REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-266/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TONIJA GULANA iz Galovca, Galovac Ulica XII
20, OIB 27649186223, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Bačić & Partneri j.t.d., Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika
TANKERSKA PLOVIDBA d.d. Zadar, Ul. Božidara Petranovića 4, OIB 44952903763,
kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić &
Brbora j.t.d., Zagreb, ul. Ivana Banjavčića 5, radi isplate iznosa od 27.827,00 USD,
odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda
u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća
održanoj 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023. u točki III. izreke.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju Toniju Gulanu iz Galovca da tuženiku Tankerska plovidba
d.d. Zadar naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.722,32 EUR (slovima:
dvijetisućesedamstodvadesetdva eura i tridesetdva centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev
za isplatu iznosa od 27.827,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama te za isplatu
zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.595,00 USD od utuženja do 28. lipnja

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 2

2023. Rješenjem je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 9.595,00 USD
(točka I. izreke). O parničnim je troškovima odlučeno na način da je naloženo
tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.936,38 EUR / 22.124,16 kn (točka II. izreke), a
odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 7.513,62 EUR /

56.611,36 kn (točka III. izreke).

1.1. Tužitelj se tijekom rada na brodu „Obrovac“ kao kuhar, 12. travnja 2021.
ozlijedio i slomio vrat bedrene kosti, zbog čega mu je po iskrcaju s broda u bolnici
ugrađen umjetni kuk. Tužbeni zahtjev se odnosi na plaćanje naknade za invaliditet
kao posljedice tužiteljeve ozljede na radu i na plaćanje naknade za bolovanje.
Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev primjenom odredaba Nacionalnog
kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi
(2021.-2022., „Narodne novine“ broj 6/21; dalje: NKU). U odnosu na naknadu za
invaliditet, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka i utvrdio
da je tužitelj uslijed ozljede na radu pretrpio invaliditet u omjeru od 10%, te da mu je
tuženik odmah po primitku nalaza i mišljenja sudskog vještaka s te osnove platio
iznos od 9.595,00 USD i time obvezu s te osnove podmirio. Nadalje, prvostupanjski
sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu za bolovanje, jer je postupao
protivno ugovoru i tuženiku nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazila osnovanost tog
zahtjeva, a niti se odazvao na kontrolni liječnički pregled. Odbijen je i tužbeni zahtjev
s osnove zateznih kamata na plaćeni iznos naknade za invaliditet, budući da je
tužitelj vlastitim propustom dostaviti medicinsku dokumentaciju i pristupiti liječničkom
pregledu onemogućio ranije utvrditi njegov stupanj invalidnosti pa je prvostupanjski
sud zaključio da tuženik koji je naknadu platio odmah po primitku nalaza sudskog
vještaka, nije u zakašnjenju.

2. Protiv navedene odluke žalbu su izjavile obje stranke.

3. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude i odluke o parničnim troškovima iz
točke III. izreke rješenja pozivom na sve žalbene razloge, navodeći da je postupao
sukladno odredbama NKU-a koje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, te da je
pobijana odluka nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tužitelj
posebno ističe da ima pravo na naknadu za vrijeme bolovanja, jer se tuženik nije niti
pozivao na postojanje nekog od razloga iz čl. 23. st. 3. NKU-a zbog kojih mu ta
naknada ne bi pripadala. Uz navedeno, smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem
njegovog prijedloga za provođenje vještačenja na okolnost opravdanosti i duljine
trajanja bolovanja povrijedio načelo jednakosti oružja i pravično suđenje, a prihvatio
nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je bez pregleda ocijenio tužiteljev invaliditet.

3.1. Obrazlažući žalbu, tužitelj u bitnome tvrdi da je postupao sukladno
odredbama NKU-a i tuženiku dostavio sve isprave osnovom kojih ima pravo na
naknadu za vrijeme bolovanja (medicinsku dokumentaciju, potvrdu o privremenoj
nesposobnosti za rad specijaliste opće medicine od 8. svibnja 2021. do 4. travnja

2022. te svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti člana posade pomorskog broda od
9. rujna 2022.). Potvrde o bolovanju tužitelj smatra ispravama koje potvrđuju njihov
sadržaj, a osnovom odredbe čl. 23. st. 5. i 6. NKU-a, dokaz o trajanju bolovanja je
izvješće o bolovanju, doznaka/potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad i
medicinska dokumentacija; ako pomorac bez razloga odbije pregled ili dok se ne

