Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-224/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća
i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari
tužiteljice V. Ž. iz S., T. U. 25, OIB: …, zastupane
po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., M. 22 protiv tuženika
R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB: …,
zastupanog po punomoćnicima M. K. i dr. odvjetnicima u O.
društvu K. & P. d.o.o. u Z., I. 1A/III, radi isplate, odlučujući o žalbi
tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-
7225/2021-22 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se
presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7225/2021-22 od 31.
siječnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke presude kojim je tuženiku R. A.
d.d., Z., M. cesta 69, OIB: … naloženo isplatiti tužiteljici
V. Ž. iz S., T. U. 25, OIB: …, iznos od 2.977,47 EUR
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to na iznos od:

- 6,22 eura od 23.11.2009. do isplate, - 16,30 eura od 22.12.2009. do isplate, - 19,55 eura od 26.01.2010. do isplate, - 18,80 eura od 23.02.2010. do isplate, - 23,21 eura od 23.03.2010. do isplate, - 22,37 eura od 27.04.2010. do isplate, - 24,00 eura od 20.05.2010. do isplate, - 38,10 eura od 26.06.2010. do isplate, - 35,20 eura od 23.07.2010. do isplate, - 44,06 eura od 20.08.2010. do isplate, - 41,00 eura od 16.09.2010. do isplate,

2 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

- 36,07 eura od 29.10.2010. do isplate, - 46,47 eura od 1.12.2010. do isplate, - 59,70 eura od 3.01.2011. do isplate,

- 50,33 eura od 11.02.2011. do isplate, - 53,62 eura od 22.03.2011. do isplate, - 49,44 eura od 14.04.2011. do isplate, - 50,19 eura od 9.06.2011. do isplate,

- 67,92 eura od 20.06.2011. do isplate, - 69,65 eura od 12.07.2011. do isplate, - 84,19 eura od 11.08.2011. do isplate, - 76,60 eura od 27.09.2011. do isplate, - 68,30 eura od 10.10.2011. do isplate, - 67,21 eura od 16.11.2011. do isplate, - 66,57 eura od 22.12.2011. do isplate, - 70,52 eura od 13.01.2012. do isplate, - 73,96 eura od 9.03.2012. do isplate, - 74,42 eura od 9.03.2012. do isplate,

- 72,04 eura od 29.04.2012. do isplate, - 73,65 eura od 12.06.2012. do isplate, - 74,75 eura od 13.06.2012. do isplate, - 72,90 eura od 18.07.2012. do isplate, - 73,39 eura od 17.08.2012. do isplate, - 72,00 eura od 20.09.2012. do isplate, - 69,00 eura od 20.10.2012. do isplate, - 72,20 eura od 16.11.2012. do isplate, - 73,73 eura od 21.12.2012. do isplate, - 72,65 eura od 21.01.2013. do isplate, -897,19 eura od 31.01.2013. do isplate,

za razdoblje od 20. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje
čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja

2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine
do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine
do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do
isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili
granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za
posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15
dana.

3 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

- potvrđuje u točki II. izreke presude,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke presude pa se sudi:

„Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice V. Ž. iz S.,
T. U. 25, OIB: … protiv tuženika R. A. d.d.,
Z., M. cesta 69, OIB: … radi isplate iznosa od 136,00 eura
kao i zakonske zatezne kamate tekuće i to na iznos od:

- 0,69 eura od 20.3.2007. do isplate,

- 0,43 eura od 25.2.2008.. do isplate, - 3,53 eura od 25.3.2008. do isplate,

-13,24 eura od 24.10.2008. do isplate, - 3,10 eura od 25.11.2008. do isplate, -15,99 eura od 22.12.2008. do isplate, -17,98 eura od 26.01.2009. do isplate, -18,87 eura od 23.02.2009. do isplate, -16,79 eura od 25.3.2009. do isplate,

-17,27 eura od 24.04.2009. do isplate, -13,41 eura od 22.05.2009. do isplate, -10,56 eura od 23.06.2009. do isplate, -11,32 eura od 21.07.2009. do isplate, -12,82 eura od 20.08.2009. do isplate, -12,69 eura od 21.09.2009. do isplate, -11,17 eura od 27.10.2009. do isplate,

- 7,80 eura od 23.11.2009. do isplate.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova podnošenja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:
…, isplatiti tužiteljici V. Ž. iz S., T. U. 25, OIB:
…, iznos od 3.113,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i
to na iznos od:

