- 1 -              Rev-620/2024-2

 

 

 

 

Broj: Rev-620/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik po zaposlenju T. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-621/2022-11 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023. i presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-621/2022-11 od 24. veljače 2023., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 7.505,25 EUR /53.548,33 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.".

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 4135/2023-2 od 20. prosinca 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023., zbog pravnog pitanja:

 

"Da li postoji stvarna šteta koju je tuženik (društvo za osiguranje) dužan podmiriti tužitelju (Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje) u vidu razmjernog iznosa mirovine prema članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), ukoliko tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog povrede na radu?".

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 122/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku Ž. M., u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. studenog 2021., u ukupnom iznosu od 7.505,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

8. Tijekom postupka je utvrđeno da je osiguranik tužitelja nastradao kao suvozač u prometnoj nesreći za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Osiguraniku tužitelja je, uslijed pretrpljenih ozljeda, nastupila profesionalna nesposobnost za rad i priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja klasa 141-02/08-01 Ur.broj:391-25-05/3-08-142558 od 20. studenog 2009.

 

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 161. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZMO) u vezi s čl. 164. st. 1. ZMO s obrazloženjem da je ZMO noviji propis, pa su mjerodavne njegove odredbe prema kojima je tuženik, čija odgovornost nije sporna, dužan platiti tužitelju utuženi iznos s osnova naknade štete. Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine propisanog čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

 

10. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku odluku primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP s obrazloženjem da je u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Pritom navodi, da je u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Zaključno navodi da u konkretnom slučaju postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos jer tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog povrede na radu te stoga ne može niti postojati razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sukladno čl. 27. ZOOP.

 

11. Tuženik se u reviziji podnesenoj po dopuštenju pozvao na odredbu čl. 27. ZOOP i odluke revizijskog suda (primjerice odluku broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., broj Rev 2538/218 od 12. siječnja 2022. i broj Rev 1235/2021 od 22. veljače 2022.), u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene, kao i pravno shvaćanje da u slučaju izdataka tužitelja s osnova isplate invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

11.1. Osim toga, revident sadržajno ukazuje da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je obrazloženje pobijane drugostupanjske odluke proturječno samo sebi i izreci odluke. To stoga jer se sud drugog stupnja poziva na odredbu čl. 27. ZOOP i činjenicu da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, pa zaključuje da razlika u smislu čl. 27. ZOOP ne postoji, ali unatoč tome odbija žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrđuje presudu suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju sporni iznos.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., broj Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 113/2022 od 9. studenoga 2022., i broj Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

 

13. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda izraženog u rješenju broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, kojima je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

 

14. Na temelju navedene zakonske odredbe obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti u slučaju povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO koju prima osiguranik tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti nastale isključivo zbog povrede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

15. Slijedom toga, u odnosu na pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo proturječne razloge pozivajući se na primjenu čl. 27. ZOO, pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga jer sud drugog stupnja, premda primjenjuje pravno shvaćanje da su u ovom slučaju mjerodavne odredbe ZOOP, za svoju odluku navodi proturječne razloge kada zaključuje da u konkretnom slučaju razlika ne može postojati jer tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog povrede na radu, dok istovremeno ocjenjuje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu u utuženom iznosu, pa odbija tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

16. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. U ponovljenom postupku, sudovi će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu gore izneseni stav revizijskog suda.

 

Zagreb, 15. svibnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr.sc. Ante Perkušić, v.r.