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 3

utvrdi konačno i obvezujuće mišljenje liječnika, naknada će se pridržati do trenutka
dok se ne utvrdi postignuti stupanj izlječenja. Zato tužitelj smatra da neodazivanje na
liječnički pregled nije razlog gubitka prava na tu naknadu. Tužitelj se protivi i odluci
kojom je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos od

9.595,00 USD, jer obveza poslodavca dospijeva danom podnošenja zahtjeva,
najkasnije danom prikupljanja svih isprava na što je bez utjecaja činjenica što se nije
odazvao na liječnički pregled.

4. Odgovarajući na tužiteljevu žalbu tuženik je osporio žalbene navode,
navodeći u bitnome da je tužitelj prekršio odredbe NKU-a, pokušao prikriti
zdravstveno stanje i prouzročio spor. Naime, tužitelj mu je od prosinca 2021.
dostavljao samo doznake liječnika bez medicinske dokumentacije koja bi
predstavljala osnovu za isplatu ugovorene naknade. Tuženik ga je na to upozoravao i
pozivao na dostavu dokumentacije, no tužitelj se oglušio. Stoga, da bi se utvrdio
postignuti stupanj izlječenja, tuženik je o svom trošku organizirao kontrolni
zdravstveni pregled tužitelja, međutim tužitelj na pregled nije pristupio. Time je tužitelj
prekršio ugovornu obvezu iz čl. 25. st. 3. NKU-a pa se nije mogao utvrditi stupanj
invalidnosti, a čim je sudski vještak to utvrdio, tuženik je naknadu platio.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke II. izreke rješenja smatrajući da je
prvostupanjski sud zanemario činjenice koje su prouzročile ovu parnicu, odnosno
tužiteljev propust dostaviti medicinsku dokumentaciju osnovom koje bi ostvario pravo
na isplatu naknade za invalidnost, kao i tužiteljevo svjesno odbijanje pristupiti na
kontrolni zdravstveni pregled. Nakon što je odbio pristupiti na liječnički pregled kojeg
je organizirao poslodavac, tužitelj je pokrenuo sudski postupak. Tuženik je po
primitku tužbe i medicinske dokumentacije imenovao liječnika radi procjene
invalidnosti tužitelja i liječnik je utvrdio invalidnost po stopi od 10%. Tuženik je i to
osporavao, ali nije dostavio mišljenje drugog liječnika kojeg bi tužitelj imenovao i koji
se ne slaže s nalazom liječnika kojeg je imenovao tuženik. Naprotiv, tužitelj je
ustrajao u prijedlogu da sud imenuje vještaka koji će utvrditi stopu invalidnosti što je
sud i odredio, a sudski vještak je u parnici utvrdio jednako kao i liječnik kojeg je
angažirao tuženik, pa tuženik smatra da je vještačenje bilo nepotrebno i provedeno
protivno odredbi čl. 25. NKU-a.

5.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe da je 28. lipnja 2023.
dobrovoljno isplatio tužitelju naknadu za invalidnost u iznosu od 9.595,00 USD
sukladno odredbi čl. 25. NKU-a i utvrđenom stupnju invaliditeta od 10% i time ispunio
u cijelosti sve obveze. Prema tome, tužitelj je ustrajno kršio odredbe čl. 25. NKU-a i
isključivo svojom krivnjom i nepoštivanjem odredaba NKU-a prouzročio postupak u
kojem je neuspješno osporavao utvrđenu stopu invalidnosti. Tuženik smatra da je
tužitelj vodio nepotreban parnični postupak pa nije logično ni pravilno da mu se
priznaju troškovi nastali tužiteljevom krivnjom. Tužitelj je od početka odbio suradnju,
svjesno i namjerno kršio odredbe ugovora te pokrenuo parnicu kao primjer obijesnog
parničenja bez ikakve svrhe ili koristi. Time je prouzročio nepotrebne troškove pa
slijedom svega smatra da trošak treba biti dosuđen tuženiku.

