1              Poslovni broj Kž-230/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-230/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-305/2022-61 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća 17. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbija se žalba opt. R. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-305/2022-61 od 27. studenog 2023., opt. R. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2.  KZ/11, pa je na temelju čl. 139. st. 2 KZ/11 opt. R. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 opt. R. B. je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od pravomoćnosti i izvršnosti prvostupanjske presude, te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11, te liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11, uvjetna osuda mu se neće opozvati.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. svibnja 2022. od 14,05 sati, pa do 19. kolovoza 2022.

 

1.2. Na temelju čl. 68. st. 1. - 3. KZ/11, prema optuženiku je primijenjena Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora, a potom će se nastaviti primjenjivati prema optuženiku na slobodi do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

 

1.3. Na temelju čl. 69. st. 1. - 3. KZ/11, prema optuženiku je primijenjena Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora, a potom će se nastaviti primjenjivati prema optuženiku na slobodi do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. R. B. putem branitelja H. Č., odvjetnika iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je zamjenik državnog odvjetnika s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. R. B. nije osnovana.

 

6. Opt. R. B. uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no u nastavku žalbe takvu povredu ničim ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1.  ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne trpi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Kako se opt. R. B. žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu također ne obrazlaže, i u tom dijelu sud je ispitao ožalbenu presudu po službenoj dužnosti shodno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pri čemu nije našao da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

 

7. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda, smatrajući da je pogrešno prihvatio iskaz svjedoka Z. M. kao istinit, a koji se nalazio od optuženika na udaljenosti 20-30 metara, a da iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da je bio pod utjecajem alkohola, kao i da je obitelj oštećenika bila s optuženikom u dobrim odnosima te da je djeci optuženika znao kupovati slatkiše, pa stoga nije imao niti motiv prijetiti smrću oštećeniku.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, kojima zapravo traži preocjenu izvedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je iznio sporne i nesporne okolnosti, potom reproducirao izvedene dokaze dajući ocjenu svih izvedenih kao i proturječnih dokaza, zaključio kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema oštećeniku K. P., a navedeno je utvrdio iz iskaza svjedoka Z. M., čijem je iskazu poklonio vjeru. Naime, predmetni svjedok iskazivao je da je kritičnog dana radio u vinogradu oštećenika, u prijepodnevnim satima te da je oko 9,30 čuo kako optuženik iz svog dvorišta viče da K. (oštećenik) nema što prilaziti tim putem te uz isti bacio drveni panj i željeznu konstrukciju koja služi za piljenje drva, a navedeno proizlazi i iz fotografija (str. 99-106 spisa) koje je snimio oštećenik kada je, nakon inkriminiranog događaja, došao na lice mjesta. Ujedno, isti je svjedok iskazao da je optuženik, kako je primijetio, pod utjecajem alkohola, zbog čega se s njim nije želio svađati, a isti je nakon što je na put bacio jedan panj i željeznu konstrukciju, rekao da mu niti jedan sud neće pomoći, da tu više neće prolaziti te da ga bude sasjekao sjekirom ako treba te da je odmah o tome telefonskim putem izvijestio oštećenika, koji se nalazio na svom radnom mjestu. Osim toga, iskazujući o događaju kojem nije nazočio, ali koji mu je prenio svjedok Z. M., ošt. K. P. je iskazao da mu je Z. M. koji je u njegovom vinogradu trebao izvršiti "štihanje gorica", da mu je telefonom javio da je optuženik uz put postavio metalnu konstrukciju i panj te da je rekao da mu "sjekirom glavu bude odsjekel", da može biti sto puta sudac, da ga bude "rešil" te da ih sve bude "potukel". Uz to, da mu je na isti način prijetio i 18. rujna 2021. kada mu se unio u lice, zbog kojeg događaja njegova djeca ni supruga više ne dolaze u vinograd, a kada dolazi on, dolazi s najmanje jednom osobom jer smatra da bi optuženik mogao svoje prijetnje ostvariti, a da je do tada bio u dobrim odnosima s oštećenikom, pomagao njegovoj djeci u obući i odjeći, kupovao slatkiše i sl. S obzirom na suglasne iskaze svjedoka Z. M. i ošt. K. P., a koji su u određenom dijelu potvrđeni materijalnim dokazima u spisu u vidu fotografija (bačena željezna konstrukcija i panj uz put), s razlogom sud nije prihvatio obranu optuženika kao istinitu i vjerodostojnu, već usmjerenu na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti, dok je iskaz optuženikove supruge R. H. koja je, nedvojbeno zainteresirana za ishod postupka, ocijenio pristranim.

 

7.2. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. R. B. proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

8. Optuženik se žali i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, smatrajući da je neuvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, nepravičan, da je optuženik otac devetero djece u dobi od jedne do šesnaest godina, da mu je supruga nezaposlena te da bi odlaskom na izdržavanje kazne bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija njegove obitelji.

 

8.1. Takvi žalbeni navodi opt. R. B. nisu utemeljeni jer je prvostupanjski sud pod toč. 15., 15.1. i 15.2. argumentirano i provjerljivo obrazložio koje je olakotne cijenio na strani optuženika, pa tako činjenicu da je slabih imovinskih prilika, da je otac čak devetero djece koja su sva maloljetna (od jedne do šesnaest godina), da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je od otegotnih okolnosti imao na umu njegovu raniju osuđivanost, a koje okolnosti kao pravilno utvrđene prihvaća i ovaj sud. S obzirom na takve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca na koju je opt. R. B. osuđen, a potom na temelju čl. 57. KZ/11 izricanje djelomične uvjetne osude, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti, ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, ukazuje se primjerenom i pravilnom, adekvatnom okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, ovaj sud je po službenoj dužnosti ispitao ožalbenu presudu i u tom dijelu, nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. st. 1. do 3. KZ/11 (s obzirom postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji – dissocijalnog poremećaja osobnosti, koja mu je utvrđena psihijatrijskim vještačenjem, mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a djelo je počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti) te sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na temelju čl. 69. st. 1. do 3. KZ/11 (jer je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu a ujedno postoji opasnost da bi u budućnosti zbog te ovisnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. M. V.).

 

10. Podredno je za napomenuti da je pri donošenju presude prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u korist optuženika jer mu nije opozvao uvjetnu osudu po presudi Općinskog suda u Koprivnici broj K-101/2019-2 od 3. svibnja 2019., koja je postala pravomoćna 19. lipnja 2019., kojom je zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje od tri godine, s obzirom je kazneno djelo koje je predmet ovog postupka počinio 19. svibnja 2022., dakle, u vremenu provjeravanja po prethodno navedenoj uvjetnoj osudi. Naime, ožalbenom presudom opt. R. B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a odredba čl. 58. st. 1. KZ/11 propisuje obavezan opoziv uvjetne osude ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu u trajanju duljem od jedne godine, no kako je izostala žalba državnog odvjetnika, ovaj sud takvu povredu može tek konstatirati.

 

11. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. R. B. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 17. svibnja 2024.

 

 

                     Predsjednik vijeća

                                                                                                 Mario Kovač, v. r.