1              Poslovni broj: Usž-1292/2024-2

Poslovni broj: Usž-1292/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. S., iz O., kojeg zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđenja poreznog jamca, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1156/2023-8 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1156/2023-8 od 29. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-415-03/22-01/1, URBROJ: 513-04-23-4 od 16. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., KLASA: UP/I-415/02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/2021-58 od 6. prosinca 2021. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., KLASA: UP/I-415/02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/2021-58 od 6. prosinca 2021. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva S. d.o.o., utvrđene poreznim rješenjem od 6. svibnja 2019.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da tužitelja nije moguće utvrditi poreznim jamcem bez prethodnog provođenja postupka utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa, sukladno odredbi članak 29. Općeg poreznog zakona. U vezi s tim navodi da se taj postupak ne provodi samo ako je sud pravomoćnom odlukom utvrdio krivnju počinitelja kaznenog djela utaje poreza. Nadalje ističe da kupoprodajna cijena nekretnina koje je društvo S. d.o.o. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2015. prodalo T. S. za cijenu manju od nabavne nije utvrđena arbitrarno, već na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog stalnog sudskog vještaka. Nadodaje da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je porez i doprinos na dohodak ostvaren na temelju primitka u naravi otpao u cijelosti time što je ugovorena kupoprodajna cijena predmetnih nekretnina usklađena s rješenjem kojim je Porezna uprava procijenila vrijednost istih i izmijenjena Aneksom Ugovora o kupoprodaji od 30. travnja 2020. i time što je na temelju toga T. S. platila razliku kupoprodajne cijene prodavatelju S. d.o.o. Naposljetku navodi da je pobijanom presudom trebalo odlučiti je li pobijanim rješenjem došlo do povrede tužiteljevog prava na mirno uživanje vlasništva. Stoga predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i sam otkloni nedostatke uz naknadu troškova žalbenog postupka. 

4.              Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je poreznim rješenjem od 6. svibnja 2019. trgovačkom društvu S. d.o.o. utvrđena obveza poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zaštitu zdravlja na radu i doprinosa za zapošljavanje. Navedeno porezno rješenje doneseno je nakon što je proveden porezni nadzor kod istog, a kojim je utvrđeno da je trgovačko društvo (porezni obveznik) S. d.o.o. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2015. prodao nekretnine svojoj zaposlenici T. S. ispod njihove tržišne vrijednosti, a da je razlika iznosa između ugovorene cijene i procijenjene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina 1.360,688,93 kuna. Ta razlika predstavlja primitak od nesamostalnog rada odnosno plaću u naravi T. S., na što je trgovačko društvo S. d.o.o., u ime i za račun svoje zaposlenice bilo dužno utvrditi, obračunati i uplatiti porez na dohodak s pripadajućim doprinosima. Kako ono to nije napravilo to mu je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Radi naplate poreznog duga određena je ovrha na novčanim sredstvima poreznog obveznika S. d.o.o., no porezni dug se od njega nije uspio naplatiti jer isti ne raspolaže nikakvom imovinom pa je tužitelj, za kojeg je utvrđeno da je u predmetnom razdoblju bio zakonski zastupnik poreznog obveznika S. d.o.o., kao porezni jamac, utvrđen odgovornim za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva S. d.o.o.

8.              Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da za postupanje poreznog obveznika S. d.o.o. u porezno-pravnom odnosu koje dovodi do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza, odnosno za time nastali porezni dug kojeg porezni obveznik S. d.o.o. nije platio, odgovara tužitelj kao porezni jamac jer je u vrijeme nastanka porezne obveze on bio zakonski zastupnik predmetnog trgovačkog društva.

9.              Odredbom članka 28. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe tada se zastupnik ili upravitelj smatra poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

10.              Odredbom članka 36. OPZ-a propisano je da porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni obveznik. Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

11.              Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ugovaranje kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina u iznosu manjem od njihove tržišne vrijednosti dovelo do bespravnog smanjenja poreza. U vezi s tim pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu, da je za bespravno smanjenje poreza odgovaran tužitelj kao porezni jamac jer se porezni dug nije uspio naplatiti od poreznog obveznika S. d.o.o., a u vremenu nastanka predmetne porezne obveze tužitelj je bio zakonski zastupnik poreznog obveznika S. d.o.o. i kao takav morao je biti upoznat s poslovanjem istog.

12.              U odnosu na prigovor tužitelja da porezno tijelo nije provelo odgovarajući postupak kojim bi utvrdio zlouporabu prava u pobijanoj presudi obrazloženo je da se prema poglavlju V. OPZ-a postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa provodi nad osobama iz članka 29., 30., 31., 46., 47. i 49. OPZ-a, a ne i nad osobama iz članka 28. OPZ-a, što jasno proizlazi i iz članka 172. stavka 1., u vezi članka 32. OPZ-a, koje obrazloženje prihvaća u cijelosti i ovaj Sud pa je prigovor tužitelja neosnovan.

13.              Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku  i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.              Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16.              S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 16. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

                                                                                            Blanša Turić, v.r.