6. Odgovarajući na tuženikovu žalbu tužitelj smatra da je on djelomično uspio
u parnici, da je tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev i tijekom parnice platio

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 4

iznos kojeg treba uračunati u uspjeh tužitelja u sporu. Poriče tuženikove tvrdnje o
obijesnom parničenju, jer je prije parnice tuženik odbio njegov odštetni zahtjev,
osporavajući i tuženikovo pozivanje na navodno protupravno tužiteljevo postupanje.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana, tuženikova žalba je osnovana.

8. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je
prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu
donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci
prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud
jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba
parničnog postupka kako se u tužiteljevoj žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a). Tužitelj ustraje u tvrdnjama koje je isticao tijekom postupka, iznoseći
nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i ukazivanjem na navodne povrede u
postupanju prvostupanjskog suda pri ocjeni dokaza, kojih ovaj sud ne nalazi.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tuženikova obveza, jer
rezultati dokaznog postupka ne daju uporišta za prihvaćanje sniženog tužbenog
zahtjeva.

10. U ovome sporu raspravljalo se i odlučivalo o tužbenom zahtjevu za isplatu
naknada za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju zbog nezgode na radu, na osnovi
odredaba NKU-a. Tužitelj je kao član posade broda 12. travnja 2021., pri zamjeni
filtera kuhinjske nape pretrpio ozljedu na radu prijelomom vrata desnog kuka, pa mu
je po iskrcaju s broda u bolnici ugrađen umjetni kuk/totalna endoproteza. Nesporno je
tužitelj bio na bolovanju od 8. svibnja 2021. i tuženik mu je plaćao ugovorenu
naknadu za bolovanje sve do 30. studenoga 2021., nakon čega je obustavio
plaćanje, jer tvrdi da mu tužitelj nije dostavio relevantnu medicinsku dokumentaciju
niti se odazvao na liječnički pregled što cijeni postupanjem protivno odredbama NKU-
a i razlogom neosnovanosti zahtjeva.

11. Za pojasniti je da je tužitelj od tuženika tužbom od 4. studenoga 2022.
najprije zahtijevao isplatu iznosa od 37.422,00 USD, od čega na ime naknade za
invaliditet od 35% iznos od 33.582,00 USD i naknade za bolovanje za razdoblje od
studenoga 2021. do 4. travnja 2022. iznos od 3.840,00 USD (960,00 USD
mjesečno), s kamatama. Nakon što je tijekom parnice nalazom i mišljenjem sudskog
vještaka dr. sc. Arsena Pavića utvrđen stupanj invaliditeta kod tužitelja u omjeru od
10%, tuženik je odmah po primitku nalaza 28. lipnja 2023. tužitelju platio po toj
osnovi iznos od 9.595,00 USD, koji odgovara ugovornoj obvezi upravo za taj stupanj
invaliditeta. Tužitelj je ustrajao kod preostalog, sniženog tužbenog zahtjeva u iznosu
od 27.827,00 USD (23.987,00 USD s osnove naknade za invaliditet smatrajući da je
stupanj invaliditeta veći od utvrđenog te 3.840,00 USD naknade za bolovanje) s

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 5

kamatama, kao i kod zahtjeva za plaćanje kamata na plaćeni iznos od utuženja do plaćanja.

12. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove naknade za invaliditet

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nema osnove tužitelju priznati
naknadu za invaliditet u iznosu većem od onoga što mu je tijekom parnice plaćen, jer
rezultati izvedenih dokaza potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda o tužiteljevom
invaliditetu zaostalom od posljedica predmetne nezgode na radu u omjeru od 10%,
osnovom čega mu sukladno ugovoru pripada upravo onaj iznos koji mu je plaćen.

12.2. Naime, u odredbi čl. 25. NKU-a propisano je pravo pomorca na isplatu
naknade za invaliditet te način utvrđivanja stupnja invaliditeta. Ako pomorac za
vrijeme trajanja ugovora o zaposlenju kod poslodavca doživi nezgodu od čijih je
posljedica nastupio invaliditet u određenom stupnju sukladno Općem dodatku 4,
poslodavac će mu isplatiti naknadu navedenu u Općem dodatku 3 (st. 1.).
Poslodavac nije dužan isplatiti tu naknadu ako dokaže da je invaliditet nastao iz
određenih okolnosti navedenih izričito u st. 2. te odredbe (zbog namjernog
samoozljeđivanja pomorca, opijenosti alkoholom i/ili drogama, onemogućavanja
uzimanja dokaza o opijenosti alkoholom ili drogom, posljedica bolesti o kojima je
pomorac propustio izvijestiti pri liječničkom pregledu radi utvrđivanja sposobnosti za
ukrcaj na brod).

