Poslovni broj: Gž-424/2024-2

 

 

                 

     Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                             

     Poslovni broj: Gž-424/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Eugena Škunce, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. H. osiguravajuće dioničko društvo, Z., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. D. I. i C. j.t.d., P., protiv tuženika Lovačko društvo S. 2., J., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku P. P., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-621/2021-73 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

                                                   p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika Lovačkog društva "S. 2000", J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-621/2021-73 od 30. siječnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i dopune žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.394,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. listopada 2019. godine sve do isplate po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.219,34 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.".

 

2. Protiv gornje presude tuženik je izjavio žalbu i dopunu žalbe pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužba odbaci, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP). Nadalje, navodi da nije utvrđeno koja životinja je prouzročila predmetnu prometnu štetu, kao i na kojem mjestu se dogodio štetni događaj. Nadalje, navodi da u konkretnom slučaju nije utvrđivana bitna pretpostavka odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu i to da  li je u trenutku nastanka štetnog događaja bio organiziran lov na srneću divljač ili nije od kojeg utvrđenja ovisi da li je tuženica odgovorna za nastanak štete. Također, navodi da je sud prvog stupnja u konkretnoj pravnoj stvari pogrešno primijenio materijalno pravo kada se u obrazloženju pobijane presude pozvao na primjenu odredbi čl. 1045. st. 3. te čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO), prema kojim propisima bi se primjenjivala pravila o objektivnoj odgovornosti za štete nastale od opasne stvari, umjesto da je primijenio odredbu Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18.; dalje ZOL) i to čl. 80. st. 6. prema kojoj odredbi bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, pa da u konkretnom slučaju, budući na dan štetnog događaja nije bio organiziran lov u lovištu tuženika, tuženik ne bi bio pasivno legitimiran, koje odredbe Zakona se primjenjuju kao odredbe posebnog zakona u odnosu na odredbu čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.; dalje ZC) u odnosu na odgovornost za štetu nastalu naletom cestovnih vozila na divljač, koja odredba je i dalje na snazi. Osporava i odluku o troškovima postupka. 

 

3. Na žalbu i dopunu žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koja je nastala uslijed naleta divlje životinje na automobil osiguranika tužitelja 13. kolovoza 2019. u naselju R. na način da je osiguranik tužitelja D. V., osobnim vozilom registarske oznake ZG …, naletio na srneću divljač koju je preuzelo Lovačko društvo S., J., iz kojeg lovišta je izletjela srneća divljač i počinila imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 18.038,08 kn.

8. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da iz zapisnika o očevidu Policijske postaje D. S. od 13. kolovoza 2019. proizlazi utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u naselju R., u kojoj je sudjelovao D. V. osobnim vozilom reg. oznake ZG…, na način da je naletio na srneću divljač, koju je nakon naleta preuzelo Lovačko društvo S., J., a kojem očevidu je nazočio djelatnik P. D. S., N. S.,  koji je i proveo očevid,

- da iz iskaza svjedoka R. H. proizlazi da on nije bio očevidac štetnog događaja i ne zna gdje se štetni događaj desio, ali zna da tamo već dugi niz godina postoji znak "opasnost divljač na cesti". Jedina šteta koju imaju je šteta od divljih svinja koji uništavaju usjeve i to rješavaju na način da vlasnicima zemljišta dijele repelent, a to je tekućina koja odbija divlju svinju. Nadalje, navodi da postoji granica između dva lovišta i s desne strane ceste je lovište F. S. ako se gleda smjer D. S. R., a lijeva strana pripadala Lovačkom društvu S.. Kada dođe do štetnog događaja u vezi njihove divljači, pozovu ih djelatnici policije, no što se tiče ovog štetnog događaja, nitko ga nije zvao. Nadalje, navodi koliko je upoznat do štetnog događaja je došlo na desnoj polovici kolničkog traka, pa je onda odgovorno Lovačko društvo F. S.,

- da je svjedok S. Š. u iskazu naveo da nema saznanja niti je bio očevidac, ali da potvrđuje iskaz R. H. u dijelu da postoje dva lovišta te ako se gleda iz smjera D. S. prema R., desna strana pripada Lovačkom društvu F. S., s time da od kanala Č. je lovište F. S. do R., R. autoputa, a ovo drugo pripada Lovačkom društvu S., D. S.. Gledano prema smjeru sjever-jug, odnosno D. S.-R. od kanala Č. desna strana pripada Lovačkom društvu F., a lijeva strana Lovačkom društvu S., J.. Predsjednik Lovačkom društva S. je R. H., predsjednik lovačkog društva tuženika, a on da je član Lovačkog društva F. S.,

- da je svjedok N. S., djelatnik P. D. S., u svom iskazu naveo da je izvršio očevid na licu mjesta povodom štetnog događaja, da se uslijed proteka vremena nije mogao sjetiti događaja niti mjesta gdje je došlo do naleta divljači niti se mogao sjetiti, a nakon što mu je predočena dokumentacija list 11 spisa, nije osporio svoj potpis na zapisniku o očevidu. Opisao je protokol nakon naleta divljači te je izjavio da djelatnici policije izlaze na mjesto štetnog događaja, da se zove šef smjene te da mu se kaže gdje je došlo do štetnog događaja, a on zove nadležno lovačko društvo i na teren izlazi predstavnik tog lovačkoga društva i utvrđuje da li je on nadležan za to područje i ako je, preuzima divljač. Ako divljač ne pripada lovačkom društvu čiji je predstavnik izašao na teren, isti ne preuzima divljač,

- da iz službene bilješke koju je svjedok N. S. dostavio, a koju je sačinio na mjestu štetnog događaja, te iz izvješća proizlazi da je na mjesto štetnog događaja izašao lovac nadležnog Lovačkog društva S., J., D. D. koji je preuzeo uginulu divljač,

- da je na očevidu koji je proveden na mjestu štetnog događaja, na kojem je bio prisutan osiguranik tužitelja D. V. te D. D., D. D. iskazao da se radi o njihovom lovištu tj. Lovačkom društvu S. a svjedok V. izjavio da se sjeća D. koji je sa Š. karavan preuzeo lane, a D. je pozvala policija,

- da je utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala predmetni štetni događaj pripadala  Lovačko društvo S. a da ne postoji zaštitna ograda u dijelu gdje je došlo do naleta na divljač,

- da iz iskaza svjedoka D. V., osiguranika tužitelja, u bitnom, proizlazi da se kretao smjerom Z-I, s naplatne postaje u smjeru Z. i vozio brzinom od oko 60 km/h te da mu je s desne strane ceste pretrčavala srna, koju je primijetio na udaljenosti od oko 200 m. Srna da je uspjela prijeći cestu i kada je došao na mjesto gdje je ona pretrčavala, ispred je pretrčavalo lane, koje je primijetio na svega par metara i prednjim desnim kotačem je prešao preko laneta,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. N. E. proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja sa svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane. Mjesto naleta gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja moglo se nalaziti na desnoj polovini kolnika udaljeno od desnog ruba kolnika oko 0,5-1 m. Brzina vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskazanih 60 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 6 metara pa da je osiguranik tužitelja tada čak i reagirao intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 30,2 metara, dok je na raspolaganju imao put od samo 6 metara. Na mjestu štetnog događaja u tehničkom smislu važio je prometni znak opasnosti "divljač na cesti", dok je brzina kretanja vozila bila ograničena općim načelom izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja uzrokovana posljedicom predmetnog štetnog događaj iznosi 18.038,08 kn ili 2.394,06 eura i

- da je po prigovoru tuženika vještak dipl. ing. N. E. na ročištu 10. siječnja 2024. u iskazu naveo da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka iz spisa te provedenog očevida na mjestu štetnog događaja te da navedeni dokazi upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač, dok zbog izostanka materijalnih tragova nije bilo moguće utvrđivati točniju dinamiku od one koja je opisana u nalazu. O kojoj vrsti divljači se je radilo, koristio je podatke iz spisa, zapisnika o očevidu kao i iskaze svjedoka. Isto tako što se tiče brzine kretanja i točnog mjesta naleta, za točno određivanje istog nema uporišta u bilo kakvim materijalnim tragovima pa je stoga navedeno utvrđeno na način kako je opisao u svom nalazu, a s obzirom na utvrđeni naletni položaj te iskaz osiguranika tužitelja.

9. Za naprijed navedeno utvrđenje prvostupanjski sud daje jasne, logične i uvjerljive razloge, pa iste prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je valjanom primjenom materijalnog prava odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog iznosa.

11. U konkretnom slučaju glede odgovornosti tuženika za štetu osiguraniku tužitelja prvostupanjski sud ispravno primjenjuje odredbe čl. 1063. do 1067. ZOO, jer je srna na cesti opasna stvar i na tuženiku je bio teret dokaza da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. ZOO), a što tuženik, i po ocjeni ovog suda, nije dokazao.

12. Naime, iako se vozač vozila osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju  kretao vozilom brzinom od 60 km/h, te da je na tom dijelu ceste ograničena brzina vožnje na 90 km/h, postupanje vozača osiguranika tužitelja  nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja i nastale štete, ovog stoga što iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kojeg je prihvatio u cijelosti prvostupanjski sud koji je dan u skladu s pravilima struke, a kojeg je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud, kao i na temelju iskaza sudionika štetnog događaja i očevida provedenog na licu mjesta, kraj činjenice da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja, njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta na divljač oko 6 m, osiguranik tužitelja tada čak i da je reagirao intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio 30,2 m, dok je on na raspolaganju imao put od samo 6 m, zbog čega se tuženika ne može osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu.

13. Postojanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" ne "suspendira" to ograničenje brzine i samo postojanje toga znaka ne može samo po sebi isključivati i(ili) ograničiti odgovornost tuženika za štetu koju prouzroči divljač na cesti.

14. Visina štete na vozilu utvrđena je provedenim prometnim vještačenjem po vještaku N. E. dipl. ing. i iznosi 18.038,08 kn koji iznos je, a što proizlazi iz podataka o transakciji (l.s. 6) tužitelj platio osiguraniku D. V., a prema računu servisa D. d.o.o. od 30. rujna 2019. broj 817411144/3 (l.s. 8).

15. Neosnovani su navodi tuženika iz žalbe da nije utvrđeno da se u konkretnoj prometnoj nesreći radilo o naletu divljači, jer da za to ne postoje materijalni dokazi, jer iz provedenih dokaza i to iskaza osiguranika tužitelja, službene bilješke djelatnika PP D. S., N. S., kao i iskaza djelatnika tuženika D. D. koji je naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti o kojoj se divljači radi, ali da on ne bi preuzeo divljač ako ista ne pripada njihovom lovačkom društvu, proizlazi da se radi o divljači i to lanetu srne, kojeg je D. D., nakon prometne nesreće, preuzeo, kao djelatnik tuženika.

16. Nadalje, u odnosu na navod tuženika iz žalbe da je sporno mjesto na kojem se dogodio štetni događaj, navesti je da je očevidom na licu mjesta utvrđeno gdje se dogodila predmetna prometna nesreća, koje utvrđenje tuženik nije osporio na očevidu s lica mjesta. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer se divljač smatra opasnom stvari, a na to ne utječe činjenica da on nije vlasnik životinja koje se kreću lovištem. Tuženik, kao lovoovlaštenik gospodari lovištem te je kao takav dužan poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači pa je njegova objektivna odgovornost neupitna u smislu čl. 1066. st. 1. ZOO. Divljač u pokretu nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, a tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti. 

17. Odredbom čl. 50. ZC koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari u odnosu na vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je u stavku 1. da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. U stavku 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

18. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda da bi se tuženik uspješno ekskulpirao objektivne odgovornosti u smislu važećih odredbi čl. 75. do čl. 82. ZOL trebao je dokazati da je poduzeo sve mjere i radnje pa i da se postavi zaštitna ograda.

19. Istaći je da, iako tada važeći podzakonski akti Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/14.) i Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj 33/05., 64/05., 14/11. i 25/15.; dalje Pravnik o prometnim znakovima) ne daju odgovor na pitanje sadržaja zahtjeva i postupanja po njemu, ali kad se ima u vidu čl. 89. st. 3. al. 4. Pravilnika o prometnim znakovima u vezi čl. 75. st. 1., čl. 77. st. 1. i čl. 83. st. 1. ZOL proizlazi da žičanu ogradu treba postaviti na posebno opasnom mjestu gdje prijeti bočni nalet divljači koja prolazi preko tog dijela ceste i da je to trebao tuženik tražiti od nadležne uprave za ceste, odnosno od koncesionara kako bi se spriječio učestali nalet na divljač.

20. Naime, nije sporno da prostor između lovišta tuženika i prometnice nije ograđen žičanom ogradom, te da se radi o izuzetno opasnom mjestu, prometnici koja se nalazi između dva lovišta, gdje postoji realna opasnost naleta divljači preko koje prometnice divljač očito prolazi te da tuženik nije zatražio od nadležne uprave za ceste da postavi žičanu ogradu, proizlazi da je on i odgovoran za predmetnu štetu, jer nije poduzeo sve mjere kojima bi se spriječilo istrčavanje divljači na cestu i šteta koja bi se time prouzročila sudionicima u prometu, budući nije poduzeo radnju da zahtjeva od nadležne uprave za ceste postavljanje žičane ograde. Naime, da je tuženik zatražio od nadležne uprave za ceste postavljanje žičane ograde do štetnog događaja ne bi došlo.

21. Dakle, zaključiti je u konkretnom slučaju da zbog propusta tuženika da zatraži od nadležne uprave za ceste postavljanje žičane ograde, postoji objektivna odštetna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO.

22. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i pravo na jednakost u postupku jer je sud prvog stupnja nije otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja kada je tumačio mjerodavno pravo i nije dao valjane razloge kojim bi mogao opravdati presudu, ovo stoga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1063. do 1067. ZOO, sukladno važećoj sudskoj praksi ( presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-254/2022 od 21. travnja 2022., presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-168/2022 od 17. veljače 2022 i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-625/2020 od 10. rujna 2020.), te dao valjane razloge kojima je opravdao presudu što proizlazi iz sadržaja obrazloženja iste.

23. Pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl.154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.219,34 eura.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1.,a a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zadru, 15. svibnja 2024.

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

   Sanja Prosenica, v. r.