Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-487/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: Gž-487/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Bojane Skenderović, izvjestiteljice i članice vijeća te Milka Samboleka, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača J. P. iz O., OIB: ..., odlučujući o žalbi vjerovnika C. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju odvjetnici Z. Š., M. L. i M. K. u Odvjetničkom društvu Š., L., K. d.o.o., Z., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Sp-2072/2023-9 od 05. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba vjerovnika C. o. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Sp-2072/2023-9 od 05. ožujka 2024.

 

II. Odbija se zahtjev vjerovnika C. o. d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača J. P. (točka I. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom imenovanog potrošača (točka II. izreke), te je odlučeno da se potrošač oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za izvršenje, pobliže navedene točkom III. izreke citiranog rješenja.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom rješenje pobija vjerovnik C. o. d.d. (dalje: žalitelj) zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj posebno ističe kako je donošenjem ovakvog rješenja došlo do povrede čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku  koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona, u vezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača. Radi pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju žalitelja došlo je i do pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 79.g ZSP-a i čl. 4. Zakona o stečaju potrošača. Predlaže ovom sudu preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da odbije prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača i oslobođenjem osnove vjerovnika, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovan postupak uz naknadu troškova postupka vjerovniku u povodu žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da je Financijska agencija (dalje: FINA) podnijela sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača J. P., koji se po pozivu FINA-e očitovao i naveo da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom i predložio da se isti provede i u odnosu na vjerovnike koji su povukli osnovu za plaćanje. Obrazlažući rješenje prvostupanjski sud navodi da je službenim putem od FINA-e pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, kao i podatke o imovini potrošača. Uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA taj sud je utvrdio da potrošač ima evidentirane tražbine radi prisilnog namirenja navedene u točki III. izreke rješenja. Vjerovnici H. r. i C. o. d.d. povodom poziva iz oglasa od 3. studenog 2023. predložili su da se utvrdi vrijednost potrošačeve imovine. Potrošač prema utvrđenju prvostupanjskog suda nije vlasnik nekretnina. Pored toga, sud je utvrdio da je potrošač u razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2021. ostvario dohodak od 20.568,34 kuna, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. ostvario dohodak od 23.801,23 kuna i 150,00 kuna socijalne potpore, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. ostvario dohodak od 3.593,97 EUR i 15,00 EUR socijalne potpore i od 1. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. ostvario dohodak 315,20 EUR. Sud je posebno istaknuo kako sukladno čl. 172. Ovršnog zakona socijalne potpore nije ubrojio u imovinu potrošača jer su izuzete od ovrhe. Obzirom na iznijeto sud je ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. Zakona o stečaju potrošača za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke rješenja. Sud je ujedno temeljem čl. 79.g st. 4. Zakona o stečaju potrošača pod toč. III. izreke rješenja oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na u toj točci navedene osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl.79.a. Zakona o stečaju potrošača.

 

6. Podnoseći žalbu ovome sudu žalitelj ističe da J. P. nema svojstvo potrošača prema vjerovniku C. o. d.d. iz čl. 4. Zakona o stečaju potrošača, jer pravna osnova vjerovnikovog potraživanja proizlazi iz zakona, a ne iz pravnog posla sklopljenog sa potrošačem ili njegovog djelovanja na tržištu izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Sukladno navedenom, prema mišljenju žalitelja u jednostavnom postupku stečaja potrošača pred sudom, potrošač ne može biti oslobođen predmetne osnove vjerovnika u smislu čl. 79.a. Zakona o stečaju potrošača, što je sud propustio utvrditi i time donio neosnovanu odluku.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 10. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15., 104/17., 36/22. dalje SZ) te čl. 23. i čl. 79.o Zakona  o stečaju potrošača (Narodne novine br. 100/15., 67/18. i 36/22. dalje ZSP) na koju se, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 4. ZSP-a u odnosu na status potrošača jer da je u konkretnom slučaju riječ o osnovi koja proizlazi iz zakona, koja osnova se ne može smatrati pravnim poslom potrošača i trgovca pa se potrošač ne može osloboditi obveze iz te osnove u jednostavnom postupku stečaja, predstavlja novu činjenicu koja se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne može iznositi. Naime, vjerovnici potrošača nisu reagirali povodom poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, pa niti žalitelj nije prigovarao konkretnoj osnovi u odnosu na koju je FINA također dostavila sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača. Takvo stajalište ovog suda svoju potvrdu nalazi i u zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., koji glasi:

 

"U postupku jednostavnog stečaja potrošača nije dopušteno u žalbi isticati nove činjenice niti predlagati nove dokaze".