12.3. Što se tiče načina utvrđivanja stupnja invaliditeta kod pomorca
ugovoreno je da (čl. 25. st. 3. NKU-a) stupanj invaliditeta utvrđuje liječnik kojega je
odredio poslodavac; ako se liječnik kojeg je imenovao pomorac ne slaže s tim
nalazom, tada je za poslodavca i pomorca obvezujuća odluka trećeg liječnika koga
će oni zajednički nominirati. Poslodavac je dužan naknadu isplatiti čim pomorac
podnese zahtjev za isplatu i nakon što prikupi sve isprave kojima potvrđuje da su se
stekli uvjeti za isplatu naknade nesporne poslodavcu (čl. 25. st. 6. NKU-a).

12.4. Opći dodatak (3) NKU-a sadrži popis novčanih naknada i njihov iznos.
Iznos naknade koju je poslodavac dužan isplatiti pomorcu ovisi o stupnju invaliditeta;
za stupanj od 10% pomorcu pripada naknada u iznosu od 9.595,00 USD, za stupanj
od 20% naknada pomorcu iznosi 19.190,00 USD, a za stupanj od 30% iznosi

28.785,00 USD. Općim dodatkom (4) NKU-a propisana je visina naknade pomorcu u
postotcima za tjelesno oštećenje; za ozljeđivanje kuka kod kojeg je posljedica „dobra
funkcija potpuno umjetnog kuka“ pripada naknada kao da je nastupio invaliditet od
10%, za „kuk s ozbiljno otežanom funkcijom“ pripada 50%, a za „kuk ukočen u
povoljnom položaju“ pripada 30%.

12.5. Za ocjenu osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud
trebao ispitati zaostali stupanj invaliditeta kod tužitelja nakon nezgode na radu, jer ta
odlučna činjenica nije utvrđena prije ove parnice, pa tako niti na način propisan
odredbama NKU-a. Prvostupanjski sud je, suprotno tuženikovim žalbenim navodima,
opravdano odredio izvođenje dokaza vještačenjem u ovoj parnici (neovisno o tome
što tužitelj nije postupao kako je ugovoreno za utvrđenje invaliditeta), jer je tuženik
osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Izvođenje tog dokaza nije bilo ni

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 6

suvišno ni bespotrebno mada je sudski vještak bio suglasan s nalazom i mišljenjem
liječnika kojeg je tuženik samostalno angažirao, jer se do tog saznanja nije moglo
doći prije izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a sud sasvim sigurno ne
raspolaže znanjem potrebnim za utvrđenje spornih okolnosti.

12.6. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o ocjeni nalaza i
mišljenja sudskog vještaka, čime je utvrđeno da je kod tužitelja uslijed pretrpljene
ozljede na radu nastupio invaliditet od 10%. Sudski je vještak sačinio pisani nalaz i
mišljenje, te na ročištu tijekom usmenog saslušanja odgovorio na sve primjedbe
tuženika. Uzimajući u obzir da je rezultat tog dokaza potpuno sukladan i mišljenju
liječnika kojeg je tuženik u ovoj parnici samostalno angažirao, a koju je ispravu sud
dužan cijeniti kao i sve druge dokaze, prvostupanjski sud je valjanom ocjenom
izvedenih dokaza pravilno zaključio o postotku tužiteljeve invalidnosti nakon nezgode
na radu. Sukladno utvrđenom postotku invaliditeta, prvostupanjski sud je pravilno
utvrdio i opseg tuženikove obveze uz primjenu odredaba NKU-a. S obzirom na to da
je tuženik tu obvezu podmirio, nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za
isplatu naknade veće od one koja mu po odredbama NKU-a pripada. Pritom treba
dodati da sama činjenica što vještak nije klinički pregledao tužitelja, ne umanjuje
dokaznu snagu vještačenja i rezultate tog dokaza, kao što je prvostupanjski sud
pravilno i obrazložio; sudski vještak je i na ročištu tijekom usmenog iznošenja
pisanog nalaza i mišljenja, između ostalog obrazložio zašto pregled nije potreban te
zašto pregled nije od utjecaja na rezultate pisanog nalaza i mišljenja. Sudski vještak
je potvrdio da se, s obzirom na medicinsku dokumentaciju i sve podatke u njoj
sadržane, kod tužitelja ni po kojoj osnovi ne može raditi o ukočenosti kuka koje bi
dovelo do utvrđivanja većeg stupnja invaliditeta od onog utvrđenog vještačenjem.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos plaćen tijekom ove parnice