- 0,69 eura od 20.3. 2007. do isplate, - 0,43 eura od 25.2.2008.. do isplate, - 3,53 eura od 25.3.2008. do isplate,

-13,24 eura od 24.10.2008. do isplate, - 3,10 eura od 25.11.2008. do isplate, -15,99 eura od 22.12.2008. do isplate, -17,98 eura od 26.01.2009. do isplate, -18,87 eura od 23.02.2009. do isplate, -16,79 eura od 25.3.2009. do isplate,

-17,27 eura od 24.04.2009. do isplate,

4 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

-13,41 eura od 22.05.2009. do isplate, -10,56 eura od 23.06.2009. do isplate, -11,32 eura od 21.07.2009. do isplate, -12,82 eura od 20.08.2009. do isplate, -12,69 eura od 21.09.2009. do isplate, -11,17 eura od 27.10.2009. do isplate, -14,02 eura od 23.11.2009. do isplate, -16,30 eura od 22.12.2009. do isplate, -19,55 eura od 26.01.2010. do isplate, -18,80 eura od 23.02.2010. do isplate, -23,21 eura od 23.03.2010. do isplate, -22,37 eura od 27.04.2010. do isplate, -24,00 eura od 20.05.2010. do isplate, -38,10 eura od 26.06.2010. do isplate, -35,20 eura od 23.07.2010. do isplate, -44,06 eura od 20.08.2010. do isplate, -41,00 eura od 16.09.2010. do isplate, -36,07 eura od 29.10.2010. do isplate, -46,47 eura od 1.12.2010. do isplate, -59,70 eura od 3.01.2011. do isplate,

-50,33 eura od 11.02.2011. do isplate, -53,62 eura od 22.03.2011. do isplate, -49,44 eura od 14.04.2011. do isplate, -50,19 eura od 9.06.2011. do isplate,

-67,92 eura od 20.06.2011. do isplate, -69,65 eura od 12.07.2011. do isplate, -84,19 eura od 11.08.2011. do isplate, -76,60 eura od 27.09.2011. do isplate, -68,30 eura od 10.10.2011. do isplate, -67,21 eura od 16.11.2011. do isplate, -66,57 eura od 22.12.2011. do isplate, -70,52 eura od 13.01.2012. do isplate, -73,96 eura od 9.03.2012. do isplate, -74,42 eura od 9.03.2012. do isplate,

-72,04 eura od 29.04.2012. do isplate, -73,65 eura od 12.06.2012. do isplate, -74,75 eura od 13.06.2012. do isplate, -72,90 eura od 18.07.2012. do isplate, -73,39 eura od 17.08.2012. do isplate, -72,00 eura od 20.09.2012. do isplate, -69,00 eura od 20.10.2012. do isplate, -72,20 eura od 16.11.2012. do isplate, -73,73 eura od 21.12.2012. do isplate, -72,65 eura od 21.01.2013. do isplate,

-897,19 eura od 31.01.2013. do isplate,

za razdoblje od 20. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje
čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja

2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine

5 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine
do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do
isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili
granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za
posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15
dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od

1.928,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2024. godine
pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope
za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za
varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje
banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik po
punomoćniku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i
protiv odluke o parničnim troškovima, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu
presudu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obveže da tuženiku
nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno da presudu u pobijanom dijelu
ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a traži i trošak
podnošenja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.113,47 eura i
zatraženih zakonskih zateznih kamata, kao preplaćenih anuiteta kredita po osnovi
ništetne ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu broj 158-50-3922575 sklopljenog
između tuženika kao kreditora i prednika tužiteljice B. Ž. kao korisnika
kredita 15. veljače 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), kojom je ugovorena primjena
valutne klauzule u CHF, to jest obveza korisnika kredita na vraćanje kredita prema
tečaju švicarskog franka (toč. 7. Ugovora o kreditu).

6 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

6. Osnovana je žalba tuženika u dijelu u kojem ističe da je pobijana presuda zahvaćena
bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP)
jer izreka presude nije razumljiva budući u točki I. izreke presude prvostupanjski sud
prihvaća tužbeni zahtjev radi isplate glavnice u iznosu 3.113,47 eura sa zakonskim
zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose zbroj kojih iznosi 3.165,13 eura,
odnosno više od glavnice potraživanja. No, i pored počinjene bitne povrede navedene
odredbe parničnog postupka, a s obzirom da bitne činjenice u pogledu matematičkog
izračuna financijsko knjigovodstvenog vještaka po osnovi preplaćenih anuiteta kredita
između stranaka nisu bile sporne, bilo je mjesta primjeni čl. 373.a st. 1. toč. 1. u vezi
st. 3. ZPP-a.

