Poslovni broj Gž R-1020/2021-3

 

 

 

 

 

 

    U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. Č. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-16/2020 od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tuženice, preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-16/2020 od 13. srpnja 2021., u točkama I i III izreke te sudi:

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, isplatiti tužitelju Š. Č. iz Z., OIB: ..., na ime manje isplaćene plaće bruto iznos od ukupno 7.865,04 eur (59.259,13 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- za 2014. godinu iznos od   821,35 eur (  6.188,49 kn) bruto

- za 2015. godinu iznos od 1.414,36 eur (10.656,48 kn) bruto

- za 2016. godinu iznos od 1.420,66 eur (10.704,00 kn) bruto

- za 2017. godinu iznos od 1.472.61 eur (11.095,36 kn) bruto

- za 2018. godinu iznos od 1.803,27 eur (13.586,76 kn) bruto

- za 2019. godinu iznos od    932,78 eur (  7.028,04 kn) bruto

počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, s tim da se kao prvi dan uzima 10. dan u mjesecu za protekli mjesec, za vrijeme počev od ožujka 2015. pa do isplate, s tim da se računa na bruto iznos koji pripada tužitelju po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 10. lipnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. a počevši od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.625,85 eur (12.250,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

 

              II              Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 995,42 eur (7.500,00 kn) u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka, odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točkama I i III izreke prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva sadržaja kao točki I izreke ove presude, dok je u točkama II i IV izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću te je odbijen zahtjev za naknadom troška postupka preko određenog iznosa.

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I i III izreke, žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP).

 

2.1. U žalbi ukazuje na materijalno pravne odredbe Zakona o policiji koje propisuju uvjete koje mora ispunjavati osoba koja se prima u policiju, status, ovlasti i zaduženja policijskog službenika. Ističe pritom da je tužitelj u relevantno vrijeme imao status namještenika te da nije mogao biti raspoređen na radno mjesto policijskog službenika „skladištar oružja“ koje je osim toga bilo nepostojeće u sistematizaciji PU Z.. Tužitelju kao namješteniku da se plaća mogla isplaćivati samo temeljem rješenja o plaći za radno mjesto određeno pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Pozivom na stajalište izraženo u odluci VSRH Revr-804/2020 od 16. lipnja 2010., tuženica tvrdi da se o pravu službenika i namještenika na plaću odlučuje rješenjem čelnika tijela koje je upravni akt, radi čega da službenik odnosno namještenik bez rješenja o plaći za drugo radno mjesto nema pravo na plaću za to drugo radno mjesto. Ukazuje da za potrebe vještačenja nije uzet odgovarajući ekvivalent radi određivanja razlike u visine plaće s obzirom da je tužitelj namještenik a plaća mu je komparirana sa plaćom policijskog službenika, za koje radno mjesto tužitelj ne ispunjava uvjete. Osporavajući utvrđenu visinu razlike plaće, u žalbi se ukazuje da nije uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na bolovanju te da se nije vodilo računa o dodatku za zvanje policijskog službenika.     

2.2. Tuženica predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te tuženici priznati troškove postupka, uključujući i žalbeni trošak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika protiv tuženice kao poslodavca za isplatu manje isplaćene plaće za 2014. - 2019. godinu, pri čemu tužitelj temelji zahtjev na tvrdnji da, iako je formalno bio zaposlen kao „skladištar u ekonomatu“, u stvarnosti je obavljao poslove „skladištara naoružanja“, primajući plaću po manjem koeficijentu od onog koji bi mu pripadao za radno mjesto čije je poslove faktično obavljao.

 

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao namještenik na radnom mjestu skladištar u Službi pravnih, financijskih i tehničkih poslova, odjel materijalno-financijskih poslova, čija je plaća (koeficijent, postotak uvećanja)  određen Rješenjem načelnika PU Z., Policijske postaje Z. (Ministarstvo RH) broj ... od 1. rujna 2016. (dalje Rješenje čelnika),

- Rješenje čelnika doneseno je na temelju članka 108. stavak 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj: 27/01. - dalje ZDSN) u vezi s člankom 144. stavak 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 34/12., 37/13., 38/13. i 1/21. - dalje: ZDS) kojima je propisano da plaću namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je koeficijent od 0,776 propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“ broj: 37/01. - 76/15. - dalje: Uredba o nazivima radnih mjesta),

-  u relevantnom razdoblju tužitelj je faktično obavljao poslove u skladištu naoružanja, odnosno poslove zaduženja i razduženja policijskih službenika s oružjem i streljivom, zatim poslove zaprimanja i skladištenja oružja i streljiva, pripremanja oružja za transport i prijevoz oružja, kako se to i navodi u tužiteljevim općim Podacima o osiguraniku s opisom poslova od 26. veljače 2019.,

- u relevantnom razdoblju tužitelj nije bio odgovarajućom odlukom čelnika raspoređen na mjesto policijskog službenika niti na radno mjesto „skladištara naoružanja“ koje Uredbom o nazivima radnih mjesta u relevantno vrijeme nije bilo klasificirano u PU Z.,

- radno mjesto „skladištar oružja“ postoji u Uredbi o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ broj 82/12.) koja se donosi na temelju Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11.),

- tužitelj ne ispunjava uvjete za policijskog službenika niti je prošao obuku za rad sa oružjem,

- financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da razlika plaća između radnog mjesta policijskog službenika - skladištara oružja i radnog mjesta namještenika - skladištara za razdoblje od lipnja 2014. do lipnja 2019. iznosi 7.865,04 eur (59.259,13 kn) bruto, odnosno 5.038,93 eur (37.965,80 kn) neto.

7. Na temelju prednje iznesenog, prvostupanjski sud smatra da je tuženica bila u obvezi tužitelju ponuditi rješenje kojim bi formalnopravni radnikov status uskladila sa stvarnim stanjem (pozivajući se na odluku ovog suda poslovni broj Gž-1295/2015 od 14. prosinca 2016.) i isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad (pozivajući se na odluku VSRH Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014.). Stajalište je prvostupanjskog suda da je poslodavac obvezan radniku isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu. Sud ističe da je plaća ekvivalent za stvarni (faktični) rad i stoga njezin iznos ovisi o stvarno obavljenom radu dok poslodavčev propust da radniku ponudi izmijenjeni ugovor o radu ili dodatak (aneks) postojećem, kojim bi formalnopravni radnikov status uskladio sa stvarnim stanjem, ne smije imati kao posljedicu gubitak prava tužitelja - radnika na isplatu plaće za stvarno obavljeni više vrednovani rad.

 

7.1. Pritom se sud poziva na odredbe članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. - dalje ZR/14) odnosno članka 82. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje: ZR/09), koje na jednak način propisuju da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

8. Visina razlike plaće (tužbenog zahtjeva) utvrđena je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prema nalogu suda da se izračuna razlika između plaće koju je tužitelj primao u utuženom razdoblju za radno mjesto „skladištara“ sukladno Rješenju čelnika i plaće policijskog službenika – „skladištara oružja“, iako je vještak ustvrdio da se na tužitelja kao namještenika ne mogu odnositi odredbe Uredbe o plaćama policijskih službenika, koja jedina predviđa radno mjesto „skladištar oružja“.

 

9. U konačnici sud nalaže tuženici da isplati tužitelju za utuženo petogodišnje razdoblje ukupan iznos od 7.865,04 eur (59.259,13 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev) dok o naknadi troškova odlučuje primjenom članka 154. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

10. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženice, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

 

12. Sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju izgubio iz vida činjenicu da je  tužitelj u relevantnom razdoblju obavljao posao namještenika u državnom tijelu - policiji, te da je njegov radnopravni status definiran donošenjem odluke čelnika državnog tijela o prijemu na rad u državno tijelo, koje predstavlja upravni akt. 

13. Prema članku 1. stavak 1. ranije važećeg ZDSN-a, istim su bila uređena prava, obveze, odgovornosti i način utvrđivanja plaća državnih službenika i namještenika u državnim tijelima dok su prema stavku 4. istog članka namještenici definirani kao su osobe srednje i niže stručne spreme koji u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima (poslovi vozača, grafičara, domara, elektromehaničara, telefonista, kuhara, portira, čišćenja radnih prostorija i sl.) čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela. U glavi XV ZDSN-a, bile su propisane „Posebne odredbe o namještenicima“ koje u članku 119. propisuju da se osobe za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa (stavak 1.), da u pogledu općih uvjeta za prijam na rad i razloga koji predstavljaju zapreke za prijam namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 7. stavka 1. točke 1. i 2. i odredbe članka 8. ovoga ZDSN-a (stavak 2.). U članku 120. ZDSN-a bilo je propisano da čelnik tijela o prijemu na rad te o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa na temelju toga zakona, donosi rješenje koje je upravni akt, ako tim zakonom nije drukčije propisano dok je u članku 121. ZDSN-a bilo propisano da na prava i obveze namještenika, premještaj namještenika i prestanak radnog odnosa namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe toga zakona o pravima i obvezama službenika, premještaju službenika i prestanku službe službenika, osim odredbi o stavljanju na raspolaganje (stavak 1.) te da protiv rješenja iz stavka 1. toga članka namještenik ima pravo podnijeti prigovor čelniku tijela te da se na podnošenje prigovora primjenjuju se odredbe članka 23. toga zakona (stavak 2.)

 

13.1. Nadalje, u članku 1. ZDS-a, koji je bio na snazi u relevantnom razdoblju, propisano je da se tim zakonom između ostalog, uređuju pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika a prema članku 3. stavak 4. ZDS-a, namještenici su osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela. U dijelu 14. ZDS-a pod nazivom „Namještenici“ u članku 138. propisano je da se na prijam i prestanak službe te prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće primjenjuju odredbe toga zakona o prijemu, pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnoga ispita (stavak 1.), iznimno od stavka 1. toga članka namještenici se zapošljavaju putem oglasa, a izbor kandidata se obavlja na temelju rezultata provedenog intervjua i, po potrebi, provjere sposobnosti i vještina kandidata ovisno o vrsti radnoga mjesta (stavak 2.) dok se namještenik ne može rasporediti odnosno premjestiti na radno mjesto državnog službenika bez provedbe javnog natječaja za prijam u državnu službu (stavak 4).

 

14. U svezi sa gore iznesenim materijalno pravnim odredbama koje po pitanju od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika u državnim tijelima, upućuju na odgovarajuću primjenu odredbi o državnim službenicima, valja ukazati na stajalište VSRH izraženo u odlukama Revr-804/2010 od 16. lipnja 2010., Revr 501/2010 od 24. kolovoza 2010. i Revr- 391/2011 od 16. travnja 2013.:

 

„Prema odredbi članka 79. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 129/00.) na položaj, prava i obveze i odgovornosti policijskog službenika Ministarstva primjenjuju se propisi o državnim službenicima, ako tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega nije drukčije određeno. Policijski službenik ima plaću radnog mjesta na koje je raspoređen (arg. iz članka 85. Zakona o policiji).

U razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2005. prava državnih službenika uređivao je Zakon o državnim službenicima i namještenicima (ZDSN), a od 1. siječnja 2006. nadalje Zakon o državnim službenicima (ZDS).

Odredbom članka 63. stavak 1. ZDS-a o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i prestanku državne službe odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti, a prema odredbi stavka 3. toga članka to rješenje je upravni akt. Državni službenik može u smislu odredbe članka 76. stavak 1. u svezi s člankom 80. stavak 1. i 2. ZDS po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, pod uvjetima uređenim tim zakonom, i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

S obzirom na te odredbe, o rasporedu na radno mjesto, o premještanju na drugo radno mjesto i o drugim pravima i obvezama službenika (a pravo državnog službenika na plaću je jedno od temeljnih prava), odlučuje se rješenjem čelnika tijela koje je upravni akt. Samo na temelju tog rješenja službeniku se može isplaćivati plaća. Stoga službenik koji je na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto dok ne ishodi navedena rješenja. U slučaju nedonošenja rješenja, njegovo donošenje se može ishoditi u skladu s odredbom člankom  218. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91. i 103/96.) podnošenjem žalbe drugostupanjskom tijelu, a to tijelo je prema odredbi članka 64. ZDS-a Odbor za državnu upravu. Sama činjenica da je tužitelj na temelju usmenog naloga povremeno obavljao poslove radnog mjesta vođe očevidne ekipe ne može predstavljati osnovu za stjecanje njegovog prava na isplatu plaće tog radnog mjesta. Kako tužitelj nije ishodio ta rješenja, tužitelj nije stekao pravo na isplatu plaće za poslove radnog mjesta vođe očevidne ekipe koje poslove je stvarno obavljao na temelju usmenog naloga pa su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće prihvatili.“

 

15. Uvažavajući gore izraženo stajalište VSRH, kao i naprijed citirane odredbe ZDSN-a i ZDS-a, koje upućuju na odgovarajuću primjenu odredbi o državnim službenicima u odnosu na pitanja vezana za namještenike zaposlene u državnim tijelima, te uvažavajući nesporno utvrđene činjenice da je tužitelj u relevantnom razdoblju faktički obavljao poslove u skladištu oružja po usmenom nalogu poslodavca, bez ishodovanja odgovarajuće odluke čelnika tijela te bez provedenog postupka sukladno članku 138. stavak 1. ZDS-a, tada treba zaključiti da je neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu uvećane plaće tužitelju za rad na poslovima koje je faktičku obavljao, radi čega je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

 

16. S obzirom da je donošenjem ove drugostupanjske odluke tuženica u cijelosti uspjela u sporu, valjalo je odlučiti o troškovima postupka koje je ista zatražila i koji joj pripadaju sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav obrazloženog podneska kojim se tuženica očitovala na vještački nalaz 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav običnog podneska 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), za zastupanje na ročištima od 03. rujna 2020., 02. prosinca 2020., 03. ožujka 2021. i 11. svibnja 2021. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 625 bodova odnosno 829,52 eur (6.250,00 kn).

 

16.1. Tuženici pripadaju i troškovi za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eur (1.250,00 kn) prema Tbr. 10/1 Tarife, tako da ukupno dosuđeni troškovi tuženici iznose od 995,42 eur (7.500,00 kn), dok je preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka, odbijen kao neosnovan. 

 

17. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

18. Presuda suda prvog stupnja u točkama II i IV izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena. 

 

 

U Rijeci 15. svibnja 2024.

                                       

 

                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Ivanka Maričić-Orešković, v.r.