1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. & p. u Z., protiv tuženika D. S. iz K., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-253/2019-20 od 17. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-253/2019-20 od 17. prosinca 2019. u pobijanom dijelu (točka I, III i IV izreke).

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku na ime regresa platiti tužitelju iznos od 21.353,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

 

- 20.548,35 kn od 7. travnja 2016. pa do isplate

- 200,00 kn od 18. ožujka 2016. pa do isplate,

- 340,00 kn od 14. lipnja 2013. pa do isplate,

- 265,00 kn od 28. rujna 2010. pa do isplate,

 

tekućom od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku na ime regresa platiti tužitelju iznos od 625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

 

- 500,00 kn od 20. siječnja 2016. pa do isplate,

- 125,00 kn od 30. kolovoza 2013. pa do isplate,

 

tekućom od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.843,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti."

 

2. Protiv te odluke dopuštenu i pravovremenu žalbu je izjavio tuženik s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija točku I, III i IV izreke (nema pravni interes pobijati i točki II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 625 kuna sa zateznim kamatama - članak 358. stavak 3. Zakona o parničnom postupku -„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi se u bitnome navodi da nije dužan isplatiti zatraženi iznos bez obzira što kritične zgode nije imao vozačku dozvolu jer je imao policu osiguranja kod tužitelja, da se tužitelj a kao tuženik u parnici koja je vođena po tužbi T. M. (P-573/10 Općinskog građanskog suda u Zagrebu-koji spis je priložen ovom spisu-opaska drugostupanjskog suda) nije dovoljno zauzeo u korist svog osiguranika tj. njega, da se nije žalio protiv donesene presude u toj parnici, a dovodi u pitanje i visinu štete koja je isplaćena tužitelju u tom postupku. Traži se žalbom da se ista prihvati jer tužitelj: "…nema pravo teretiti g.  S. za povrat novca koji je uplaćen g. M. kao i svih tražbina vezanih uz sudski proces".

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ove parnice je regresni zahtjev osiguratelja prema tuženiku kao štetniku.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju raspravne građe, odnosno provedenih dokaza (navedenih na strani trećoj drugi odlomak pobijane odluke ) utvrdio:

 

-          da je tuženik upravljao vozilom za koje je postojalo osiguranje od automobilske odgovornosti kod tužitelja u vrijeme kada se dogodila prometna nesreća (2. listopada 2009.) u kojoj je sudjelovao i T. M. koji je upravljao biciklom,

-          da je T. M. u toj prometnoj nesreći pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu, da je po tužbi T. M. protiv  tuženika (u ovom postupku tužitelja) E. o. d.d. kao osiguravatelja vozila tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-573/10 vođen parnični postupak te donesena presuda pod brojem Pn-573/10-55 od 29. veljače 2016. koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Požegi broj Gž-1177/16-3 od 8. studenog 2016.,

-          da je tužitelj kao osiguravatelj vozila tuženika naknadio štetu T. M. i to isplatama u visini koju sada zahtijeva od tuženika kao onog koji je za štetu suodgovoran s tim da na te isplate traži i plaćanje zatezne kamate i to od vremena kada je izvršio te isplate,

-          da u vrijeme kada se prometna nesreća dogodila tuženik nije imao važeću vozačku dozvolu,

-          da su se stranke suglasile da se u ovom parničnom predmetu koriste nalazi i mišljenja vještaka u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-573/10,

-          da je u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-573/10 utvrđen doprinos oštećenika T. M. u prometnoj nesreći od 50% te da je sukladno tome i dosuđena naknada štete (kako imovinska tako i neimovinska-ukupno 12.891,04 kune) koja je isplaćena tom oštećeniku, a koje iznose zajedno sa troškovima u tom postupku te drugim izdacima koje je imao tužitelj sada traži od tuženika.

 

7. Imajući u vidu ta utvrđenja te pozivajući se na članak 3. stavak 1. Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (u daljnjem tekstu: Uvjeti), važećih u vrijeme štetnog događaja, kojim je propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučaju iz članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 15/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOOP) odnosno ako vozač nije imao važeću dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje, te da je prema članku 3. stavku 5. Uvjeta osiguranik koji gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovog članka dužan osiguravatelju nadoknaditi isplaćeni iznos najmanje do 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku što bi u ovom konkretnom slučaju bila svota od 77.016,00 kuna (6.418,00 kuna x 12), prvostupanjski sud je pravilno i zakonito dosudio da je tuženik iznose navedene u točki I izreke pobijane odluke zajedno sa zateznim kamatama dužan isplatiti tužitelju.

 

8. Ispitujući p obijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP (a sve s obzirom da žalba ne ukazuje na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka) ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi neku od bitnih povreda parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

9. Dalje, a što proizlazi iz sadržaja žalbe ista dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, s tim da pri tome navodi da je osiguravatelj znao da on nema vozačku dozvolu no da je ipak sa njim sklopio policu osiguranja glede predmetnog vozila kojim je upravljao kritične zgode iako nije imao važeću vozačku dozvolu, te da tužitelj a kao tuženik u parničnom predmetu Pn-573/10 Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije uložio žalbu protiv prvostupanjske odluke, da se u tom predmetu nije dovoljno zauzeo za "svog klijenta" (dakle tuženika), da je on platio novčanu kaznu što je kritične zgode vozio bez vozačke dozvole a dovodi u pitanje i visinu iznosa (pogotovo imovinske štete) koja je isplaćena drugom sudioniku u toj prometnoj nesreći.

 

9.1. Međutim ni ti navodi ne mogu se prihvatiti jer su posve irelevantni za ovu parnicu a činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je došlo do prometne nesreće i u čemu se sastoji odgovornost tuženika glede prometne nesreće, te da je drugi sudionik u prometnoj nesreći suodgovoran za prometnu nesreću ne uklanja razlog zbog kojeg osiguranik (tuženik) gubi pravo iz osiguranja kako je to propisano člankom 24. stavak 1. točka 2. ZOOP i člankom 3. stavak 1. točka 1. Uvjeta. Također ne stoji da se tužitelj (osiguravatelj tuženika) nije žalio na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-573/10-55 od 29. veljače 2016. te da se nije zauzeo za njega u tom postupku jer je u tom postupku i utvrđeno a što nije dovedeno u pitanje u ovom postupku da je svaki od sudionika u ovoj prometnoj nesreći odgovoran za 50% pa s obzirom na to oštećenom u toj parnici je i dosuđeno i 50% zatraženog iznosa koji je potom isplaćen od strane osiguravatelja tuženika tj. tužitelja. Također je za istaknuti da sklapanje police osiguranja za vozilo nije vezano za činjenicu da li osiguranik ima ili nema vozačku dozvolu te da li je za to znao ili nije znao osiguravatelj vozila. To što je tuženik platio prekršajnu kaznu za počinjeni prekršaj nije relevantno jer je građanska, izvanugovorna odgovornost za štetu šira od prekršajne odgovornosti i ona postoji i kad prekršajne (ili kaznene) odgovornosti i nema.

 

10. Prema tome prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu pobijane odluke.

 

11. Žalbom se u cijelosti pobija odluka dakle i odluka o troškovima (točka III i IV izreke), s tim da u tom dijelu žalba nije konkretizirana, a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena (posljednji odlomak na strani 6 te prvi do treći odlomak na stani 7. pobijane odluke).

 

12. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 15. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković, v.r.