1                            Poslovni broj: Gž-632/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-632/2022-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i P. u O., protiv tuženika: 1. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. V. i 2. Lovačka udruga Z., K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. T. G., odvjetnica u Đ., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Lovačke udruge Z., C. O. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj 15 Pn-24/2019-43 od 14. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj 15 Pn-24/2019-43 od 14. svibnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

 

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj 15 Pn-24/2019-43 od 14. svibnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom III. izrijeke.

 

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Nalaže se 2. tuženiku Lovačka udruga Z. OIB: ..., K., da tužitelju trgovačkom društvu R. d.o.o., OIB: ..., O., u roku od 15 dana, isplati iznos od 156.860,28 kuna (stopedesetšesttisućaosamstošezdeset kuna i dvadesetosam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 14. svibnja 2021. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim isti potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 156.860,28 kuna za razdoblje od 10. prosinca 2018. pa do 13. svibnja 2021., kao i u dijelu u kojem isti potražuje isplatu iznosa od 1.800,00 kuna (tisućuosamsto kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2019. pa do isplate, te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o"

 

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Prihvaća se sudjelovanje C. O. d.d. u svojstvu umješača na stani 2. tuženika Lovačke udruge Z.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 5.856,28 kuna (pettisućaosamstopedesetšest kuna i dvadesetosam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. prosinca 2018. pa do isplate. 

III. Nalaže se 2. tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 30.282,50 kuna (tridesettisućadvjestoosamdesetdvije kune i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 14. svibnja 2021. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 29.245,63 kuna (dvadesetdevettisućadvjestočetrdesetpet kuna i šezdesettri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev istoga za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na 1. tuženika. 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika i umješača za naknadu troška parničnog postupka."

 

3.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i pobijajući rješenje u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti odluku sukladno žalbenim navodima.

 

4.Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.Žalba nije utemeljena.

 

6.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete koju tužitelj trpi iz štetnog događaja, prometne nezgode koja se dogodila 10. prosinca 2018., na državnoj cesti 2, između mjesta K. i B. i to u dijelu kojim je taj zahtjev odbijen. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnoga štetnog događaja koji se zbio 10. prosinca 2018. na državnoj cesti 2., 6. dionica, 6 km+400 između mjesta K. i B. oko 23,20 sati, na način što je vozač vozila marke Audi, registracijske oznake M ..., koje vozilo je bilo u vlasništvu tužitelja, naletio na jelensku divljač te je na vozilu nastala šteta, a nije sporno niti kako se mjesto nezgode nalazilo izvan područja na kojem su vrijedile odredbe prometnog znaka opasnosti A 33 „divljač na cesti“ s dopunskom pločom E02-1 km, no sporna je pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina potraživanja.

 

7.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako iz potvrde Policijske postaje Đ. od 23. siječnja 2019. proizlazi da se dana 10. prosinca 2018. oko 23,20 sati na DC broj 2, 6. dionica, 6. km+400 metara (smjer K.-B., zapad-istok) dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao T. S., vozač osobnog automobila marke Audi u vlasništvu tvrtke R. d.o.o., tako što je vozilo na ravnom cestovnom pravcu, uslijed neočekivane pojave opasnosti na cesti, odnosno istrčavanja divlje životinje, jelenske divljači koja je istrčala na cestu s lijeve (sjeverne) strane, iz dubokog odvodnog kanala i livade na kolnik, naletjelo na divljač, uslijed čega je na vozilu nastala materijalna šteta, kako se na dionici iz smjera kretanja vozača na 1300 metara prije mjesta događaja nalazi postavljeni prometni znak opasnosti „A 44-Divljač na cesti“ s dopunskom pločicom „E03-1,2 km“ i da nije utvrđena dogovornost vozača,

-kako je Svjedok T. S. naveo da je upravljao vozilom marke Audi, koje je bilo u vlasništvu tužitelja iz pravca Koprivnice prema Osijeku, da je bilo oko 23,00 sati i kretao se brzinom manjom od najviše dopuštene brzine, kako je ispred njega iskočio divlji jelen, što on nije mogao uočiti te je udario u životinju,

-kako iz zapisnika od 25. svibnja 2010. koji je sastavljen od strane oba tuženika proizlazi da je neposrednim izvidom i dostavljenim podatcima od strane lovoovlaštenika utvrđeno kako na predmetnoj lokaciji divljač učestalo prelazi cestu, a da je lovoovlaštenik, radi redovitog sprječavanja učestalog prelaženja krupne divljači dužan redovito poduzimati mjere sukladno odredbama Zakona o lovstvu i na površinama zemljišta i voda izvan lovišta (državne ceste) u suradnji s pravnim ili fizičkim osobama koje upravljaju zemljištima,

-kako iz dopisa drugotuženika od 12. listopada 2013. proizlazi da je Lovačka udruga Z. obavijestila prvotuženika kako je na području kojem gospodari, a između ostalog i na dionici državne ceste D2, potrebno postaviti prometni znak „divljač na cesti“ s dopunskim pločicama, budući preko navedene ceste vode migracijske staze divljači, kako je potrebno postaviti 6 prometnih znakova "Divljač na cesti" i 6 dopunskih ploča "1000" metara, a sastavni dio dopisa u odnosu na dionicu državne ceste D2 su i skice prema kojima je zatraženo postavljanje prometnog znaka A33 na E 02 (1 km), DC2/006, km 6 + 200,

-kako je stalni sudski vještak prometne struke Davor Ferenc, dipl. ing. prometa, u nalazu i mišljenju naveo je da je do naleta osobnim vozilom na jelensku divljač došlo 10. prosinca 2018. na državnoj cesti br. D-2, na otvorenom dijelu ceste između naselja K. i B., u noćnim uvjetima vožnje, bez javne rasvjete, po suhom vremenu, u području ograničenja brzine kretanja na 90 km/h, mjesto nesreće nalazilo se izvan područja na kojem su važile odredbe prometnog znaka opasnosti A 33 „Divljač na cesti“ sa dopunskom pločicom E02 – 1 km, da se osobno vozilo Audi A6, kretalo smjerom zapad-istok, iz K. prema B., dok se jelenska divljač kretala preko kolnika s lijeve na desnu stranu za smjer kretanja osobnog vozila, do naleta je došlo prednjim i desnim bočnim dijelom osobnog vozila u desnu stranu tijela divljači koja je nakon nesreće uginula te je nađena izvan kolnika s južne strane, do naleta je došlo na južnoj (desnoj) prometnoj traci na oko 3-4 m ispred prvih čestica stakla i plastike otpalih sa osobnog vozila,

-kako vještak navodi da se osobno vozilo u trenutku naleta i neposredno prije naleta kretalo brzinom oko 92 km/h, dok se divljač u skokovitom kretanju preko kolnika mogla kretati brzinom od najmanje 25 km/h, kako pri brzini kretanja od 92 km/h kao i kod dopuštene brzine kretanja od 90 km/h zbog noćnih uvjeta vožnje, bez obzira je su li u vrijeme nesreće na vozilu bila upaljena duga ili kratka svjetla, vozač nije mogao uočiti divljač na dovoljnoj udaljenosti da bi imao tehničku pretpostavku za izbjegavanje prometne nesreće, a pod uvjetom da se vozilo kretalo brzinom do najviše 44 km/h, promptnim reagiranjem kočenjem na pojavu divljači na lijevoj bankini, vozač bi imao tehničku mogućnost izbjeći nalet na divljač, da je vozač nalet na divljač pokušao izbjeći skretanjem u lijevo što je poduzeo oko 0,5 sekundi prije naleta, dok je divljač postala uočljiva vremenski oko 0,78 sekundi prije naleta, tako da s obzirom na noćne uvjete vožnje u reagiranju vozača nije bilo zakašnjenja,

-kako je vještak naveo da je šteta na vozilu potpuna ili totalna, kako bi tržišna vrijednost vozila prema stanju na dan štetnog događaja i današnjim cijenama bi iznosila 216.359,01 kuna, a vrijednost spašenih dijelova na bazi 27,5 % tržišne vrijednosti bi iznosila 59.498,73 kuna, odnosno kako stvarno nastala šteta na vozilu iznosi 156.860,28 kuna,

-kako se vještak očitovao na prigovore navodeći da ne isključuje mogućnost da se vozač vozila tužitelja štetnog događaja kretao i brzinom od 90 km/h, jer utvrđena brzina od 92 km/h predstavlja brzinu kretanja od 2 km/h iznad dopuštene te se takva mogućnost može tolerirati budući na kolniku nisu ostali tragovi temeljem kojih bi se mogla preciznije izračunati brzina kretanja vozila, kako uzimajući u obzir stanje na terenu, kao i vremenske prilike štetnog dana, bi oštećenja na predmetnom vozilu bila više-manje identična i da se vozilo kretalo unutar dopuštene brzine te da vozači nisu dužni smanjivati brzinu kretanja vozila ispod dopuštene brzine.

 

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, cijeneći i druge dokaze, prvostupanjski sud je zaključio kako divljač, jelen, kretanjem i izlaskom iz lovišta na prometnicu predstavlja opasnu stvar pa drugotuženik, kao lovoovlaštenik lovišta iz kojeg potječe divljač, odgovara za štetu od opasne stvari, da na strani vozača vozila nema odgovornosti, odnosno krivnje za nastanaka prometne nezgode jer, krećući se u noćnim uvjetima brzinom od oko 90 – 92 km/h, u okviru dopuštene brzine od 90 km/h, nije postupio protivno propisima i nije prekoračio brzinu koja je bila ograničena na 90 km/h. Uzimajući u obzir kako je divljač vozaču postala uočljiva vremenski oko 0,78 sekundi prije naleta vozila, da je vozač pokušao izbjeći udar skretanjem u lijevo što je poduzeo oko 0,5 sekundi prije naleta te kako se radilo o noćnim uvjetima vožnje i u reagiranju vozača nije bilo zakašnjenja, to sud zaključuje kako vozaču raspoloživo vrijeme od uočavanja opasnosti nije bilo dostatno niti za početak reakcije kočenja, odnosno kako on nije mogao izbjeći nalet na divljač. Kako iz prometno - tehničkog vještačenja proizlazi i da bi nastanak štete mogao biti izbjegnut samo kod brzine kretanja vozila do 44 km/h, dok se vozač automobila kretao brzinom od oko 90 km/h, a na mjestu prometne nezgode brzina vožnje je ograničena na 90 km/h, sud drži kako ne postoji odgovornost tužitelja za štetni događaj i nastalu štetu niti njegov doprinos tom događaju. Pritom prigovore tuženika i umješača prema kojima tužitelj ne bi vožnju prilagodio uvjetima na cesti i stanju kolnika te da brzina nije bila takva da se može pravodobno zaustaviti pred svakom predvidljivom zaprekom, prvostupanjski sud otklanja držeći kako je vozač postupio sukladno članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20., dalje ZSPC-a). Konačno, sud prvog stupnja ne nalazi razloge zbog kojih bi vozač, neovisno o činjenici što je prije mjesta prometne nezgode bio postavljen prometni znak "Divljač na cesti", a čije važenje je prestalo vrijediti prije područja samog mjesta štetnog događaj, bio dužan smanjiti brzinu kretanja vozila na brzinu do 44 km/h.

 

9.Prvostupanjski sud navodi i kako je, uvažavajući odredbu članka 50. ZSPC-a, a i s obzirom na istaknuti prigovor prvotuženika da ne bi bio odgovoran za nastalu štetu budući da drugotuženik nije zatražio postavljanje znaka na dionici ceste na kojoj se dogodio predmetni događaj, utvrdio da je na DC 2, dionici 6., na 6 km između mjesta K. i Budančevica bio postavljen prometni znak A 33 „divljač na cesti“ sa E02-1 km, odnosno kako je važenje postavljenoga prometnog znaka prestalo oko 200 metara prije mjesta nastanka nezgode, odnosno kako je prvotuženik znak opasnosti „Divljač na cesti“ postavio na mjestu dionice DC 2, a kako je to i tražio drugotuženik u dopisu od 12. listopada 2013. pa kako stoga tuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu i u odnosu na ovog tuženika je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. No, i kako je drugotuženik objektivno odgovoran za štetu nastalu na području lovišta, jer nije poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, odnosno da divljač ne izađe na cestu na kojoj se štetni događaj dogodio. Kako drugotuženik nije dokazao da se lovište ne proteže i na mjesto nastanka štetnog događaja, već je suprotno obavijestio prvotuženika o potrebi postavljanja prometnog znaka "divljač na cesti" na dionici ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, to da se i predmetni dio ceste nalazi u okviru lovišta drugotuženika u smislu odredaba Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18, dalje: ZL-a), te je tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika djelomice prihvaćen i to polazeći od utvrđenja sudskog vještaka prema kojima je uslijed štetnog događaja nastala šteta na vozilu u ukupnom iznosu od 156.860,28 kuna.