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i tužbeni zahtjev koji se odnosi na
plaćanje zateznih kamata na iznos kojeg je tuženik platio s osnove utvrđenog
zaostalog invaliditeta kod tužitelja, a koje je kamate tužitelj zahtijevao za razdoblje od
podnošenja tužbe do isplate. Ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda da
tuženik tu obvezu nije platio sa zakašnjenjem pa tužitelj u žalbi promašeno upućuje
na to da obveza poslodavca dospijeva po primitku zahtjeva i dokumentacije za koju
tvrdi da ju je dostavio tužitelju prije parnice pa da njegovo neodazivanje na kontrolni
zdravstveni pregled nije od utjecaja. Uvažavajući tužiteljevo postupanje prije i tijekom
ove parnice vezano za postupak utvrđivanja stupnja zaostalog invaliditeta (i naknade
za bolovanje), tuženik nije u zakašnjenju s plaćanjem te obveze iako ju je platio
tijekom ovog postupka.

13.2. Naime, u spisu nema dokaza da je tužitelj tuženiku prethodno dostavio
svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kako je to ugovoreno citiranom odredbom
NKU-a. Uz navedeno, tužitelj se nije odazvao na tuženikov poziv za liječnički
kontrolni pregled koji je bio određen za 24. veljače 2022., dakle prije nego što je
tužitelj podnio tužbu. Upravo je taj liječnički pregled odlučan za utvrđenje postojanja
tuženikove obveze isplate naknade za invaliditet, a posljedično tomu i za utvrđenje
opsega te obveze ako ona postoji. To znači da je tužitelj pokrenuo sudski spor prije

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 7

no što je omogućio ispitati stupanj invaliditeta i na taj način utvrditi tuženikovu
obvezu. Tužitelj je umjesto da postupi sukladno odredbi čl. 25. st. 3. NKU-a,
svojevoljno odlučio ne pristupiti na liječnički pregled; on nije u spis dostavio niti
mišljenje/nalaz drugog liječnika kojeg je on angažirao, ako se taj liječnik ne slaže s
nalazom liječnika kojeg je nominirao poslodavac. Zato, uvažavajući sve okolnosti
slučaja, ovaj sud utvrđuje kao i prvostupanjski, da je tuženik bio u obvezi platiti tu
naknadu kada je utvrđena tijekom ove parnice, jer je tužitelj spriječio da se stupanj
invalidnosti utvrdi prije toga. Tuženik je isplatom dijela zahtijevanog iznosa u ovoj
parnici, svoju tražbinu ispunio pravovremeno i u cijelosti čim je utvrđen stupanj
invaliditeta.

14. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove naknade za bolovanje

14.1. Tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu naknade za bolovanje u razdoblju
od četiri mjeseca, smatrajući da mu tuženik duguje iznos od po 960,00 USD
mjesečno. Ovaj sud i u tom dijelu tužbenog zahtjeva prihvaća utvrđenja
prvostupanjskog suda o neosnovanosti tražbine, jer su utemeljena na rezultatima
izvedenih dokaza.

14.2. Naime, odredbom čl. 23. NKU-a propisano je da je u slučaju ozljede na
radu poslodavac dužan isplaćivati pomorcu naknadu za bolovanje u visini osnovne
plaće do stupnja izlječenja koje pomorcu omogućava ponovno ukrcanje na brod u
svojstvu u kojem je plovio prije ozljeđivanja, odnosno do trenutka kada se utvrdi da je
takvo izlječenje nemoguće, jer je pomorac trajno nesposoban za zvanje pomorca (st.

3.). U slučaju bolovanja koje je posljedica ozljede na radu poslodavac može na
vlastiti trošak, zahtijevati od pomorca da se provede kontrolni zdravstveni pregled od
strane nominiranog liječnika poslodavca u svrhu utvrđivanja postignutog stupnja
izlječenja (st. 4.). Dokaz o trajanju bolovanja temelji se na izvješću o bolovanju
(doznaka/potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad) i medicinskoj dokumentaciji
koja na zahtjev poslodavca treba biti potvrđena od strane nominiranog liječnika
poslodavca. Ako se liječnik nominiran od pomorca ne slaže s mišljenjem nominiranog
liječnika poslodavca, poslodavac i pomorac će u daljnjem roku od 15 dana nominirati
trećeg liječnika čije će mišljenje biti konačno i obvezujuće za obje stranke (st. 5.).
Ako pomorac bez opravdanog razloga odbije taj pregled, odnosno dok se ne utvrdi
konačno i obvezujuće mišljenje liječnika, naknada za bolovanje će se pridržati do
trenutka dok se ne utvrdi postignuti stupanj izlječenja, tj. opravdanost daljnjeg
trajanja bolovanja (st. 6.). Naknada za bolovanje bit će isplaćena pomorcu nakon što
pravovremeno, a najkasnije do obračuna plaće za prethodni mjesec, dostavi
poslodavcu valjane isprave iz st. 5. ovog članka izdane od nadležnih liječnika kojom
se potvrđuje da je pomorac na bolovanju odnosno liječenju (st. 7.).

14.3. S obzirom na to da tužitelj nije postupio na opisani način, jer tuženiku
nije dostavio svu dokumentaciju kojom bi ostvario pravo na tu naknadu niti se
odazvao na liječnički pregled u svrhu utvrđivanja postignutog stupnja izlječenja, kao
što je prethodno već detaljno obrazloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio i taj
zahtjev. Tuženik je tužitelju dostavljao samo liječničke doznake bez medicinske
dokumentacije (dokaza za suprotno u postupku nema, arg. iz čl. 219. i 221.a ZPP-a),
a bez te dokumentacije potvrđene od liječnika nominiranog od poslodavca, nema

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 8

osnove za isplatu naknade. Kad bi isprave na koje se tužitelj poziva bile dostatne za
nastup tuženikove obveze, stranke ne bi ugovorile drugačije i ne bi uvjetovale isplatu
naknade dostavom potvrđene medicinske dokumentacije. Slijedom svega, ovaj sud
ne prihvaća tuženikove žalbene navode kojima on pokušava dovesti u pitanje i ovaj
zaključak prvostupanjskog suda.

14.4. Zaključno se ističe da tuženik u žalbi neutemeljeno smatra da ima pravo
na tu naknadu samim time što se tuženik nije pozivao na postojanje nekog od
razloga iz čl. 23. st. 3. NKU-a. Tom su odredbom propisani razlozi uslijed kojih je
apsolutno isključeno pravo na naknadu, što ne znači da pomorac u svakom drugom
slučaju, bez obzira na druge okolnosti i bez obzira na (ne)poštivanje ugovornih
odredaba, ima pravo na tu naknadu. Vještačenjem trajanja bolovanja ne bi se
doprinijelo rezultatima dokaznog postupka, jer je tužitelj opisanim propustima doveo
do nepostojanja uvjeta za isplatu te naknade, a isprave na koje se tužitelj poziva nisu
osnova za zahtijevanu naknadu.

15. Slijedom svega navedenog presuda je potvrđena odbijanjem tužiteljeve neosnovane žalbe (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. U odnosu na troškove parničnog postupka, prvostupanjski sud nije donio
pravilnu i zakonitu odluku. Na osnovi uspjeha u parnici, tuženik (a ne tužitelj) ima
pravo na naknadu parničnih troškova na temelju Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22 i 138/23: dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne
novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; 118/18 i
51/23). Pri obračunu parničnih troškova treba voditi računa ne samo o konačnom
uspjehu stranaka u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev, nego i o tuženikovom
djelomičnom udovoljenju zahtjevu tijekom parnice i tužiteljevom djelomičnom
povlačenju tužbe. Zato ovaj sud troškove obračunava na sljedeći način:

16.1. Za razdoblje od podnošenja tužbe pa do tuženikovog udovoljenja dijelu
tužbenog zahtjeva tijekom parnice, nakon čega je tužitelj odmah snizio tužbeni
zahtjev (čl. 158. st. 2. ZPP-a), parnične troškove treba obračunati uzimajući u obzir
vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja tih radnji (dakle iznos punog
tužbenog zahtjeva kao u tužbi) i uspjeh stranaka u odnosu na taj zahtjev (čl. 154. st.

2. i čl. 155. ZPP-a). Tužitelj je u tužbi od 4. studenoga 2022. postavio tužbeni zahtjev
za isplatu iznosa od 37.422,00 USD; tuženik je po primitku nalaza i mišljenja sudskog
vještaka 28. lipnja 2023. tužitelju platio iznos od 9.595,00 USD, tužitelj je prvom
parničnom radnjom poduzetom nakon primitka te uplate snizio tužbeni zahtjev
(podnesak od 3. srpnja 2023.). To znači da je u tom razdoblju tužiteljev uspjeh
iznosio 25,63%, a tuženikov 74,37% pa parnične troškove za ostvarenu razliku
uspjeha u sporu od 48,74% treba u tom omjeru dosuditi tuženiku. Tuženik ima pravo
na troškove sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 995,42 EUR po Tbr.

8.1. OT-a (500 bodova po 15,00 kn, 7.500,00 kn/995,42 EUR), za sastav podneska
od 2. ožujka 2023. u iznosu od 66,36 EUR po Tbr. 8.3. OT-a (a ne zatraženi puni
iznos po Tarifi), trošak zastupanja na dva ročišta (10. ožujka i 5. svibnja 2023.) u
iznosima od po 995,42 EUR po Tbr. 9.1. OT-a te sastav podneska od 28. lipnja 2023.
u iznosu od 66,36 EUR po Tbr. 8.3. OT-a, što uvećano za PDV od 779,75 EUR

Poslovni broj: Pž-266/2024-2 9

iznosi ukupno 3.898,73 EUR. Tuženiku se razmjerno dosuđuje 48,74% opravdanog troška što iznosi 1.900,24 EUR.

16.2. Za razdoblje nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu, tuženikov
uspjeh u parnici po sniženom tužbenom zahtjevu je potpun i za to razdoblje pravo na
naknadu parničnih troškova ima samo tuženik po vrijednosti sniženog tužbenog
zahtjeva (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Tuženik ima pravo na trošak zastupanja na
ročištu 21. rujna 2023. po vrijednosti predmeta spora od 27.827,00 USD (po
srednjem tečaju HNB-a na dan 3. srpnja 2023. od 1,0866 iznosi 30.236,82 EUR /

227.819,31 kn) od 250 bodova što iznosi 497,50 EUR uvećano za PDV, ukupno
621,88 EUR.

16.3. Tuženik ima pravo i na trošak žalbenog postupka uzimajući u obzir
vrijednost žalbom pobijanog dijela rješenja u iznosu od 2.936,38 EUR, pa mu pripada
za sastav žalbe iznos od 99,50 EUR (100 bodova po 1,99 EUR bod, 199,00 EUR po
Tbr. 7. OT-a, od čega 50% po Tbr. 10.4. OT-a) uvećano za PDV ukupno 124,38
EUR. Tuženik ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe sukladno Zakonu o
sudskim pristojbama („Narodne novine broj 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih
pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) Tbr. 1. i 3.4., u iznosu od 75,82 EUR (po
vrijednosti pobijanog dijela rješenja 66,36 EUR i razlika od 9,46 EUR).

16.4. Sveukupni tuženikov opravdani parnični trošak iznosi 2.722,32 EUR, od
čega treba oduzeti trošak vještačenja kojeg je predujmio tužitelj u iznosu od 348,30
EUR pa se tuženiku uvažavajući sve navedeno kao i odredbu iz čl. 166. st. 2. ZPP-a,
jednom odlukom dosuđuju osnovano zatraženi troškovi postupka za cijeli postupak u
iznosu od 2.374,02 EUR. U pogledu vještačenja upućuje se na pravna shvaćanja i u
odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske o priznavanju tih troškova tužitelju i
kod djelomičnog uspjeha u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu
zahtjeva, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i uspjeh u parnici (npr.
Rev 994/2021, Rev 204/2023 i Rev-1265/2022).

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak