- 1 -              Revd-16582024-2

Broj: Revd-1658/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari E. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M. M., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-117/2022-2 od 27. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-3/2020 od 8. srpnja 2022., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-117/2022-2 od 27. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-3/2020 od 8. srpnja 2022. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Je li u postupcima pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), jer:

- a. u presudama o odlučnim činjenicama o odgovornosti tuženika za štetu i o visini štete postoji proturječnost između onog što se u razlozima presuda navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka V. od 07. ožujka 2022. i samog nalaza i mišljenja, i

- b. presude nemaju razloge o odlučnim činjenicama o odgovornosti tuženika za štetu, a koje činjenice proizlaze iz:

- nalaza i mišljenja vještaka V. od 07. ožujka 2022.,

- izjave tuženika, koja je priložena uz tužbu, o robi koju je isporučio, a nije fakturirao (list 80 spisa) i

- obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2247/08 od 09. studenoga 2012. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, a u kojoj su utvrđene odlučne činjenice o izradi nevjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije i nefakturiranja izdane robe od strane tuženika.

2. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu konkretnih žalbenih prigovora od odlučnog značaja u odnosu na odgovornost tuženika za prouzročenu štetu, a koji se prigovori temelje na:

- nalazu i mišljenju vještaka V. od 07. ožujka 2022.,

- izjavi tuženika, priloženoj uz tužbu, o robi koju je isporučio, a nije fakturirao (list 80 spisa) i

- obrazloženju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2247/08 od 09. studenoga 2012. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, a u kojoj su utvrđene odlučne činjenice o izradi nevjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije i nefakturiranja izdane robe od strane tuženika?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Revd-2053/2020-2 od 15. rujna 2020. u kojoj je dopušteno pitanje o kojem je zauzeto pravno shvaćanje u odluci Rev-1220/2020-2 od 2. veljače 2021.; Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020. u kojoj je dopušteno pitanje o kojem je zauzeto pravno shvaćanje u odluci Rev-165/2021-6 od 1. veljače 2022. te Revd-3630/2020-2 od 1. prosinca 2020. u kojoj je dopušteno pitanje o kojem je zauzeto pravno shvaćanje u odluci Rev-779/2021-2 od 21. rujna 2021.

3. Tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek. U tom smislu poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava Cvetković protiv Hrvatske zahtjev br. 28539/16 presuda od 22. rujna 2022. i Juričić protiv Hrvatske zahtjev br. 646/17 presuda od 1. prosinca 2022.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužitelj kroz postavljena pitanja zapravo predlaže da se ispita da li su u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što je suprotno pravnoj prirodi revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (a time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije).

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenih pitanja, valja reći da, budući da se postavljena postupovno pravna pitanja suštinski odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio ocijeniti neke dokaze, utvrditi i obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.3. Nadalje, tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčena Ustavom – pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da je tužitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom i EKLJP.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i EKLJP – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2024.