 

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljeva žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

 

11.I navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i na koje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

 

12.Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08.,78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

 

13. Člankom 50. Zakonu o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22, dalje ZC) propisano je:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

14.Prije svega valja navesti kako je, imajući u vidu navedene rezultate dokaznog postupka, prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je 10. prosinca 2018. došlo do prometne nezgode na državnoj cesti 2., 6. dionica, 6 km+400 između mjesta K. i B. oko 23,20 sati, na način što je vozač vozila Audi, koje je bilo u tužiteljevu vlasništvu, naletio na jelensku divljač te je na vozilu nastala šteta. U tom smislu treba navesti i kako je sada pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude odlučeno o odgovornosti drugotuženika za naknadu predmetne štete i u tom pravomoćnom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku presudu. Nadalje proizlaze utvrđenja tog suda kako nije sporno da se mjesto nezgode nalazilo izvan područja na kojem su vrijedile odredbe prometnog znaka opasnosti A 33 „divljač na cesti“ s dopunskom pločom E02-1 km, a kako divljač, jelen, kretanjem i izlaskom iz lovišta na prometnicu predstavlja opasnu stvar, a za štetu od te opasne stvari odgovara lovoovlaštenik lovišta iz kojeg potječe divljač, kao i zaključak da konkretnom slučaju na strani vozača vozila nije bilo odgovornosti za nastanaka prometne nezgode jer je upravljao vozilom u noćnim uvjetima brzinom od oko 90 – 92 km/h, u okviru dopuštene brzine od 90 km/h, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke. Prvostupanjski sud je pritom potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu načina i okolnosti nastanka nezgode, za svoja utvrđenja taj sud je dao jasne, valjano argumentirane i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

15.Osim toga, pravilan je i utemeljen i zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu jer drugotuženik, Lovačka udruga i ujedno lovoovlaštenik lovišta, nije zatražio postavljanje prometnog znaka na dionici ceste na kojoj se dogodio predmetni događaj, a sud je utvrdio da je na DC 2, dionici 6., na 6 km između mjesta K. i B. bio postavljen prometni znak A 33 „divljač na cesti“ s E02-1 km i kako je važenje postavljenoga prometnog znaka prestalo oko 200 metara prije mjesta nastanka nezgode. Dakle, i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako je prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. znak opasnosti „Divljač na cesti“ postavio na mjestu dionice DC 2, a kako je to i zatražio drugotuženik u dopisu od 12. listopada 2013. i stoga Hrvatske ceste d.o.o. nisu odgovorne za predmetnu štetu u smislu citiranih odredaba članka 50. ZC-a i u odnosu na ovog tuženika je pravilno tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Sva utvrđenja spomenutih odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica, kao i zaključci prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi, proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih, kako je već navedeno, u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužitelj žalbenim navodima nije utemeljeno doveo u sumnju njihovu stručnu utemeljenost i pravilnost.

 

16.Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice štete na vozilu od 156.860,28 kuna za razdoblje od 10. prosinca 2018. pa do 13. svibnja 2021. jer je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, sukladno članku 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, s tim što je tužitelj predmetnu tužbu podnio 1. travnja 2019., no u konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog suda, tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata na utvrđeni i dosuđeni iznos glavnice po osnovi naknade imovinske štete na vozilu od dana kada je taj iznos utvrđen, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

 

17.Glede žalbenih navoda valja istaći kako tužitelj u žalbi u bitnom ustraje u osporavanju navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda koji se odnose na odgovornost prvotuženika Hrvatske ceste d.o.o., međutim prvostupanjski sud je potpuno pravilno cijenio navedenu dokumentaciju te nalaz i mišljenje vještaka kao stručno utemeljen i valjano obrazložen, utvrdio sve činjenice, okolnosti, mjesto i dinamiku nastanka nezgode i pravilno zaključio kako prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu. Pravilno je pritom prvostupanjski sud odbio i tužbeni zahtjev u dijelu na isplatu iznosa od 1.800,00 kuna sa zateznim kamatama na ime naknade troškova vještačenja koje je tužitelj zatražio izvan sudskog postupka, pravilno smatrajući kako taj trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

 

18.Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev odbio te je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo presudom potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

19.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao za sastav tužbe 250 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. OT, za trošak sastava podneska od 15. studenoga 2019., 17. veljače 2021. i 16. ožujka 2021. po 250 bodova za svaki podnesak, temeljem Tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištima održanim 4. rujna 2019., 18. lipnja 2020., 15. prosinca 2020. i 30. ožujka 2021. po 250 bodova temeljem Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 3. prosinca 2019. od 125 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) što je ranije iznosilo 21.250,00 kuna, kao i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 5.312,50 kuna i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.720,00 kuna, odnosno ukupno 30.282,50 kuna, dok je u preostalom dijelu pravilno tužiteljev zahtjev odbijen jer taj zatraženi trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

 

20.Stoga je valjalo, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

 

21.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

22.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude i rješenja.

 

Split, 15. svibnja 2024.