- 1 -              Revd-1244/2024-2

Broj: Revd-1244/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz G. P., OIB …, zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z. protiv tuženika G. p. Z. – O. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž R-152/2023-2 od 22. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1155/2022-14 od 22. svibnja 2023., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u  Zadru, poslovni broj Gž R-152/2023-2 od 22. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1155/2022-14 od 22. svibnja 2023, a zbog sljedećih pravnih pitanja:

"- Je li sud, u postupku radi utvrđenja neprekinutog radnog staža, ovlašten temeljem odredbe čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima utvrditi da odluka uprave vladajućeg društva obvezuje ovisno društvo vezano za priznavanje radnog staža?

- Obvezuje li odluka vladajućeg društva (u pogledu priznavanja radnog staža) ovisno društvo temeljem čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima, ako u trenutku donošenja takve odluke ovisno društvo nije postojalo niti je vladajuće društvo bilo njegov osnivač?

- Obvezuje li odluka vladajućeg društva (u pogledu priznavanja radnog staža) ovisno društvo temeljem čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima ako vladajuće društvo takvu odluku nije donijelo na skupštini ovisnog društva?

- Je li sud ovlašten utvrditi spornu činjenicu koja je odlučna za ishod postupka temeljem isprave koja nije dostavljena kao dokaz u sudskom postupku?"

2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Revt-60/2004 od 6. listopada 2004.

3. Tuženik također prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tvrdeći  da je tuženiku tijekom postupka, zbog osobito teških povreda odredba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti te prava na kontradiktorni postupak, kao i pravo vlasništva i poduzetničkih i tržišnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo na koje u prijedlogu ukazuje.

6. U vezi postavljenih pitanja, a koja u bitnom preispituju shvaćanje drugostupanjskog suda o pravnim učincima Odluke uprave Z. h. od 16. travnja 2007. o priznavanju kontinuiteta radnog odnosa, valja reći da se pobijana presuda koja se odnosi na utvrđenje postojanja pravnog odnosa ne temelji isključivo na sadržaju navedene Odluke, već i na sadržaju drugih provedenih dokaza (isprava i iskaza svjedoka), te posebice utvrđenju sudova o načina i uvjetima premještaja tužiteljice (i drugih radnika) na radna mjesta unutar trgovačkih društva u vlasništvu G. Z., Z. h. d.o.o. i društva u njegovom vlasništvu, uključujući i tuženika, i s tim u vezi stečenih prava iz radnog odnosa. Iz navedenog razloga, pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Revt-60/2004 od 6. listopada 2004. koje se odnosi na stvaranje obveze društva u situaciji kada zahtjev tužitelja proizlazi iz ugovora o isporuci robe, odnosno izvršenim uslugama, prema stečajnom dužniku, a kada tužitelj smatra da za ispunjenje te obveze u smislu čl. 10. st. 3. ZTD odgovara i prvotuženik kao član toga društva te je za rješenje tog spora tek odlučno odgovara li za preuzete obveze prvotuženik kao član društva bez obzira na to je li dužnik te obveze preuzeo slijedeći upute vladajućeg društva ili bez takvih uputa. Stoga, činjenična i pravna situacija u navedenom predmetu ne odgovara činjeničnim i pravnim okolnostima ovog spora. Uz navedeno, a što se tiče postavljenog četvrtog pitanja, tuženik za to pitanje nije naveo razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, a niti dostavio sudske odluke iz kojih bi važnost navedenog pitanja proizlazila, budući da u odluci Revt-60/2004 od 6. listopada 2004. ovaj sud o tom pitanju nije izrazio pravno shvaćanje.

7. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

8. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu tuženika u vezi povrede temeljnih prava ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje prigovore, kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima tužiteljice i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, uključujući i one koji se odnose na utvrđenje sadržaja isprava na kojima se odluka temelji. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te su izneseni  relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, da bi mu bilo povrijeđeno pravo vlasništva, odnosno njegove tržišne i poduzetničke slobode.

9. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno koje temeljno pravo na koje u prijedlogu upućuje pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 15. svibnja 2024.