6.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud
počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1.
ZPP-a nepravilnom primjenom odredbe čl. 338. st. 4., čl. 269. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a,
jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude izložio zahtjeve stranaka, činjenice
koje je utvrđivao i zašto i kako ih je utvrdio, obrazložio je koje je dokaze izvodio,
odnosno obrazložio je i koje je odredbe materijalnog prava primijenio, odlučujući o
tužbenom zahtjevu primjenom pravila tereta dokazivanja.

7. Neosnovani je i žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno i
potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, ali djelomično je pogrešno primijenio
materijalno pravo odlučujući o prigovoru zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva,
radi čega je u tom dijelu osnovan žalbom istaknut žalbeni razlog iz čl. 356. ZPP-a.

8. Između stranaka nije bilo sporno da je između prednika tužiteljice B. Ž.
kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 15. veljače 2007. sklopljen Ugovor o
kreditu broj 158-50-3922575, koji je solemniziran po javnom bilježniku I. Č.
u S. pod brojem OU-203/2007 dana 16. veljače 2007., na temelju kojeg ugovora je
tuženik korisniku kredita odobrio kredit i to kunsku protuvrijednost iznosa od 21.017,52
CHF sa redovnom kamatnom stopom od 5,20% godišnje koja je promjenjiva, te je
ugovoreno vraćanje kredita u 84 mjeseca, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem
tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a namjena kredita bila je kupnja
novog automobila marke Opel, koji automobil je realiziranim kreditom i kupljen. Kako
je korisnik kredita B. Ž. preminuo 13. rujna 2010., a predmetni automobil
marke Opel naslijedila je tužiteljica kao njegova supruga i zakonska nasljednica na
temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika S. Č. Š. u S. kao
sudskog povjerenika Općinskog suda u Sisku, poslovni broj O-1276/10, UPP-OS-
187/10 od 27. listopada 2010., a tužiteljica je i nastavila otplaćivati taj kredit do potpune
otplate, to je tužiteljica pasivno legitimirana u ovom postupku.

8.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio na
temelju čega je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice kao potrošača. Naime,
prvostupanjski je sud vrlo opsežno i jasno obrazložio da je na tuženiku, kao kreditoru,
teret dokazivanja činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim
posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u
kolektivnom sporu, a tuženik do okončanja ovog postupka takve posebne okolnosti
nije dokazao (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-
18/2018 od 26. svibnja 2020. godine). Osim toga, iz sadržaja čl. 6. Ugovora o kreditu

7 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

vidljivo da je predniku tužiteljice odobren i stavljen na raspolaganje kredit za kupnju
novih vozila, kao fizičkoj osobi, izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne
djelatnosti, pa je isti očito imao svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona
o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Tužiteljica i njezin prednik ispunjavaju oba
kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. koja sklapa pravni posao
ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne
nekomercijalne svrhe. Kako je prednik tužiteljice kao fizička osoba, ugovor o kreditu s
tuženom bankom sklopio radi kupnje automobila za osobne potrebe, on je imao status
potrošača, koje svojstvo potrošača ima i tužiteljica kao njegova nasljednica, a takvo
valjano utvrđenje prvostupanjskog suda tuženik svojim navodima tijekom postupka nije
valjano osporio.

9. Iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti
ugovorne odredbe kojom je obveza prednika tužiteljice vezana uz tečaj švicarskog
franka na dan plaćanja anuiteta kredita (toč. 7. Ugovora o kreditu), između ostalog,
temelji na pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude koja je u smislu odredbe čl.

132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09.,
133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) donesena u sporu po tužbi za zaštitu kolektivnih
prava i interesa potrošača, i to na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu,
poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesenoj u postupku pokrenutom tužbom
tužitelja P. – H. savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka kao
tuženika, među ostalima, i prema tuženoj banci.

