedio pravo na obranu, a što proizlazi iz predmetnog zapisnika o ispitivanju (str. 10-12 spisa) kada mu je prije ispitivanja uručena pisana pouka o pravima iz čl. 239. st. 1. ZKP/08 te izjavio da istu razumije što je i potvrdio potpisom, potom da je upoznat o postojanju osnovane sumnje na učin kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ/11, da je poučen o pravu na branitelja sukladno čl. 65. ZKP/08 nakon čega je izjavio da ne želi branitelja u ovom postupku, da je potom poučen sukladno čl. 274. ZKP/08 da, iako se odrekao prava na branitelja, da ga može uzeti u bilo kojem trenutku ispitivanja, i to po vlastitom izboru ili sa liste dežurnih branitelja, da je potom pozvan da iznese svoju obranu koju ima pravo iznijeti u neometanom izlaganju, da se može očitovati o svim okolnostima koje ga terete, iznijeti sve činjenice koje su mu poznate, a koje mu idu u prilog, nakon čega je naveo da je razumio sva upozorenja, da želi iznijeti obranu, da hoće odgovarati na postavljena pitanja, nakon čega je konstatirano da je "osumnjičenik iznio svoju obranu i odgovarao na postavljena pitanja", da je poučen da ima pravo pročitati zapisnik, čega se odrekao, izjavio da nema prigovor u vezi sadržaja zapisnika te ga potom vlastoručno potpisao. O svemu tome ovaj sud se identično osvrnuo i očitovao u prethodnoj ukidbenoj odluci broj Kž-567/2022-4 od 29. prosinca 2022.,

 

7. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u kojoj ne navodi koja odlučna činjenica nije utvrđena), optuženik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu izvedenih dokaza, da je sud trebao prihvatiti njegove obrane u kojima je poricao počinjenje kaznenog djela, da je sud pogrešno cijenio njegov prvi iskaz pred policijskim istražiteljem (kada je detaljno opisao sva saznanja u vezi predmetnih streljiva i eksplozivnih tvari) te da njegova obrana na raspravi 15. srpnja 2022. nije u suprotnosti s njegovim detaljnim objašnjenjem pred policijskim istražiteljima, s obzirom je pred policijskim istražiteljima naveo da je nasljednik nekretnine na kojoj se nalazio predmetni bunker – bunja, osim njega i njegov brat te još dvije osobe od pokojnog strica D., pri čemu je svjedok M. E. (brat optuženika) na raspravi 5. listopada 2022. iskazao kako mu nije poznato tko je ostavio oružje na mjestu gdje je pronađeno i da ne zna čije je to vlasništvo jer nikada nije podijeljeno u njihovoj obitelji, da je to mjesto sada "džungla koja se ne obrađuje" i da ga (optuženika) nikada nije vidio kako ide prema toj "gromili", odnosno suhozidu, zbog čega postoji dvojba o činjenicama koje tvore obilježja kaznenog djela, a slijedom čega je sud imao osnova primijeniti odredbu čl. 3. st. 2. ZKP/08, tj. u dvojbi, u korist optuženika.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, kada je optuženik tijekom iznošenja prve obrane priznao počinjenje kaznenog djela, na detaljan i okolnosan način opisao svoja saznanja o porijeklu streljiva i eksplozivnih tvari, koje su pronađene u suhozidu gdje su ga ostavili tijekom Domovinskog rata njegov otac i ujak jer im je rekao da ne želi oružje u kući, zbog čega su ga stavili u vreće i odnijeli u suhozid, a da je on naknadno kada je čistio taj predio, posjekao grane oraha koje je stavio na ulaz u bunker kako se i ulaz ne bi vidio, s kojim iskazom korespondira sadržaj zapisnika o očevidu od 13. srpnja 2016. (str. 7-9 spisa) tijekom kojeg je utvrđeno da je na parceli ograđenoj suhozidom visine 150 cm, na južnom dijelu uočeno napravljeno improvizirano skladište, sagrađeno od dvije drvene grede, a ulaz u skladištem zatvoren kamenjem i prekriven suhim granama koje je uklonjeno i gdje je u unutrašnjosti uočeno 5 kom PVC vreća zapremnine od 50 kg od umjetnog gnojiva koje su u gornjem dijelu zavezane konopom, a jednu PVC vreću zapremnine 50 kg od šećera i jednu ručnu pletenu ručnu torbicu u kojoj je pronađeno oružje i streljivo naznačeno u izreci prvostupanjske presude, a što je vidljivo i na fotografijama sa fotoelaborata PU, Služba krim policije od istog datuma (str. 146-178 spisa), da je dakle, optuženik u svojoj obrani opisao da su otac i ujak vreće s oružjem i streljivom na njegovo traženje sklonili iz kuće i odnijeli ga u suhozid od kamena, da je sam grane nabacao kada je čistio navedeni predjel na ulaz u bunker- bunju, a da su iste uočene i tijekom očevida (fotografija F4 i F5), da se oružje i streljivo nalazilo u vrećama (fotografije F7-F20 u fotoelaboratu tijekom očevida), tada je pravilno prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika od 13. srpnja 2016. kao istinitu, vjerodostojnu i potvrđenu drugim izvedenim dokazima, te pravilno zaključio da se u radnjama optuženika stječu svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. KZ/11.

 

8. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, tek navodeći da je prvostupanjski sud time što ga je proglasio krivim povrijedio kazneni zakon. Takvim navodima ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, pri tome ispuštajući iz vida da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.

 

9. Optuženik se žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi, a navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, pri izboru vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti – dosadašnju neosuđivanost, da je sudionik Domovinskog rata, koje okolnosti je pravilno i vrednovao, dok je od otegotnih okolnosti, osnovano cijenio da je oružje dugo držao na istom mjestu iako mu je kao građaninu bilo poznato da su nadležna tijela izvještavala javnost i omogućavala predaju oružja i streljiva, bez opasnosti od kaznenog progona, a što optuženik nije učinio, kao i da velika količina streljiva i eksplozivnih tvari koja je kod optuženika pronađena, predstavlja naglašenu društvenu opasnost koja proizlazi iz ubojitosti pronađenih predmeta. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), pravilno je prvostupanjski sud opt. A. E. osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda, smatrajući da nije neophodno da se navedena kazna i izvrši, imajući u vidu da je riječ o optuženiku koji se do sada nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine, kojom će se kazneno pravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

 

10. Optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju predmeta, no po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 331. st. 7. KZ/11 u svezi s čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 od opt. A. E. oduzeo 6 komada ručnih bombi M52, 5 komada ručnih bombi M75, 1 komad bombe M92, 1 komad eksplozivne naprave BIM, 10 komada protupješačkih mina PMA 2, 10 komada upaljača za protupješačke mine UPMAH 2, 1 komad tromblonske kumulativne mine TKM M60, 2 komada ručnih bacača raketa RBR M80 cal. 60 mm (zolja), 5 komada elektronskih detonatorskih kapisli ESK, 31 komad detonacijskih kapisli DK-8, 5.5 kg privrednog eksploziva Nitrol, 4 kg privrednog eksploziva Amonal AV, 5 kg privrednog eksploziva Vitezit, 70 m sporogorećeg štapina, 5 komada okvira za automatsku pušku cal. 7.62 mm, jedan vojnički nož sa koricama za automatsku pušku, streljiva 45 komada cal. 7.62 mm, 267 komada cal. 7.9 mm, 5 komada cal. 12.7 mm, 1 komad cal. 14.5 mm, s obzirom da se radi o predmetima čije je oduzimanje po zakonu obvezno.

 

11. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o troškovima, koju u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, kako je opt. A. E. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. KZ/11, a čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisuje da će sud okrivljeniku, kada ga proglasi krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a kako je prema osobnim podacima zaposlen te dakle ostvaruje primanja, a pobijanom presudom proglašen je krivim, osnovano ga je sud obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, sve na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i to iznosa od 66,36 eura na ime paušalne svote.

 

11.1. S tim se u vezi  napominje, da ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 17. svibnja 2024.

 

 

                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                                          Mario Kovač, v. r.