- 1 -              Poslovni broj: Usž-1356/2024-2

Poslovni broj: Usž-1356/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. G., S., kojeg zastupa odvjetnik I. B., S., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/I-133-04/15-01/321, urbroj: 514-03-02-02-02/03-22-36 od 30. ožujka 2022., radi brisanja s liste stečajnih upravitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1293/22-13 od 6. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1293/22-13 od 6. studenoga 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-133-04/15-01/321, urbroj: 514-03-02-02-02/03-22-36 od 30. ožujka 2022., kojim se tužitelj briše s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Pazinu, Trgovačkog suda u Rijeci, Trgovačkog suda u Splitu, Trgovačkog suda u Zadru i Trgovačkog suda u Zagrebu.

2.              Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi iz svih zakonom propisanih razloga te budući je tuženik u svom odgovoru na tužbu osporio vjerodostojnost izdane potvrde o sudjelovanju tužitelja na jednoj od stručnih radionica od 19. lipnja 2020., a koja potvrda nesporno dokazuje prisutnost tužitelja na minimalno jednoj od potrebne tri stručne radionice takvo utvrđenje dovodi u sumnju cjelokupno utvrđenje tuženika zbog čega je predložio da tuženik dostavi dokaze na okolnost nevjerodostojnosti predmetne potvrde. Ističe da je pohađao stručni seminar koji je održan na Županijskom sudu u Splitu, međutim nije u posjedu takve potvrde Pravosudne akademije. Upire na odredbe Zakona o upravnim sporovima te smatra da je sud propustio utvrditi ključne pravno relevantne činjenice. Također ističe da je u razdoblju od 30. studenoga 2019. do 30. studenoga 2021., u Republici Hrvatskoj ali i u cijelom svijetu trajalo izvanredno stanje uzrokovano pandemijom Corona virusa – SARS-COV-2 zbog čega je ministar zdravstva i donio odluku o proglašenju epidemije. Tako je Zakonom o dopunama Zakona o osobnoj iskaznici produžen rok važenja istih i to najduže 30 dana nakon proglašenja prestanka epidemije. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 81. stavak 1. podstavak 2. točka 5. Stečajnog zakona te predlaže da se presuda poništi te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje troškove sastava žalbe.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih je odbio izvođenje predloženih dokaza budući da ni sam tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi u razdoblju od dvije godine od dana upisa na listu stečajnih upravitelja sudjelovao u najmanje tri stručne radionice. Ističe da je za vrijeme pandemije Corona virusa stečajnim upraviteljima bilo omogućeno ispunjavanje zakonske obveze stručnog usavršavanja i to organizacijom on line usavršavanju istih, a što je sud ispravno ocijenio i obrazložio u pobijanoj presudi.  Predlaže žalbu odbiti.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Odredbom članka 81. stavak 1. podstavak 2. točka 5. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15., 104/17.) propisano je da će se osoba koja se nalazi na listi stečajnih upravitelja brisati s liste stečajnih upravitelja po službenoj dužnosti ako svake dvije godine od dana upisa ne dostavi dokaz o provedenom stručnom usavršavanju.

6.              Prema odredbi članka 82. stavka 1. istog Zakona stečajni upravitelji dužni su se stručno usavršavati nakon položenog stručnog ispita.

7.              Odredbom članka 32. stavka 1. Pravilnika o polaganju stručnih ispita, obuci i usavršavanju stečajnih upravitelja (Narodne novine, broj 104/15., 17/17., 84/19. i 130/20., dalje: Pravilnik) propisano je da je stečajni upravitelj dužan svake dvije godine od dana upisa na listu stečajnih upravitelja sudjelovati u  najmanje tri stručne radionice.

8.              Iz dostavljene dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da u razdoblju od 30. studenoga 2019. do donošenja osporenog rješenja tužitelj nije izvršio propisanu obvezu stručnog usavršavanja budući da nije sudjelovao u tri stručne radionice za stečajne upravitelje.

9.              Tužitelj smatra da je sud propustio izvesti predložene dokaze budući je tužitelj dostavio jednu potvrdu o sudjelovanju na stručnoj radionici, a za koju potvrdu je tuženik naveo da se tužitelj ne nalazi na popisu prisutnih sudionika na navedenoj radionici.  

10.              Međutim, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), upravni sud je ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, što je u konkretnom slučaju upravni sud i učinio. Iz iste odredbe proizlazi i da upravni sud nije vezan utvrđenim činjenicama nego ih može sam utvrđivati, međutim to istovremeno ne znači da to mora i učiniti. Sudac u svakom konkretnom slučaju procjenjuje je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u postupku donošenja osporene odluke odnosno je li tužbenim navodima uspješno osporeno do mjere koja bi zahtijevala izvođenje dokaza pred prvostupanjskim sudom pri čemu mora imati na umu načelo učinkovitosti upravnog spora propisano odredbom članka 8. ZUS-a.

11.              U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je obrazložio iz kojeg razloga prihvaća činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku pri čemu je osnovano ocijenio da izvođenje dokaza na okolnost vjerodostojnosti potvrde o sudjelovanju tužitelja na stručnoj radionici od 19. lipnja 2020. suvišno, budući da tužitelj navodi da je sudjelovao samo na jednoj radionici, dok je naprijed citiranom odredbom članka 32. stavka 3. Pravilnika propisano sudjelovanje u najmanje tri stručne radionice svake dvije godine od dana upisa na listu stečajnih upravitelja, na koje okolnosti tužitelj ne dostavlja dokaze.

12.              Konačno, neosnovan je prigovor tužitelja glede nemogućnosti sudjelovanja na radionicama u vrijeme pandemije Corona virusa. Ovo iz razloga jer iz spisa predmeta proizlazi da je stečajnim upraviteljima bilo omogućeno ispunjavanje zakonske obveze stručnog usavršavanja kroz mrežne seminare za stečajne upravitelje u organizaciji Pravosudne akademije, o čemu spisu predmeta prileži popis održanih radionica u 2019., 2020., 2021. i 2022. godini.

13.              Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

              U Zagrebu, 15. svibnja 2024.             

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić, v.r.