9.1. Tom je pravomoćnom presudom, potvrđenom u pogledu ništetnosti odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,
poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti odredbe o
valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,
poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na tuženika u točki 4. izreke
utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj
odluci tuženika i drugim internim aktima banke u ugovorima o kreditu koje je tuženik
sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., odnosno ništetnost
odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u
ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31.
prosinca 2008., i to zato što protivno propisima o zaštiti potrošača prije i u vrijeme
zaključenja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao
potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i
metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope
ugovorene kamate, odnosno da u pogledu ugovorene valutne klauzule tužena banka
nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je sve imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Navedena pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa i prava potrošača, a na koju se tužiteljica poziva u tužbi, ima izravan učinak i
na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe
čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine",
broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a obvezuje i sud u ovom
postupku, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, bez obzira na prirodu
tužbenog zahtjeva za povratom novčanih iznosa stečenih po osnovi ništetnih
ugovornih odredbi i na sadržaj odredbe čl. 138.a ZZP/07 i čl. 502.c ZPP-a kojima je

8 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

obvezatnost takve presude propisana za postupke pokrenute od strane potrošača radi
naknade štete. U tom kontekstu suprotno stajalištu žalitelja u ovom pojedinačnom
postupku zaštite tužiteljice kao potrošača nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li
ništetne sporne ugovorne odredbe (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF) zbog povrede odredbi
propisa kojima je regulirana zaštita potrošača, niti na te okolnosti provoditi dokaze u
situaciji kada su sadržajno istovjetne odredbe već ocijenjene ništetnim u kolektivnom
sporu. To iz razloga što ne može postojati utvrđena nepoštenost i ništetnost pojedinih
odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji
nepoštenost i ništetnost takvih istovjetnih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na
istovrsni ugovor (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u
predmetima Rev-18/2018 i Rev-3142/2018). Takva vezanost za pravomoćnu odluku u
kolektivnom sporu bila bi isključena u slučaju postojanja nekih posebnih okolnosti zbog
kojih se sporne ugovorne odredbe ne bi mogle podvesti pod činjenični supstrat na
kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi izraženi u pravomoćnoj presudi u
kolektivnom sporu, no na takve okolnosti žalitelj ne ukazuje.

10. Pravno shvaćanje o izravnom učinku pravomoćne presude donesene u postupku
za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u pogledu ništetnosti ugovornih
odredbi proteže se i na postupke radi individualne zaštite potrošača, te s tim u vezi
stajalište kako s obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude donesene u
kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača glede nepoštenosti i ništetnosti
ugovornih odredbi, u tom pravcu nije potrebno provoditi dokaze u posebnom postupku
radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, izraženo je i u odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Tuženik je predložio da se na okolnost da su predniku tužiteljice tijekom
pregovaranja o ponudi kredita sporne ugovorne odredbe bile jasne, lako uočljive i
razumljive, te na okolnost informiranja prednika tužiteljice neposredno od strane
zaposlenika tuženika o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope i posebnim
rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, saslušaju djelatnice
tuženika svjedokinje S. N. i M. Š., ali je na ročištu 12. siječnja 2023.
odustao od tih dokaznih prijedloga.

11.1. Kada se uzme u obzir da je predmetni Ugovor o kreditu prethodno pripremio
tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru što proizlazi iz samog ugovora o
kreditu, pa se po prirodi stvari o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a
da je tužiteljica u svom uvjerljivom i dosljednom iskazu ustvrdila da o spornim
ugovornim odredbama njezin suprug kao korisnik kredita ni sa kim nije pregovarao, niti
mu je itko prethodno objasnio rizike sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom,
a koje tvrdnje tuženik dokaznim prijedlozima nije valjano osporio, tada se ukazuje
pravilnim zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije na nedvojben način dokazao da
je s prednikom tužiteljice u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno
pregovarao o spornoj odredbi, te da ga tuženik ni prije zaključenja ugovora, a ni u
vrijeme zaključenja ugovora nije upozorio niti mu objasnio rizičnost i nestabilnost tečaja
valute CHF ni ugovaranja promjenjive kamatne stope.

