REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1765/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i
Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUCKY BEAR d.o.o. OIB
33278604619 iz Trogira, Špire Puovića 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana
Stigleitner Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 21, protiv tuženika
INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. OIB 27759560625 iz Zagreba, Avenija Većeslava
Holjevca 10, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec &
Partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi naknade štete u iznosu
od 186.035,89 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj

15. svibnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29.
siječnja 2024 odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od

186.035,89 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća više
pojedinačno naznačenih iznosa do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale
odnose (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog
postupka u iznosu od 9.000,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno
i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku,
pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o troškovima postupka.

Poslovni broj: Pž-1765/2024-2 2

Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od

7.140,62 EUR uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da je prvostupanjski sud pogrešno i
neosnovano zaključio da se povrat cjelokupnog iznosa najma korisnicama chartera
zbog nemogućnosti korištenja jahte u periodu dok je trajao popravak motora, ne
može smatrati izgubljenom zaradom uz obrazloženje da tužitelj tijekom postupka nije
dostavio nikakav dokaz da je prema redovnom tijeku stvari i prema posebnim
okolnostima slučaja osnovano mogao očekivati imovinsku korist upravo u visini
ugovorenog najma u tom periodu. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud u
ponovljenom suđenju uopće nije razmatrao dokaze koje je tužitelj dostavio uz tužbu i
to sklopljene ugovore o charteru, iz kojih proizlazi iznos ugovorenih naknada za
najam broda. Ističe, da iz sadržaja priloženih ugovora o charteru proizlazi da
ugovorena naknada predstavlja upravo izgubljenu zaradu za tužitelja, budući da je
prema članku 8. tih tipskih ugovora sve troškove nakon plaćanja najma za brod
snosio najmoprimac. Smatra da iznos ugovorene naknade za najam broda
predstavlja čistu dobit tužitelja, a koju zbog kvara na motoru krivnjom tuženika nije
ostvario. Navodi kako je dokazima dostavljenim u spis (ugovorima o najmu, računima
i dr.) dokazana visina tužbenog zahtjeva te pritom ističe kako je pogrešan zaključak
prvostupanjskog suda da je tužitelj prekludiran za dostavu isprava priloženih u spis
na engleskom jeziku prevedenih na hrvatski jezik po ovlaštenom vještaku jer ih je
dostavio tek uz podnesak od 21. srpnja 2023. nakon zaključenja prethodnog
postupka. Smatra da sama činjenica da je dostavio te isprave uz tužbu upućuje na to
da su dostavljene u roku, a da se to kada su dostavljeni prijevodi tih isprava ne može
tumačiti na način da su dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, te
da je stoga pogrešno sud primijenio odredbu članka 299. stavka 3. Zakona o
parničnom postupku kada te dokaze nije uzeo u obzir pri donošenju pobijane
presude.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je ne temelju članka 365. stavka 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu
materijalnog prava.

7. U ovom postupku je već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni
broj P-2229/2015-13 od 15. prosinca 2022., kojom je naloženo tuženiku naknaditi
tužitelju štetu i to, pod točkama I. i II. izreke, običnu štetu, a pod točkom III. izreke
štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 181.280,00 EUR. Presudom ovog suda
poslovni broj Pž-361/2023-2 od 8. ožujka 2023. odbijena je kao neosnovana
tuženikova žalba i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda pod točkama I. i II.
izreke, dok je uz presudu donesenim rješenjem uvažena žalba tuženika i ukinuta je

Poslovni broj: Pž-1765/2024-2 3

točka III. izreke i točka IV. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima. U
odnosu na zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi prvostupanjska presuda je
ukinuta zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 11. ZPP-a. Dakle, pravomoćno je utvrđena odgovornost tuženika za
nastalu štetu tužitelju.

8. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud je otklonio bitnu povredu na koju
mu je ukazano rješenjem ovog suda od 8. ožujka 2023. te je donio presudu kojom je
odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi s obrazloženjem da
tužitelj nije dokazao visinu dobiti koju je mogao utemeljeno očekivati u redovnom
tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Prvostupanjski sud je zaključio da visinu
štete u vidu izmakle koristi ne može predstavljati ukupan iznos ugovorenog najma –
chartera motorne jahte, kako smatra i zahtijeva tužitelj, budući da je odredbom
članka 1086. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08 i 78/15; dalje: ZOO) propisano što se smatra izgubljenom koristi čije ostvarenje
je spriječeno štetnom radnjom tuženika.

9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je zaključio prvostupanjski sud da
izgubljenu dobit ne mogu predstavljati ukupni iznosi najma – chartera broda u
periodu trajanja popravka motora nego samo onaj iznos koji je tužitelj osnovano
mogao očekivati kada se uzmu u obzir svi troškovi koje bi imao u obavljanju svoje
djelatnosti chartera. Osim što to proizlazi iz odredbe članka 1089. stavka 3. ZOO-a
na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, to proizlazi i iz odredbe članka 8.
Ugovora o charteru, na koju se poziva tužitelj, kao i tuženik tijekom postupka citirajući
sadržaj te odredbe. Naime, same stranke su ugovorile da naknada za najam
uključuje operativne troškove tužitelja, između ostalih, pranje brodskog rublja,
osiguranja plovila, plaće posade (...). Dakle, pravilno je zaključio prvostupanjski sud
da cjelokupni iznos ugovorene naknade za najam predmetnog broda ne može
predstavljati dobitak tužitelja (izgubljenu zaradu) budući da je od te naknade trebalo
odbiti troškove koje tuženik uobičajeno ima kako u vezi s predmetnim brodom
(registracije, osiguranja, plaće posade i dr.) tako i druge, npr. troškove uprave i sl.

10. Budući da tužitelj nije predložio dokaze ih kojih bi se moglo sa sigurnošću
utvrditi koliko bi od ugovorene najamnine – naknade za charter predstavljao
izgubljenu korist za tužitelja u smislu sadržaja odredbe članka 1089. stavka 3.
ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev
za naknadu štete u vidu izmakle dobiti kao neosnovan.

11. Žalbeni navodi koji se odnose na pravovremenost dostavljanja prijevoda
isprava priloženih u spis po ovlaštenom sudskom vještaku nakon zaključenja
prethodnog postupka nisu relevantni. Naime, da je prvostupanjski sud i uzeo u obzir
odredbu članka 8. ugovora o charteru, čije je prijevode na hrvatski jezik (članak 232.
stavak 2. ZPP-a) žalitelj dostavio tek u ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud bi
jednako odlučio.

12. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovog suda da je
prvostupanjski sud za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznio valjane
razloge koji imaju uporište u sadržaju stanja spisa. Stoga ovaj sud ne nalazi da je

Poslovni broj: Pž-1765/2024-2 4

počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju
ukazuje tužitelj svojom žalbom, kao niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti.

13. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.
stavka 2. ZPP-a glede osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i odredbe članka 155.
ZPP-a glede visine dosuđenog troška. Dakle, prvostupanjski sud je razmjerno
uspjehu stranaka u sporu odlučio o troškovima spora, a tužitelj u svojoj žalbi nije
posebno iznosio zbog čega bi odluku u tom dijelu osporavao.

14. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a
valjalo tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog
suda.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća
Nevenka Marković

Broj zapisa: 9-30867-93a2c

Kontrolni broj: 066ec-99210-42b4c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.