Poslovni broj: Gž-203/2023-2

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz Z., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu M. i R. j.t.d., Š., …, protiv tuženice Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, koju zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnici - odvjetnici u O. društvu M., K. & P. d.o.o., Z., …, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1583/2021-12 od 30. prosinca 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice V. K. i potvrđuje djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1583/2021-12 od 30. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I izreke alineja 1. kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na utvrđenje da je Ugovor o namjenskom kreditu od 26. lipnja 2006. ništetan te da ne proizvodi pravne učinke među strankama glede čl. 1. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu visinu kredita, čl. 2. u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., u dijelu čl. 7. koji se odnosi na način otplate kredita, dospijeća anuiteta, stavljanje kredita u otplatu i dospijeća prvog anuiteta, čl. 8., čl. 9., čl. 10., čl. 11., čl. 12., čl. 13., čl. 14., čl. 15., čl. 16., čl. 17., čl. 18., čl. 19., čl. 20., čl. 21., čl. 22. i čl. 23. istog Ugovora.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1583/2021-12 od 30. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I izreke alineja 1. kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na utvrđenje da je Ugovor o namjenskom kreditu od 26. lipnja 2006. ništetan te da ne proizvodi pravne učinke među strankama glede čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora u odnosu na dijelove tih odredbi koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te ugovaranje valutne klauzule u chf, kao i pod toč. I alineja 2. i toč. II izreke i sudi:

 

1. Utvrđuje se da je Ugovor od 26. lipnja 2006., solemniziran kod javnog bilježnika N. T., pod brojem OU-821/06 od 3. srpnja 2006.  sklopljen između tužiteljice V. K., iz Z., …, OIB: …, kao korisnice kredita i tuženice Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, djelomično ništetan te da u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke glede čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora u odnosu na dijelove tih odredbi koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te ugovaranje valutne klauzule u chf.

 

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice V. K., OIB: …, kao neosnovan:

 

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu, od dana 26. lipnja 2006. godine, solemniziran kod javnog bilježnika N. T., pod brojem OU-821/06 od 03.07.2006. godine, sklopljen između tužiteljice V. K., iz Z., …, OIB: …, kao korisnice kredita i tuženika Z. b. d.d., Z., …, OIB: …, u cijelosti ništetan te da ne proizvodi pravne učinke među strankama.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.''

II Nalaže se tužiteljici V. K., OIB: …, naknaditi tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, parnični trošak u iznosu 28.125,00 kuna / 3.732,83 eura sa zateznim kamatama koje teku 30. prosinca 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.«

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud točno utvrdio kako je posljedica nepoštenih odredbi kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica chf, ništetnost takvih odredbi, ali je pogrešno primijenio odredbe čl. 324. st. 1. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima. Predmet i cijena Ugovora o kreditu su bitni sastojci ugovora, a strogo formalno gledajući valutna klauzula ne predstavlja određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila tužiteljici, ali direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta pa je stoga valutna klauzula sastavni dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju chf. Taj rizik promjene tečaja uslijed ništetnosti valutne klauzule više ne postoji čime je izmijenjena priroda glavnog predmeta Ugovora. U odluci Suda Europske unije poslovni broj C-118/2017 zauzet je stav da je ugovorna odredba koja se odnosi na tečajni rizik glavni predmet ugovora te da se bez postojanja valutne klauzule održavanje valjanosti ugovora ne čini pravno mogućim. U presudi istog suda poslovni broj C-280/2018 ponovljen je navedeni stav. Obveza plaćanja ugovorene kamate predstavlja naknadu tj. cijenu koju korisnik kredita plaća za to što mu je banka stavila na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava radi čega također predstavlja bitan sastojak ugovora. Pritom valja imati u vidu odredbe čl. 269. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima te da je posljedica nepostupanja po navedenim odredbama ništetnost Ugovora. Ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020 od 17. rujna 2020.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP to žalba tužiteljice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je Ugovor o kreditu od 26. lipnja 2006. ništetan te da kao takav ne proizvodi pravni učinak.

7. Među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica u svojstvu korisnice kredita i tuženica u svojstvu kreditora dana 26. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu i

- da su parnične stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu.

8. Međutim, i nadalje je prijeporno da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti ili djelomično.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica smatra da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer da su u suprotnosti s prisilnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje jer je Ugovor o kreditu zaključen 26. lipnja 2006. Pritom tužiteljica navodi da su odredbe Ugovora kojima su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne jer da je povrijeđeno tužiteljičino pravo kao potrošača budući da u vrijeme zaključenja Ugovora, a niti nakon sklapanja istog nije bila upoznata pod kojim će uvjetima tuženica jednostrano mijenjati ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu o kojoj odredbi nije mogla niti pregovarati, a identična situacija je i glede primjene valutne klauzule.

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužiteljica smatra kako je Ugovor o kreditu od 26. lipnja 2006. ništetan u cijelosti.

11. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisao koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

11.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

12.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

13. S obzirom na činjenične navode tužiteljice prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužiteljica smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

13.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

13.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

14. Pritom valja navesti da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim  ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinila i tužiteljica, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

15. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Međutim, postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

17. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostranom odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

18. Daljnje je prijeporno pitanje da li može Ugovor o kreditu u konkretnom slučaju opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, a stav je ovog drugostupanjskog suda da takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da u smislu odredbe čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

19. Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda tužiteljica neosnovano traži ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi.

20. Sve i da su eventualno sporedne ugovorne odredbe i ništetne iste nemaju za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer nisu bitni sastojci tog pravnog posla pa kako taj Ugovor može opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO i u slučaju djelomične ništetnosti bitnih sastojaka iz čl. 1021. istog Zakona, to je valjalo u pravilnoj primjeni materijalnog prava odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude jer je djelomična ništetnost dijelova određenih ugovornih odredbi sadržana u tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti.

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima postupka cjelokupnog postupka pa kako su u konkretnom slučaju stranke uspjele u sporu podjednako to je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

23. U odnosu na trošak po osnovi sastava žalbe isti nije bio predmet razmatranja ove drugostupanjske odluke jer tužiteljica u tom pravcu nije postavila zahtjev.

 

Zadar, 15. svibnja 2024.

 

 

           Predsjednica vijeća

 

             Sanja Dujmović, v.r.