11.2. U skladu s prethodno iznesenim razlozima, prvostupanjski je sud zasnivajući
svoja utvrđenja na izreci pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu,
suprotno stajalištu žalitelja pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj

9 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

klauzuli u CHF, pa niti neuzimanje u obzir isprava priloženih uz odgovor na tužbu nije
rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, niti su uslijed toga u
presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

12. Prema tome, polazeći od utvrđenja iz pravomoćne presude u sporu za zaštitu
kolektivnih interesa i prava potrošača, iz kojih proizlazi da tuženik nije s prednikom
tužiteljice pregovarao o spornoj odredbi valutne klauzule, pravilno je i u skladu s
odredbom čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne
novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o
kreditu između stranaka, prvostupanjski sud kao o prethodnom pitanju odlučio o
ništetnosti sporne ugovorne odredbe, a posljedično tomu pozivom na odredbu čl. 323.
st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) pravilno zaključio i o pravu tužiteljice na povrat
onoga što je tuženik stekao po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli,
to jest na povrat preplaćenih iznosa kredita po osnovi plaćenih tečajnih razlika u
odnosu na tečaj na dan korištenja kredita i za taj zaključak iznio dostatne valjane
razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, pa tuženik neosnovano u žalbi prigovara da
prvostupanjski sud nije iznio razloge na temelju kojih je utvrdio nesavjesnost
postupanja tuženika i da je o ništetnosti ugovorne odredbe bilo nužno odlučiti izrekom
presude.

13. Ništetna ugovorna odredba nema pravnog učinka i ne proizvodi pravne posljedice
počevši od sklapanja ugovora, pa je u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne
odredbe o valutnoj klauzuli neodlučna žalbena tvrdnja da se utvrđenja iz presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ne mogu odnositi na predmetni ugovor
koji je istekao.

14. Neodlučno je i pozivanje tuženika na to da je predmetni ugovor bio solemniziran
(potvrđen) po javnom bilježniku, jer sam čin solemnizacije ne čini valjanom ništetnu
ugovornu odredbu.

15. Nije u pravu žalitelj kada osporavajući zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o
valutnoj klauzuli ukazuje na njezinu dopuštenost propisanu odredbom čl. 22. ZOO-a.
Naime, kao što je već navedeno, odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna zbog
nedopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, već zato što tuženik pri njezinu
ugovaranju predniku tužiteljice kao potrošaču nije pružio sve potrebne i potpune
informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule upravo u odnosu na švicarski franak
i o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope sukladno odlukama tuženika, što je
imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
tužiteljice kao potrošača. Iz sadržaja Ugovora o kreditu kojega je prednik tužiteljice kao
fizička osoba sklopio s tuženikom radi kupnje automobila za osobne potrebe,
nespornom je utvrđena činjenica da je prednik tužiteljice imao status potrošača u
vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a time i tužiteljica ima isti status u vrijeme vođenja
ove parnice, dok tuženik nije dokazao protivno.

16. U pogledu utvrđene ništetnosti spornih ugovornih odredbi valja još dodati kako u
konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a, koja propisuje
nemogućnost isticanja ništetnosti kad se radi o zabrani manjeg značaja, a ugovor je u
cijelosti ispunjen, jer se u odnosu na sporne odredbe ne radi o zabrani manjeg značaja
kao uzroku ništetnosti tih odredbi.

10 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

17. Žalbena tvrdnja kojom tuženik prigovara pravilnosti ocjene o neosnovanosti
njegova prigovora zastare, djelomično je osnovana. Naime, kako se u ovom postupku
u smislu odredbe čl. 118. u vezi čl. 120. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno
utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalima, i
prema tuženiku, to zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi
ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF teče od pravomoćnosti sudske
presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog
suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To iz razloga što je tek
s danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su
ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne,
a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanog iznosa plaćenog po osnovi
takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda
Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-
782/19. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta uslijed tečajnih
razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda postala pravomoćna glede ništetnosti
odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pa slijedom toga do podnošenja tužbe 14. rujna

2021. kojom je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 22.433,76 kn1 / 2.977,47 eura,
nije protekao opći rok zastare u trajanju 5 godina (čl. 225. ZOO-a), u kojem dijelu
tuženikov prigovor zastare doista nije osnovan.

17.1. Iz objavljenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog
na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (izvod iz zapisnika broj: Su-
IV-33/2022-2) proizlazi kako u situaciji kada je ništetnost ustanovljena već u postupku
kolektivne zaštite potrošača, rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske
odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno
od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno iste ugovorne odredbe u svakom
pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju
na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17.2. Međutim, osnovana je žalbena tvrdnja tuženika da je zastara nastupila za dio
tužbenog zahtjeva koji je preinačen podneskom tužiteljice od 30. lipnja 2023. kojim je
potraživala isplatu iznosa od 3.113,47 eura / 23.458,44 kn i to za iznos za koji je tužbeni
zahtjev viši od tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, odnosno u zastari je zahtjev
preko 2.977,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, dakle za isplatom
iznosa od 136 eura (3.113,47 eura - 2.977,47 eura) i preostalih kamata, jer je od
početka tijeka zastare 14. lipnja 2018. do preinake zahtjeva podneskom od 30. lipnja

2023. protekao opći zastarni rok od 5 godina. Naime, u odnosu na preinakom tužbe
povećan zahtjev, parnica je pokrenuta tek kada je istaknut taj novi zahtjev, pa se i
pitanje zastare u odnosu na taj povećani dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno
tako da je za dio tražbine na koju se odnosi preinaka tužbe za ocjenu pitanja zastare
bitan dan preinake, a ne dan podnošenja tužbe. To znači da je tijek zastare tražbine
za dio tužbenog zahtjeva koji je povećan preinakom tužbe (preko iznosa 2.977,47 eura
s pripadajućim kamatama) prekinut tek preinakom tužbe 30. lipnja 2023., a ne
podnošenjem tužbe 14. rujna 2021., kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog
suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Revr-1460/13 od 24. siječnja

2017., Rev-x 985/2017 od 5. ožujka 2019.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

11 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

18. Tužiteljica je prema pisanom nalazu i mišljenju stalnog financijsko
knjigovodstvenog vještaka P. B. iz C. za financijska vještačenja d.o.o.,
Z., čijem matematičkom izračunu niti jedna stranka nije prigovarala, računajući
više plaćene iznose anuiteta po osnovi pozitivnih tečajnih razlika preplatila iznos od

3.165,13 eura, a zbog pada tečaja je platila manje za 51,66 eura, tako da sveukupan
iznos koji je više plaćen, nakon što se isti umanji za negativne razlike tečaja, iznosi
ukupno 3.113,47 eura.

19. Polazeći od toga da je naplatom po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli,
dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika,
prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a
u dijelu točke I. izreke presude prihvatio tužbeni radi isplate iznosa od 3.113,47 eura,
pa je time pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

20. S obzirom da je do tuženikova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i
nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, pa je
neosnovana žalba tuženika u dijelu kojim prigovara da pobijana odluka nema razloga
o utvrđenju njegove nesavjesnosti prilikom stjecanja utuženog potraživanja, te je na
stečeni novčani iznos od 3.113,47 eura po osnovi ništetne ugovorne odredbe o
valutnoj klauzuli, po čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate
počevši od dana stjecanja, to jest dana isplate anuiteta i koji datumi između stranaka
nisu sporni, pa je i u odnosu na taj sporedni dio tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno
materijalno pravo. Stoga je žalbu tuženika djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu i
potvrditi točku I. izreke pobijane presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti
tužiteljici iznos od 3.113,47 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
tekućom od dijela potraživanja dospjelog u studenom 2009. za iznos 6,22 eura pa
nadalje, primjenom čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. ZPP-a.

21. Zbog osnovanog prigovora zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva, u kojem
dijelu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, žalbu tuženika
valjalo je djelomično uvažiti i preinačiti preostali dio točke I. izreke pobijane presude
kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 136,00 eura i preostalu zakonsku
zateznu kamatu, počeši od dospijeća najstarijeg potraživanja do dijela potraživanja
dospjelog u studenom 2009. za iznos 7,80 eura, te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti
kao neosnovan, primjenom čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. ZPP-a.

22. Pravilna je i na čl. 155. ZPP-a utemeljena i odluka o troškovima parničnog
postupka, a pravilnost koje tuženik dovodi u pitanje osporavanjem pravilnosti odluke o
glavnoj stvari, na koju nije od utjecaja ni činjenica da je tuženik sa žalbom uspio samo
u omjeru od 4%, odnosno u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali
posebni troškovi, pa ima mjesta primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tuženik konkretnim
žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o troškovima parničnog
postupka, a na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a žalbeni sud ne pazi na pravilnu primjenu
materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka. Slijedom navedenih
razloga, valjalo je kao u točki I. izreke ove presude žalbu tuženika odbiti kao
neosnovanu i potvrditi odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II. izreke
presude, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

12 Poslovni broj: Gž-224/2024-2

23. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, isto ne
opravdava njegov zahtjev za naknadom troška podnošenja žalbe u smislu čl. 166. st.

2. ZPP-a, pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan u točki II. izreke ove presude.

24. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci presude.

Bjelovar, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.