 

9. Ovdje treba reći i da jednostavni postupak stečaja potrošača predstavlja jednu specifičnu mjeru tzv. "otpisa dugova" koja se poduzima s ciljem poboljšanja likvidnosti u Republici Hrvatskoj, i to provedbom specifičnog sudskog postupka - jednostavnog postupka stečaja potrošača u okviru kojeg bi se jedna grupa potrošača (onih koji imaju relativno mala dugovanja, nemaju sredstava za njihovo namirenje, a dugogodišnje blokade računa dovode u pitanje njihovu egzistenciju) oslobodila svojih obveza i čime bi im bio omogućen novi početak (jednako stajalište iznijeto je i u odluci VSRH Rev 340/2022-2 od 24. kolovoza 2022.)

 

10. Odredbe čl. 2. st. 1. i 4. st. 2. ZSP-a propisuju jedino da se ZSP odnosi na stečaj potrošača i daje se definicija potrošača, no isti Zakon, kada su u pitanju obveze kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem, niti taj Zakon razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje može predstavljati i osnovu proizašlu iz zakona. Pored toga, u odredbi čl. 77. ZSP su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a to su one koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

 

11. Prema sadržaju navedene odredbe, po shvaćanju ovoga suda, radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje. Tumačenjem "a contrario" navedene odredbe jedino se može zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (jednako stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 525/2021-2 od 18. svibnja 2021.).

 

12. Nadalje u odnosu na žalbene navode žalitelja da potrošač ima primanja s osnove mirovine, valja navesti da su prednji navodi točni i da je potrošač u razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2021. ostvario dohodak od 20.568,34 kuna, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. ostvario dohodak od 23.801,23 kuna i 150,00 kuna socijalne potpore, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. ostvario dohodak od 3.593,97 eura i 15,00 eura socijalne potpore i od 1. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. ostvario dohodak 315,20 eura, time da osnovano sud prvog stupnja sukladno čl. 172. st.1. toč.3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22 dalje OZ) socijalne potpore nije ubrojio u imovinu potrošača, jer su izuzete od ovrhe. Ovdje valja imati u vidu da je potrošač blokiran i da se na mirovini provodi ovrha te da mu preostaje samo iznos koji je izuzet od ovrhe sukladno čl. 173. Ovršnog zakona, dakle iznos koji se ne može uzeti u obzir prilikom utvrđenja vrijednosti imovine potrošača sukladno čl. 79.h st .5. ZSP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da potrošač iako prima mirovinu, nema slobodnih novčanih sredstava zbog dugotrajne blokade (1232 dana). Kako je dakle utvrđeno da je potrošač 1232 dana u neprekidnoj blokadi, to potrošač, iako prima mirovinu, prema valjanom zaključku prvostupanjskog suda, nema slobodnih novčanih sredstava, odnosno zbog postojanja dugotrajne blokade, nema sredstva koja bi mogla ući u stečajnu masu i biti predmetom unovčenja u ovom postupku.

 

13. Konačno, sud prvog stupnja ispravno zaključuje da je potrošač bio pošten iako u popis imovine nije naveo da je nositelj prava osobne služnosti stanovanja i plodouživanja na nekretnini upisanoj u zk uložak br. 7854, k.o. O., ZK odjel O.. Naime, i prema ocjeni ovoga suda radi se o osobnoj služnosti koja je nenasljediva i neotuđiva sukladno odredbi čl. 202. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) te se ne može smatrati da bi takvo pravo moglo predstavljati stečajnu masu u smislu čl. 60. ZSP.

 

14. Slijedom naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 10. SZ-a te čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

15. U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe, valja reći da je odredbom čl. 45. st. 4. ZSP-a propisano da svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka. Stoga u slučaju i da je C. o. d.d. uspjela u žalbenom postupku, ne bi mogla ostvariti pravo na naknadu troška za sastav žalbe u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbu čl. 45. st. 4. ZSP-a.

 

U Varaždinu 16. svibnja 2024.

                                                       

                                                                                                                Predsjednica vijeća

Sanja Bađun, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu