1              Poslovni broj Kž-216/2024-4

Poslovni broj Kž-216/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-976/2020 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća 17. svibnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-976/2020 od 20. prosinca 2023., pod toč. I izreke prvostupanjske presude na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog suda broj K-976/2020 od 5. studenog 2020.

1.1. Istom prvostupanjskom presudom pod toč. II izreke na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. D. K. oslobođen je optužbe da je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. D. K. putem branitelja J. C., odvjetnika iz S. s prijedlogom da sud odbije žalbu državnog odvjetnika.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je opt. D. K. oslobodio optužbe u kojoj traži preocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka Z. M. iz čijeg iskaza proizlazi da je čuo svađu između optuženika i oštećenika ali da se nije mogao sjetiti zbog proteka vremena što je izgovoreno, tko je koga odgurnuo ili udario, da je sud trebao i morao pokloniti vjeru iskazu oštećenika I. T.1 mlađeg (rođ. 1965.) i M. T., kao i iskazima svjedoka A. T.1 (oca ošt. Ivana Tadića) te A. T.2 (brata ošt. I. T.1), čiji su iskazi suglasni te da je sud trebao pomnije analizirati činjenicu da je iste prigode optuženik uputio prijetnju i A. T.2 koji je izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon optuženika.

6.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom postupku bio je sporan način na koji je započeo sukob između optuženika i oštećenih, je li se optuženik zaprijetio I. T.1 da će "ih pobiti", a M. T. da će "doći i ona na red, samo polako, ubit ću vas jedno po jedno" te je li prethodno optuženik tukao oštećenika dok je ležao na zemlji, a u odnosu na koji događaj ošt. I. T.1 zvani G. te članovi njegove obitelji ošt. M. T., svjedoci A. T.1 i A. T.2 to potvrđuju (otac i brat ošt. I. T.1 zv. G., rođ. 1956.), dok optuženik to poriče, a njegov iskaz potvrđuju I. T.2 (rođ. 1953.) i I. T.3 (punac i punica optuženika). S obzirom na dvije dijametralno suprotne verzije događaja o kojem su s jedne strane iskazivali I. T.2 (punac opt. D. K.) i I. T.3 (punica optuženika) te s druge strane oštećenici I. T.1 (rođ. 1965.), ošt. M. T. te svjedoci A. T.1 (otac ošt. I. T.1) te A. T.2 (brat oštećenika), dok jedini nepristrani svjedok Z. M. ključni trenutak događaja nije vidio, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema ošt. I. T.1 (rođ. 1965.) i ošt. M. T.. Ovo stoga što je oštećenik I. T.1 zv. G. (rođ. 1965.) iskazao kako ga je optuženik napao kada se obratio njegovom puncu jer je bio bijesan zbog toga što ga je policija izvijestila da ga se sumnjiči da je oštetio autobus I. T.2 (punca optuženika), da ga je udario u glavu od čega je pao na pod, da je ležeći na zemlji dobio dvadesetak udaraca u zadnji dio glave i s leđa, nakon čega mu je prijetio da će ga ubiti, kao i "jednog po jednog iz obitelji", da je takav njegov iskaz potvrdila supruga M. T. koja je na njegovo zapomaganje došla do njega te ga zatekla na podu, dok je optuženik klečao nad njim i udarao ga sve dok nisu došla oštećenikova braća A. i F. te se nakon toga optuženik udaljio dovikujući razne uvrede i prijetnje kako će ih "srediti i pobiti jednog po jednog", a istovjetno su iskazivali i svjedoci A. T.1 i A. T.2 (otac i brat oštećenika). Međutim, iz medicinske dokumentacije KBC S., obrasca medicinske dokumentacije Zavoda na ime ošt. I. T.1 od 22. travnja 2020., proizlazi kada je u 14,46 sati pregledan, da mu je utvrđen tek hematom ispod lijevog oka, a radiološkim nalazom nisu uočeni znakovi svježe koštane traume, pri čemu treba imati u vidu da je optuženik s obzirom na svoje zanimanje (kineziolog), da je duže vremena bio pripadnik hrvatske vojske koji je odlazio na mirovne misije u A., da je bio vojni specijalac, da se sedam godina bavio borilačkim vještinama, nedvojbeno bio u zavidnoj fizičkoj formi, kao i da se zbog naravi svog posla znao suzdržavati od konfliktnih situacija iz kojih bi mogli nastati problemi, tada pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju da se događaj odvio na način kako to opisuju oštećenici i svjedoci (da ga je prvo optuženik udario u glavu, od kojeg je udarca pao, a onda da je na zemlji dobio još dvadesetak udaraca u stražnji dio glave i leđa, da je optuženik klečao na njemu, udarao ga, a da ga je punac optuženika više puta desnom nogom udario po trbuhu), tada bi oštećenik morao imati brojnije i teže ozljede od jednog hematoma, a koji je eventualno mogao nastati nakon što ga je optuženik jače odgurnuo a on pao preko svog automobila (kako je iskazivao optuženik). Ujedno je neživotno da bi u situaciji kada se optuženik nalazio u društvu punca koji je gurao u kolicima svoju kćer s posebnim potrebama, poduzeo radnje kako su opisali oštećenici te članovi njegove najuže obitelji, dok se suprotno tome, ponašanje oštećenika ukazuje bezobzirnim, koji je, nakon što je ugledao I. T.2 (rođ. 1953.), unatoč tome što je gurao kolica sa kćeri koja je osoba s posebnim potrebama, prošao pored njih, vratio se automobilom u rikverc, izašao iz automobila te uhvatio za vrat s prednje strane punca optuženika I. T.2 (jer je kako i sam ističe bio bijesan i spreman se potući jer je od policije saznao da ga sumnjiče da je oštetio autobus u vlasništvu I. T.2, rođ. 1953.).

6.2. Nastavno tome, s razlogom je sud iskaz oštećenika te članova njegove obitelji ocijenio nelogičnim i nevjerodostojnim te neusklađenim s medicinskom dokumentacijom, zbog čega im nije poklonio vjeru, a da je suprotno tome, obrana optuženika logična i suglasna s iskazom doduše zainteresiranog svjedoka, njegovog punca I. T.2 te I. T.3. Pri tome je za ukazati da je jedini svjedok koji  ne pripada sukobljenim obiteljima, Z. M., potvrdio navode iz obrane optuženika, kao i iskaza svjedoka I. T.2 pod kojim je okolnostima i na koji način iz automobila se vozeći unazad pored njih zaustavio ošt. I. T.1 te došao do njih, iako se nije mogao sjetiti zbog proteka vremena što je bilo izgovoreno, pa je sud s razlogom prihvatio njegov iskaz kao vjerodostojan, a ujedno korespondira u dijelovima u kojima je iskazivao o istim okolnostima s iskazom optuženika, te svjedoka I.2 i I. T.3.

7. Kraj takvog stanja stvari, i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, nije na nedvojben način dokazano i utvrđeno da se opt. D. K. za vrijeme kritičnog događaja zaprijetio I. T.1 zv. G. te M. T. smrću, zbog čega ga je u nedostatku dokaza, a na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od  postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 17. svibnja 2024.

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v. r.