- 1 -              Revd-944/2024-2

Broj: Revd-944/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz M., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici K. Ć., I. Š. i Z. H. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB … , koje kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-423/2023-5 od 28. studenog 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovi broj Pn-12/2020 od 19. svibnja 2021., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.

r i j e š i o   j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-423/2023-5 od 28. studenog 2023. u odnosu na toč. b) izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku (čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije).

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-423/2023-5 od 28. studenog 2023. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-12/2020 od 19. svibnja 2021. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Je li pravno dopušteno da se naknada štete zbog izgubljenog uzdržavanja po smrti majke, po odredbi čl. 194. ZOO/91, umanjuje za obiteljsku mirovinu koju ostvaruje oštećeni zbog smrti oca, iako tužitelj ne potražuje naknadu za izgubljeno uzdržavanje iza smrti oca jer je otac ujedno i krivac za nastanak predmetnog štetnog događaja?

2. Je li drugostupanjski sud, prilikom preocjene zaključka o opsegu prihoda koji je poginuli davao za uzdržavanje oštećenog, bio dužan dati razloge ili obrazloženje odnosno pravilnom primjenom odredbi čl. 373. st. 2. ZPP-a te čl. 375. st. 1. ZPP-a, označiti razloge koje je uzeo po službenoj dužnosti, kao i razloge zašto je donio zaključak da je majka pokojnog uzdržavala s 1/3 svojih prihoda a ne s ½ prihoda, kako je to prvostupanjski sud zaključio u odluci koju je utemeljio na dokazima provedenim u postupku glavne rasprave?

3. Je li drugostupanjski sud prilikom ocjene prigovora zastare morao voditi računa da je tužitelj pokrenuo postupak 2004. godine i da je sve do 2021. godine vrijedilo pravno shvaćanje o zastari naknade štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade štete za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente pa u tom slučaju rokovi zastare za prvoutuženo potraživanje računaju se prema odredbama čl. 376. i čl. 377. ZOO, a za svako sljedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan, VS RH, Rev3327/2014, slijedom čega nije osnovan prigovor zastare za razdoblje siječanj – prosinac 2009. ako pravomoćno nije odlučeno o prethodnom razdoblju, 2004 – 2008. godine, pa stoga se u konkretnom slučaju tijek zastare za drugo utuženje tužitelja ne teče od dana saznanja za štetu i štetnika već od dana kada je prethodni spor okončan?

4. Je li drugostupanjski sud prilikom odluke o troškovima pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju koji je djelomično uspio s tužbenim zahtjevom nije priznao trošak vještačenja niti trošak srazmjerno uspjehu u sporu, budući bi po praksi Vrhovnog suda RH oštećenom u postupku naknade štete pripada u cijelosti, neovisno o uspjehu stranaka u postupku, trošak vještačenja kojeg je sud odredio tijekom postupka?

5. Je li u slučaju kada tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud utvrđuje postotak uspjeha neke od stranaka isključivo uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na visinu postavljenog i visinu suđenog iznosa i je li sud prilikom utvrđivanja postotka uspjeha u sporu trebao uzeti u obzir činjenicu da je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, te donositi odluku o trošku i uspjehu u sporu na temelju uspjeha tužitelja u osnovi i visini?“ pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj navodi da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novineˮ, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to čl. 29. - pravo na pravično suđenje te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu sa čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP-a, ovaj revizijski sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da su mu pobijanom presudom zbog pogrešne primjene materijalnog prava dovedena u pitanje temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom i to u vidu prava na pošteno suđenje (čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije).

5. Naime, pobijana odluka suda drugog stupnja o troškovima postupka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 229/2022 od 1. veljače 2024. i dr. u odnosu na naknadu troškova vještačenja), dok u odnosu na način primjene čl. 154. st. 2. ZPP u smislu da se prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka ne uzima u obzir okolnost da je tuženik tijekom postupka osporavao i osnov tužiteljevog zahtjeva pobijana odluka ne sadrži razloge.

6. Nadalje, pobijanom presudom se polazi od pravnog shvaćanja koje je u pogledu tijeka zastare naknadno postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-16/2021-17 od 20. rujna 2021.).

6.1. Međutim ovaj spor je počeo 30. studenog 2004., a tužitelj je tužbu preinačio 18. listopada 2016. tako da je podnio zahtjev za isplatom naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. prosinca 2009.

6.2. Prema pravnom shvaćanju ESLJP u situaciji kada nastupi promjena sudske prakse „u pravilu je potrebno šest mjeseci da takav razvoj sudske prakse dosegne dovoljan stupanj pravne sigurnosti prije nego što se može smatrati da je javnost zaista postala svjesna domaće odluke kojom je utvrđeno to pravno sredstvo i prije nego što dotične osobe imaju mogućnost i obvezu iskoristiti ga“ (predmet Arambašin protiv RH) te iz sadržaja pobijane presude ne proizlaze razlozi je li tužitelj s obzirom na ustaljenu sudsku praksu u vrijeme kada je preinaka izvršena imao legitimna očekivanja da bi sa tako postavljenim zahtjevom mogao uspjeti u sporu, odnosno da isti nije u zastari.

7. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala postavljena pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.