Poslovni broj: Gž-800/2022-4.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

            

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                                  

                                                                     

      Poslovni broj: Gž-800/2022-4.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: ..., R., zastupana po punomoćniku D. J., odvjetniku u R., protiv tuženika Z. l. R. d.o.o., OIB: ..., O., zastupan po punomoćnici L. D., odvjetnici u R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 15. lipnja 2022., poslovni broj: Pn-86/2022-4., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalbe tuženika Z. l. R. d.o.o. i umješača na strani tuženika E. o. d.d. se prihvaćaju te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 15. lipnja 2022., poslovni broj: Pn-86/2022-4. preinačuje i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici M. K. iznos od 3.657,61 EUR (27.558,29 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 107,28 EUR (808,29 kn), počev od 5. kolovoza 2016. do isplate, a na iznos od 3.550,33 EUR (26.749,96 kn), počev od 29. listopada 2018. do isplate po stopi i to: po stopi od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, te od 01. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

                           

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 8.233,08 EUR (62.032,13 kn) i naknadi parnični trošak u iznosu od 1.859,18 EUR (14.008,00 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci (točka I. i III. izreke), u preostalom dijelu tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen (točka II. i IV. izreke).

 

2. Protiv presude u dosuđujućem dijelu (točka I. i III. izreke), žalbe su pravovremeno podnijeli tuženik i umješač zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Suglasno predlažu u žalbama da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbi.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba su djelomično osnovane.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbama, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je kao putnica pretrpjela padom na stepeništu u sklopu putničke aerodromske zgrade tuženika.

 

8. Prvostupanjski sud je zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), po osnovi krivnje, obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da stepenište, na kojem je tužiteljica pala, nije u potpunosti izvedeno u skladu s Pravilnikom o zaštiti na radu za mjesta rada (NN broj 29/13), u odnosu na visinu čela. Naime, prema nalazu vještaka, radi se o jednokrakom betonskom stepeništu širine 5m, sa obostranim rukohvatom, sa 6 visina i 5 širina – gazišta, gazišta su širine  od 33-33,4 cm, a visina čela od 14,6 do 15,2 cm, uz iznimku zadnje visine prema gornjoj površini koja iznosi 16,7 do 17,2 cm, dakle, visina zadnjeg čela prema gornjoj površini povećana je više od 0,5 cm, što je suprotno Pravilniku o zaštiti na radu za mjesto rada. Navedenim Pravilnikom je propisano da  visina stepenica mora iznositi 13-19 cm, a širina gazišta od 23 – 36 cm, koji uvjet predmetno stepenište zadovoljava, kao i da odstupanja u širini gazišta i visinama pojedinih stepenica ne smiju biti veća od 0,5 cm, koji uvjet, zadnje čelo prema površini poda, ne zadovoljava.

 

9. Po zaključku prvostupanjskog suda,krivnja tuženika je u tome što u odnosu na stepenice nisu poštivana pravila struke, a što je dovelo do štetnog događaja, obzirom da je tužiteljica pala upravo na vrhu stepenica, a prethodno je, kako je sama iskazala, osjetila da je lupila nogom u rub stepenica. Prvostupanjski sud zaključuje da do pada zasigurno ne bi došlo da su u cijelosti poštivana pravila struke, pa postoji odgovornost tuženika za naknadu štete prema članku 1045. ZOO.

 

10. Tuženik i umješač žalbama osporavaju navedeni zaključak prvostupanjskog suda, navode da je vještačenjem utvrđeno da odstupanja u širini gazišta i visinama pojedinih stepenica ne smiju biti veća od 0,5 cm i da taj uvjet zadnje čelo prema površini poda ne zadovoljava, ali da je po ukupnoj dužini postavljena oznaka za označavanje prepreka i opasnih područja u vidu trake sa žutim i crnim prugama pod kutom do 45 stupnjeva, u širini od 5,00 cm, sukladno Pravilniku o sigurnosnim znakovima.

 

10.1. Stoga ističu, obzirom da je vještačenjem utvrđeno da je stepenište izvedeno u skladu s Pravilnikom o zaštiti na radu za mjesta rada i Pravilnikom o sigurnosnim znakovima kao i da je stepenište funkcionalno za upotrebu, te da nitko od saslušanih svjedoka nije vidio pad tužiteljice, niti je iskazao da je tužiteljica pala upravo na vrhu stepeništa, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se štetni događaj zasigurno ne bi dogodio da su poštivana pravila struke, pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, i po mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju, postoji krivnja tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno pad tužiteljice na vrhu stepeništa, jer je visina zadnjeg čela gazišta prema gornjoj površini povećana za 2 cm u odnosu na visinu čela na drugim gazištima, a što je suprotno Pravilniku o zaštiti na radu za mjesto rada.

