VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1486

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa odvjetnik Tin Lovrić iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri, Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv rješenja tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, OIB: 87950783661, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, klasa: UP/I-344-03/25-11/01, urbroj: 376-08-26-35 od 11. veljače 2026. uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o. OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, koju zastupa odvjetnik Marko Vukelić iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić, Rijeka, Trg 128. brigade HV 4, radi izvršenja rješenja, na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/25-11/01, urbroj: 376-08-26-35 od 11. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave presude.

IV. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika točkom I. izreke utvrđeno je da tužitelj nije postupio po djelomičnom rješenju tuženika klasa: UP/I-344-03/25-11/01, urbroj: 376-08-25-25 od 4. prosinca 2025. koje je postalo izvršno 29. prosinca 2025. jer nije postupio po točki III. i V. djelomičnog rješenja jer nije sve podatke o elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi iz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih u razdoblju od 2014. do 2024. izdvojio iz obračuna i iskazao u zasebnom listu Tablice 1. Točkom II. određen je tužitelju dodatni rok od 8 dana od dana primitka rješenja za postupanje po djelomičnom rješenju na način da u Tablici 1 Dodatak 2 Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (»Narodne novine«, broj: 152/11., 151/14. i 95/17.), napravi obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz djelomičnog rješenja te da Tablicu 1 dostavi HAKOM-u i HC-u, s tim da sve podatke o elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi iz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih u razdoblju od 2014. do 2024., mora izdvojiti iz obračuna i iskazati u zasebnom listu Tablice 1. Točkom III. izreke osporenog rješenja određeno je da će se u slučaju nepostupanja po točki II. odgovornoj osobi izvršenika izreći novčana kazna u iznosu od 13.000,00 € (trinaesttisuća eura). U slučaju daljnjeg neizvršenja obveze bit će izrečena nova novčana kazna u dvostrukom iznosu.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenje o izvršenju moguće donijeti samo ako stranka ignorira naloge tijela koje je to rješenje donijelo. Tužitelj je od samog početka postupio po nalogu tuženika te dostavio Tablicu 1 u kojoj je na zasebnom listu izdvojio sve ugovore o osnivanju prava služnosti sklopljene u razdoblju od 2014. do 2024. godine te je ujedno izvršio svoju glavnu novčanu obvezu i zainteresiranoj osobi platio iznos od 402.367,56 €. Tužitelj je u dobroj vjeri postupio po djelomičnom rješenju i u dobroj vjeri je postupio i po rješenju o izvršenju te je poduzeo maksimalne napore radi ispunjenja utvrđene obveze u zadanom roku koji su mu rješenjem o izvršenju naloženi. Izvršenje naloga iz rješenja o izvršenju, kako ga određuje tuženik, podrazumijeva i zahtijeva povezivanje svih podataka iz 316 ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih od 2014. do 2024. godine što nije moguće izvršiti u roku od 8 dana. Ovo iz razloga jer to zahtijeva stručnu analizu, proučavanje povijesnog prikaza i ručnu identifikaciju pojedinih čestica. Unatoč tomu, tužitelj je u zadanom roku od 8 dana uspio identificirati, izdvojiti iz obračuna i iskazati u zasebnu listu Tablice 1 podatke o EKI za dio ugovora o osnivanju prava služnosti u odnosu na koje tužitelj zainteresiranoj osobi plaća naknadu za pravo služnosti u iznosu od 16.051,24 € od ukupno 42.170.54 € koliko ukupno iznosi naknada za sve ugovore o osnivanju prava služnosti. Upravo kako bi spriječio bilo kakvu sumnju u nepostupanje po rješenju o izvršenju te izbjegao plaćanje novčane kazne tužitelj je za taj preostali, još neidentificirani dio EKI iz ostalih ugovora o osnivanju prava služnosti, zainteresiranoj osobi izvršio plaćanje dodatnog iznosa od 26.119,30 €. U takvim okolnostima bilo kakvo kažnjavanje odgovorne osobe tužitelja zbog trajanja procesa koje ovisi o vanjskim čimbenicima izlazi iz okvira prisilnog izvršenja i nema pravnog uporišta u odredbi članka 139. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže poništiti rješenje tuženika te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije postupio po djelomičnom rješenju jer nije sve podatke o elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi iz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih u razdoblju od 2014. do 2024. godine izdvojio iz obračuna i iskazao u zasebnom listu Tablice 1 zbog čega je došlo do pogrešnog obračuna novčane naknade. Tužitelj naprijed navedeno niti ne poriče, ali isto opravdava činjenicom da je postupio u dobroj vjeri pa makar i pogrešno. Da nije izvršio svoju novčanu obvezu i platio zainteresiranoj osobi novčanu obvezu u skladu s djelomičnim rješenjem vidljivo je iz toga što je tek postupajući po osporenom rješenju dostavio djelomično ispravljen obračun novčane obveze i dodatno platio iznos naknade za pravo puta. Postupajući po djelomičnom rješenju tužitelj je dostavio zasebni list Tablice 1 koji ne sadrži podatke propisane Pravilnikom. Tablica 1 koju je tužitelj dostavio, sadrži djelomične podatke i to redni broj ugovora, tip ugovora, HT-ov naziv ugovora, naknadu u eurima, datum potpisa ugovora i internu klasu ugovora. Nedostaju podaci katastarske čestice na kojima se nalazi EKI, duljina trase, površina trase, cijena, a što je sve tuženik u rješenju obrazložio. Dakle, tužitelj je sve kolone Tablice 1 propisane Pravilnikom bio obvezan popuniti s podacima o EKI za koju su sklopljeni ugovori o služnosti i to u zasebnom listu Tablice 1, što nije učinio, a što u konačnici niti ne osporava. Tužitelj prigovara da mu je rok od 8 dana prekratak. Međutim, zaboravlja da je djelomično rješenje zaprimljeno još u prosincu 2025. godine te da je do 11. veljače 2026., kada je doneseno osporeno rješenje, imao dovoljno vremena za postupanje po istom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Hrvatske ceste d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku utvrđeno da zaseban list Tablice 1 kojeg je tužitelj dostavio ne sadrži sve podatke propisane Pravilnikom. Uvidom u dostavljenu obračunsku Tablicu 1, za koju tužitelj tvrdi da sadrži sve podatke o EKI iz ugovora o služnosti, nasumičnom provjerom podataka i katastarskim česticama iz ugovora o služnosti, vidljivo je da u obračunskoj Tablici 1 nedostaju podaci o EKI navedeni u ugovorima. Stoga cijena služnosti ugovorena ugovorima o služnosti ne odgovara cijeni prava puta određenoj djelomičnim rješenjem. Tužitelj je u obračunu Tablice 1, a ne u zasebnom listu Tablice 1 od ukupnog iznosa oduzeo ugovorene iznose služnosti, što nije u skladu s djelomičnim rješenjem pri čemu je temeljem nasumične provjere podataka vidljivo da veliki broj podataka o EKI iz ugovora o služnosti nisu navedeni u obračunskoj Tablici 1, što je dovelo do neispravnog izračuna. I sam tužitelj priznaje da je zainteresiranoj osobi isplatio dodatni iznos od 26.119,30 € kao i da je još uvijek unatoč donesenom rješenju ostao neidentificiran dio EKI iz ostalih ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava odgovora na tužbu.

5. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljen je tužitelju.

6. Tužitelj u očitovanju na odgovore na tužbu navodi da je svoju glavnu novčanu obvezu za pravo puta u iznosu od 402,367,56 € ispunio, a sporna pitanja tehničke naravi koja se odnose na strukturu Tablice 1 ne utječu na narav te uplate. Ako je naknada plaćena, a podaci se dostavljaju sukcesivno, rješenje o izvršenje s prijetnjom novčanom kaznom gubi svoj zakonski temelj. Tužitelj je uplatu izvršio isključivo radi otklanjanja prijetnje novčanom kaznom pod pritiskom izvršnog postupka, a dodatnom isplatom iznosa koji obuhvaća još neidentificiranu EKI tužitelj je potvrdio maksimalnu razinu pažnje i dobre vjere. Ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je djelomičnim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-344-03/25-11/01, urbroj: 376-08-25-25 od 4. prosinca 2025., koje je ovdje izvršni naslov, utvrđeno pravo ovdje zainteresirane osobe na godišnju naknadu za pravo puta za korištenje nekretnina iz tog djelomičnog rješenja prema površini državnih cesta na kojima se nalazi EKI HT-a sukladno podacima o duljini, vrsti i prostornom položaju EKI navedenim u Elaboratu i uz primjenu visine naknade i načina obračuna naknada navedenih u točkama II. i III. Odluke o visini naknade za utvrđivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti (»Narodne novine«, broj: 87/14.) te uz izuzimanje EKI koja je ugovorena ugovorima o služnosti sklopljenim u razdoblju od 2014. do 2024. na temelju kojih HT već plaća godišnju naknadu za služnost (točka III. izreke djelomičnog rješenja). Tužitelju je naloženo, između ostalog, da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja u Tablici 1 Dodatak 2 Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (»Narodne novine«, broj: 152/11., 151/14. i 95/17.) napravi obračun godišnje naknade za pravo puta na temelju parametara iz tog djelomičnog rješenja te Tablicu 1 dostavi HAKOM-u i HC-u. Sve podatke o EKI iz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih u razdoblju od 2014. do 2024. potrebno je izdvojiti iz obračuna i iskazati u zasebnom listu Tablice 1 (točka V. izreke djelomičnog rješenja). Zakonitost naprijed navedenog djelomičnog rješenja tuženika potvrđena je presudom ovog Suda poslovni broj: Us II-287/2025-13 od 3. rujna 2026.

