- 1 -              Revd-1598/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1598/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G., iz D. S., OIB ..., kojeg zastupa T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik D. L. i ostali odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4359/2022-2 od 10. listopada 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika E. o. d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika E. o. d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4359/2022-2 od 10. listopada 2023. pod točkom I., III. i IV. izreke, kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

 

„1. Predstavlja li nalaz medicinskog vještaka novu činjenicu na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbu (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), te predstavlja li nalaz i mišljenje medicinskog vještaka novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbu (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), a u situaciji kada je tužitelja tijekom cijelog postupka zastupao kvalificirani punomoćnik-odvjetnik?

2. Je li dopušteno sudu raspravljati i odlučivati izvan okvira činjenica navedenih u tužbi i učinjenih nespornim između parničnih stranaka, odnosno da li drugostupanjski sud ima ovlasti ispitivanja prvostupanjske presude samo u granicama činjeničnog okvira navedenog u tužbi i učinjenom nespornim između parničnih stranaka (u konkretnom slučaju-smanjenje općih životnih aktivnosti u visini od 15% u kojem omjeru će tužitelj ubuduće morati ulagati pojačane napore/zaostalo naruženje lakog stupnja koje je vidljivo drugim osobama – točka III. tužbe)?

3. Može li sud svoju odluku temeljiti na činjeničnoj osnovi koja je drukčija od one na koju se pozvao tužitelj u tužbi i koju je tuženik učinio nespornom (u konkretnom slučaju – smanjenje općih životnih aktivnosti u visini od 15% u kojem omjeru će tužitelj ubuduće morati ulagati pojačane napore/zaostalo naruženje lakog stupnja koje je vidljivo drugim osobama – točka III. tužbe)?

4. Je i u smislu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika dužan očitovati se o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima i je li u tom smislu prihvatljivo paušalno očitovanje bez valjanih i argumentiranih razloga iz kojih bi bilo moguće izvesti zaključak zašto žalbeni prigovori i tumačenja tuženika nisu osnovani, te je li pobijana drugostupanjska odluka obuhvaćena gore navedenom bitnom povredom u situaciji kad sud ne daje valjane razloge o žalbenim prigovorima koji se tiču činjenica koje je tuženik jasno priznao kao nesporne (navedene u točki III. činjeničnog opisa tužbe)?

5. Raspolaže li sud potrebnim stručnim znanjem koje je potrebno radi utvrđivanja relevantnih činjenica da li je tužitelj u procesu rada postupao u skladu sa uspostavljenim načinom izvođenja radova?

6. Je li u primjeni odredbe čl. 250. i 260. Zakona o parničnom postupku stranka onemogućena u raspravljanju povredom i ustavnog načela "jednakosti oružja" ako sud od vještaka koji raspolažu potrebnim stručnim znanjem ne zatraži mišljenje o relevantnim činjenicama je li tužitelj u procesu rada postupak u skladu sa uspostavljenim načinom izvođenja radova iako je takav dokazni prijedlog pravovremeno predložen od stranke (u konkretnom slučaju – tuženika)?“.

 

2.1. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja tuženik se pozvao na revizijske odluke Revd-1719/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev-665/2018-2 od 10. studenoga 2021., na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018., te na odluku Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-68/2015-2 od 12. siječnja 2017. Kao razlog 2., 3. i 4. postavljenih pitanja tuženik se pozvao na revizijske odluke broj Rev-5269/2019-2 od 15. prosinca 2020., Revr-828/2017-2 od 13. studenoga 2019., Rev-2892/2017-2 od 5. travnja 2023., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4541/2016 od 9. srpnja 2019., te na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-1166/2018-2 od 7. lipnja 2018., a kao razlog važnost peto i šesto postavljenih pitanja tuženik se pozvao na revizijske odluke broj Rev-924/2016-2 od 10. rujna 2019., Revr-608/2004-2 od 14. travnja 2005. i Rev-1341/1996-2 od 3. svibnja 2000.

 

2.2. Pored postavljenih pitanja, tuženik ističe da mu je (zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava) povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98.-službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10.-službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17.), jer da su pobijane presude nezakonite, a razlozi presuda arbitrarni i nerazumljivi.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.1. Navedeno stoga što prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-852/2022-2 od 5. travnja 2023. i dr., te jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

 

4.2. Nadalje, niti drugo, treće, peto i šesto postavljena pitanja nisu važna jer tuženik u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

4.3. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da odgovor na isto daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP koja odredba je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različite interpretacije, time da ocjena valjane primjene te odredbe ovisi od slučaja do slučaja jer je sud dužan odgovoriti na one žalbene navode o kojima ovisi odluka u sporu, slijedom čega ni četvrto postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. S obzirom na navedeno, valjalo je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

6. Nadalje, glede navoda tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, treba reći da prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako on to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Navedeno stoga što su nižestupanjski sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, njihove presude su detaljno obrazložene (a drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja, te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti) te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

 

7. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika sadržajno temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. svibnja 2024.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.