 

12. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je pod gornje površine opločen keramičkim pločicama na način da su postavljene na prethodnu završnu oblogu i da je na taj način došlo do povećanja zadnjeg čela za 2,00 cm, u odnosu na prethodna (visina gornjeg čela je od 16,7 do 17,2 cm, a visina ostalih čela od 14,6 do 15,2 cm), kao i da je rubno na tako izvedenu oblogu od keramičkih pločica postavljena oznaka za označavanje prepreka i opasnih područja u vidu trake sa žutim i crnim prugama, pod kutem od 45 stupnjeva, u širini od 5 cm i po ukupnoj dužini ruba poda iznad čela stepenica, a što je u skladu sa prilogom V. Pravilnika o sigurnosnim znakovima, ali da je ta aluminijska rubna lajsna djelomično otkinuta, u dužini od 43 cm i visini do 12 mm.

 

13. Iz iskaza tužiteljice  proizlazi da je lupila nogom o rub gornje stepenice i pala, iz iskaza svjedoka Lj. i B. B., majke i oca tužiteljice, da nisu vidjeli pad tužiteljice ali su čuli vrisak i nakon toga ugledali tužiteljicu da leži na vrhu stepenica, a iskaza svjedoka dr. M. Š., koji je bio u timu liječničke pomoći, da je tužiteljicu zatekao kako leži u holu, kraj stepenica, a žalila se na bolove u nozi.

 

14. Obzirom da su navedeni svjedoci suglasno iskazali da su zatekli tužiteljicu kako leži na vrhu stepeništa, kao i da zadnje čelo stepeništa znatno odstupa (2 cm), od dozvoljenog odstupanja (0,5 cm), u odnosu na visinu čela na gazištima kojima se tužiteljica prethodno kretala, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz tužiteljice da je lupila nogom o rub gornje stepenice i pala, pa su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica nije dokazala da  je pala upravo na vrhu stepenica.

 

15. Suprotno žalbenim navodima, obzirom da se stepenice nalaze u zgradi zračne luke, gdje je uobičajeno da putnici nose prtljagu, koju je nosila i tužiteljica, što utječe na ravnotežu kretanja, da se tužiteljica normalno kretala do zadnje stepenice, te da na zadnjoj stepenici postoji znatno odstupanje u visini čela gazišta (2 cm), u odnosu na visinu čela na gazištima kojima se tužiteljica prethodno kretala, a to odstupanje je suprotno Pravilniku o zaštiti na radu za mjesto rada, postoji odgovornost tuženika sukladno članku 1054. stavak 1. ZOO za nastanak štetnog događaja, jer stepenište nije izgrađeno prema pravilima struke, a upravo je zbog razlike u visini čela, tužiteljica lupila nogom o vrh stepenice, jer se prethodnim stepenicama normalno kretala, te pala, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

16.  Stoga je žalba u tom dijelu neosnovana.

 

17. Međutim, osnovano se ukazuje žalbom da je prvostupanjski sud, prihvaćajući osnovanim prigovor podijeljene odgovornosti, pogrešno utvrdio doprinos tužiteljice nastanku štete sa 10%.

 

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nosila kofer težine 6,60 kg, da je pored nje bila njezina mlt. kćerka, kojoj je to bio prvi let, i obraćala je povećanu pažnju na nju, da u zračnoj luci nije bilo gužve i stepenicama se normalno kretala, a nije koristila rukohvat, pa cijeneći da je tuženik postavio oznake za označavanje prepreka i opasnih područja, u vidu trake sa žutim i crnim prugama, koje su upućivale na određenu opasnost i potrebu povećane pažnje, koje su bile dovoljno vidljive unatoč tome što je aluminijska rubna lajsna bila djelomično otkinuta, po mišljenju ovoga suda doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i štete iznosi 50 %.

 

19. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 7.565,20 EUR (57.000,00 kn).

 

20. Osnovani su žalbeni navodi da je visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti previsoko utvrđena.

 

21. Obzirom na trajanje i jakost fizičkih bolova (jakog stupnja 5-6 dana, srednjeg stupnja 20-25 dana i lakog stupnja 2-2,5 mjeseca) i straha (jakog stupnja 2-3 dana, srednjeg stupnja 12-15 dana i lakog stupnja 1-1,5 mj), koje je tužiteljica pretrpjela, postotak pojačanih napora (6%) koje će svakodnevno ulagati u životu i radu, te stupanj naruženosti (laki, vidljiva trećina samo ponekad), sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji), primjenjujući samo kriterij visine, pravična novčana naknada iznosila bi 5.008,89 EUR/37.739,50 kn (za fizičke bolove 2.324,24 EUR/717.512,00 kn, za strah 1.291,06 EUR/9.727,50 kn, za pojačane napore 895,88 EUR/6.750,00 kn i za naruženost 497,71 EUR/3.750,00 kn).

 

22. Međutim, kako Orijentacijski kriteriji nisu samo matematička formula koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, ovaj sud je mišljenja, a cijeneći i dob tužiteljice, okolnost da se 4 dana nalazila na bolničkom liječenju, kao i da je 2 puta podvrgnuta operativnom zahvatu, da je primjerena visina pravične novčane naknade 6.370,69 EUR (48.000,00 kn).

 

23. Tužiteljica je priložila u spis presliku avionske karte na relaciji R.-B. za dan 20. srpnja 2016., na njezino ime u iznosu od 215,96 EUR (1.627,15 kn), pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici trošak avionskih karti koje nije iskoristila i to u iznosu od 214,56  EUR (1.616,58 kn).

 

23.1. Stoga se neosnovano iznosi u žalbi tuženika da nije vidljivo na koji način je sud utvrdio visinu štete u HRK jer je dosuđeni iznos dobiven prema tečaju EUR koji je manji od službenog tečaja (1 EUR – 7,53 kn), po kojem bi trošak karata iznosio 215,83 EUR (1.626,17 kn).

 

24. Osnovani su žalbeni navodi da je tužiteljici nepravilno dosuđen trošak prijevoza u iznosu od 702,37 EUR (5.292,00 kn) prema cijeni benzina od 0,27 EUR (2,00 kn) po prijeđenom kilometru.

 

25. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila na kontrolnim pregledima u R. 3 puta, i da se radi o udaljenosti od 5 km u jednom pravcu, ukupno 30 km, u L. 8 puta i da se radi o udaljenosti od 22,8 km u jednom pravcu, ukupno 228 km, te u G. 7 puta, a radi se o udaljenosti od 198 km u jednom pravcu, ukupno 2.646 km, što računajući cijenu od 0,27 EUR (2,00 kn) daje iznos od 702,37 EUR( 5.292,00 kn).

 

26. Radi se o troškovima koji su nedvojbeno bili potrebni i nužni, međutim isti se ne mogu priznati tužiteljici po kriteriju kako je učinio prvostupanjski sud, već je visinu ovih troškova trebalo utvrditi primjenom članka 223. ZPP-a, obzirom da tužiteljica nije u spis priložila niti jedan dokaz u odnosu na visinu tih troškova, niti je saslušana na tu okolnost.

 

27. Primjenom navedene zakonske odredbe, ovaj sud utvrđuje visinu troškova prijevoza u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kn), a cijeneći broj odlazaka i udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice.

 

28. Također, osnovano se ukazuje žalbom da  tužiteljica ničim nije dokazala da je imala trošak pojačane  prehrane  u zatraženom iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn), koji joj je sud dosudio pobijanom presudom.

 

29. Iz nalaza vještaka proizlazi da je u razdoblju od 1-1,5 mj postojala potreba nešto veće i češće konzumacije voćnih sokova, vitamina i sl., a u odnosu na zdrave osobe (nešto pojačan energetski utrošak u tom periodu).

 

30. Tužiteljica ničim nije dokazala da je imala trošak pojačane prehrane u zatraženom iznosu, naime, nije u spis priložila nikakve račune, nije saslušana na tu okolnost, niti u činjeničnim navodima tužbe navodi od čega se sastoji taj trošak, pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je dosuđenje navedenog iznosa opravdano samo iz razloga jer iz nalaza vještaka proizlazi da je kod tužiteljice u razdoblju do 1,5 mjeseci postojala potreba nešto veće konzumacije voćnih sokova i vitamina.

 

31. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.370,69 EUR (48.000,00 kn), trošak odlaska na kontrolne preglede u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kn), trošak avionske karte u iznosu od 214,56 EUR (1.616,58 kn), i tuđe pomoći i njege u iznosu od 331,81 EUR(2.500,00 kn), što se žalbama posebno ne osporava, dok joj ne pripada trošak pojačane prehrane u  iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn), ukupno iznos od 7.315,23 EUR (55.116,58 kn), sve umanjeno za 50 % na ime doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, odnosno iznos od 3.657,61 EUR (27.558,29 kn).

 

31.1. Suprotno žalbenim navodima, kamata na dosuđeni iznos od 3.550,33 EUR (26.749,96 kn), teče od dana podnošenja tužbe, sukladno članku 1103. ZOO, a na iznos od 107,28 EUR (808,29 kn), od dana 5. kolovoza 2016., kao dana nastanka štete.

 

32. Zbog navedenog, žalbe su djelomično prihvaćene i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

33. Nakon preinake tužbe uspjeh tužiteljice i tuženika u postupku je podjednak, iako je tuženik uspio sa više od 60% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti s osnovom, zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, sukladno članku 154. stavak 4. ZPP.

 

 

Slavonski Brod, 16. svibnja 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc