1

Poslovni broj: Gž-1005/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1005/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. C., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u O. društvu G. & Partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1608/2020-24 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1608/2020-24 od 21. veljače 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.607,08 EUR/27.177,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2023. do isplate, dok mu je točkom II. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.358,66 EUR/17.771,32 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i dosudi mu troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika, navodeći da je tuženik tek u žalbi osporio da je u trenutku nastanka štete bio vlasnik vozila, pa se radi o novoj činjenici. Istaknuo je i da su ostali žalbeni navodi neosnovani te je predložio odbiti žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 3.607,08 EUR/27.177,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2023. do isplate, nastale 22. ožujka 2020. kada je G. Z. pogodio jak potres, u kojem se odlomio dimnjak sa susjedne zgrade i pao na vozilo R. C., registracijske oznake ...

 

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjenicama i zaključcima:

- da je tužitelj kao osiguranik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao s tuženikom kao osigurateljem zaključenu policu potpunog kasko osiguranja motornog vozila broj ... za vozilo marke R. C., broja šasije ... slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije i o promašenoj pasivnoj legitimaciji

- da su u čl. 17. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila tuženika navedeni osnovni osigurani rizici kasko osiguranja koji obuhvaćaju pokrivanje štete uzrokovane oštećenjem, uništenjem ili nestankom osiguranog vozila, a st. 2. toč. 2. izrijekom je navedeno da je jedan od osiguranih rizika pad ili udarac predmeta po vozilu

- da su u čl. 20. navedenih Uvjeta taksativno navedeni slučajevi u kojima osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu, te u istom potres nije naveden kao rizik koji nije pokriven predmetnom policom, odnosno potres kao rizik nije isključen

- da iz rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFE) od 25. ožujka 2021. proizlazi da je društvo E. o. d.d. Z. otklonilo nezakonitosti čije otklanjanje je naloženo rješenjem od 4. studenog 2020., na način da je unaprijedilo sustav upravljanja operativnim rizikom i rizikom ugleda, te sustav unutarnjih kontrola u skladu s odredbama čl. 94. st. 1., 2. i 4. i čl. 97. st. 1. Zakona o osiguranju u vezi poslovnog procesa sklapanja ugovora o osiguranju obzirom na vrstu osiguranja 03. Osiguranje cestovnih vozila, tako da primjenjuje Dokument s informacijama o proizvodu osiguranja u kojem je, između ostalog, naznačeno da je isključen rizik potresa u skladu s čl. 433. st. 1., 6. i 7. u vezi st. 9. toč. 5. istog članka Zakona o osiguranju, kako bi se omogućilo stranci da donese informiranu odluku i sklopi Ugovor o osiguranju u skladu s njezinim zahtjevima i potrebama u smislu čl. 433. st. 2. Zakona o osiguranju

- da iz izvida štete broj... izrađenog po ovlaštenom procjenitelju tuženika proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta te su utvrđeni dijelovi vozila koje je potrebno zamijeniti, dijelovi vozila koje je potrebno popraviti, te vrsta radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke koji su potrebni da bi se vozilo dovelo u tehnički ispravno stanje

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka B. Š., dipl. ing. od 3. lipnja 2021. proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta koja iznosi oko 27.177,51 kn.

 

7. Temeljem navedenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju koji je s tuženikom imao ugovoreni potpuni automobilski kasko bez franžize pripada pravo na naknadu predmetne štete, koja potpada pod osigurani slučaj, obzirom da opći uvjeti tuženika nisu sadržavali isključenje rizika potresa, pa prihvativši nalaz i mišljenje prometnog vještaka prema čijem izračunu šteta na vozilu iznosi 27.177,51 kn (3.607,08 EUR), pozivom na odredbe čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) obvezao je tuženika isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 3.607,08 EUR/27.177,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja sudske odluke do isplate.

 

8. Tuženik u žalbi ističe da je osporio osnovanost zahtjeva tužitelja jer štete nastale uslijed potresa nisu u pokriću ugovora o kasko osiguranju obzirom da rizik osiguranja od potresa uopće nije ugovoren predmetnom policom kasko osiguranja. Naime, rizik osiguranja od potresa da predstavlja rizik koji je potrebno ugovoriti da bi se osigurateljno pokriće po polici odnosilo i na opasnost (rizik) od potresa. Taj rizik da uopće nije naveden u samoj polici niti u uvjetima koji čine sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, pa nema njegove obveze isplatiti osigurninu, jer nije nastao osigurani slučaj. Ističe da su tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kasko osiguranju bili predani uvjeti osiguranja i da tužitelj nije imao nikakvih nejasnoća vezano za predmetne uvjete. Također, ističe da je osporio i aktivnu legitimaciju tužitelja jer isti u spis nije dostavio dokaz da je u trenutku nastanka štete na vozilu bio vlasnik predmetnog vozila pa je sporna aktivna legitimacija zbog nedostatka osigurljivog interesa u smislu odredbi čl. 948. st. 2. i 3. ZOO-a.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična i materijalnopravna utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

10.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetna šteta na vozilu tužitelja potpada pod osigurani slučaj, obzirom da je odredbom čl. 17. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, koji čine sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju, određeno da potpuno kasko osiguranje pokriva štete prouzročene oštećenjem, uništenjem ili nestankom osiguranog vozila odnosno drugih osiguranih stvari u i na vozilu, nakon ostvarenja osiguranih rizika, a osigurani rizik punog kasko osiguranja prema st. 2. toč. 2. istog članka je pad ili udarac nekog predmeta, dok odredbom čl. 20. navedenih Uvjeta, kojim su određeni slučajevi isključenja obveze osiguratelja, dakle, slučajevi u kojima osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove koji su prouzročeni ostvarenjem neosiguranih rizika - rizik potres, odnosno šteta nastala djelovanjem potresa nije isključena.

 

10.2. Valja navesti da se u navedenom čl. 20. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, kao razlozi isključenja izrijekom navode i određene elementarne nepogode, međutim ne i potres, pa imajući u vidu odredbu čl. 320. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da će se u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad ga je na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane, kao i odredbu čl. 54. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP-a) kojom je propisano da se dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a tužitelj je predmetni ugovor o osiguranju zaključio u svojstvu potrošača, te okolnost da je HANFA utvrdila nezakonitosti u postupanja tuženika u postupku sklapanja ugovora o osiguranju i naložila mu da koristi dokument s informacijama o proizvodu osiguranja u kojem je između ostalog naznačeno da je isključen rizik potresa kako bi se stranci omogućilo da donese informiranu odluku, i po ocijeni ovog suda predmetni Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila nisu sadržavali isključenje rizika potresa.

 

11. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da predmetnim ugovorom o kasko osiguranju nije ugovoren rizik osiguranja vozila od štete nastale uslijed potresa, te da na njegovoj strani ne postoji obveza isplate osigurnine jer nije ostvaren osigurani slučaj.

 

12. Prema odredbi čl. 922. ZOO-a osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (u konkretnom slučaju pad predmeta uzrokovan potresom), a prema odredbi čl. 943. istog Zakona - kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan u isplatiti osigurninu u rokovima određenim stavkom 1., 2. i 3. istog članka, time da prema stavku 4. ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u tim rokovima, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. Odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je prihvativši nalaz i mišljenje prometnog vještaka pravilno tužitelju na ime naknade imovinske štete dosudio iznos od 3.607,08 EUR/27.177,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

13. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je osporio aktivnu legitimaciju jer tužitelj nije u spis dostavio dokaz da je u trenutku nastanka štete na vozilu bio vlasnik predmetnog vozila, jer ta okolnost, dakle vlasništvo vozila, do podnošenja žalbe nije bila sporna. Stoga osporavanje da bi tužitelj bio vlasnik predmetnog vozila u trenutku nastanka štete, predstavlja novu činjenicu, koja se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne može iznositi u žalbi.

 

14. Tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima postupka, i to u svezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, u kojem dijelu je žalba neosnovana, te glede primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) glede čega valja navesti da je isto određeno Tbr. 48. st. 3. Tarife, na način da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke. Kako tuženik odluku o troškovima postupka ne pobija iz drugih razloga, a prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

16. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

Varaždin, 15. svibnja 2024.