9. Tužitelj navodi da je postupio po djelomičnom rješenju u dobroj vjeri te da je postupio i po osporenom rješenju o izvršenju, poduzeo maksimalne napore radi ispunjenja utvrđene obveze u zadanom roku te djelomično dostavio ispravljeni obračun novčane naknade i dodatno platio iznos naknade za pravo puta jer se radi o opsežnom poslu koji zahtijeva identifikaciju čestica iz pojedinih ugovora o osnivanju prava služnosti koji postupak je i dalje u tijeku.

10. Međutim, iz podataka sveza spisa, suprotno mišljenju tužitelja, ne proizlazi da bi tužitelj postupio po djelomičnom rješenju na način kako je to tim rješenjem određeno. Naime, ne proizlazi da bi sve podatke o EKI iz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenih u razdoblju od 2014. do 2024. izdvojio iz obračuna i iskazao u zasebnom listu Tablice 1, budući je dostavljen zasebni list Tablice 1 koji ne sadrži podatke koji su propisani Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta (»Narodne novine«, broj: 152/11., 151/14. i 95/17.). Podaci koji su dostavljeni su djelomični podaci, odnosno navodi se redni broj ugovora, tip ugovora, naziv ugovora, naknada u eurima, datum potpisa ugovora, kao i klasa pojedinog ugovora. Međutim, u istom nije izdvojen EKI na koje se ti ugovori odnose, odnosno nedostaju katastarske čestice na kojima se nalazi EKI, duljina trase, površina trase, cijena zbog čega je pravilno tuženik zaključio da tužitelj nije sve kolone Tablice 1 popunio podacima o EKI za koje su sklopljeni ugovori o služnosti i to u zasebnom listu, a kako mu je to naloženo naprijed navedenim djelomičnim rješenjem. Posljedično tome došlo je do pogrešnog obračuna novčane naknade za pravo puta pa time što je tužitelj djelomično izvršio svoju obvezu i zainteresiranoj osobi isplatio određeni iznos naknade, nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.

11. Tuženik je u cilju utvrđivanja pravno odlučnih činjenica, odnosno u cilju utvrđivanja da li su podaci iz ugovora o služnosti navedeni u obračunskoj Tablici 1 potpuni, nasumičnom provjerom podataka o katastarskim česticama iz ugovora o služnosti utvrdio da u obračunskoj Tablici 1 nedostaju podaci i EKI navedeni u ugovorima te točno naveo katastarske čestice koje nisu navedene u obračunskoj Tablici 1, a koje utvrđenje tužitelj svojim tužbenim navodima i ne dovodi u sumnju.

12. Također, suprotno mišljenju tužitelja, ovdje se ne radi o pitanju tehničke prezentacije podataka već o dostavi nepotpunih podataka o EKI iz ugovora o služnosti zbog kojih je došlo do pogrešnog obračuna novčane naknade za pravo puta kojeg je tužitelj napravio i zbog kojeg je iznos naknade za pravo puta platio u pogrešnom iznosu.

13. Prigovor tužitelja da je dodatni rok od 8 dana koji je tužitelju ostavljen za postupanje po djelomičnom izvršnom rješenju tuženika prekratak nije osnovan. Naime, sukladno odredbi članka 139. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj: 47/09. i 110/21.) rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Dakle određivanje dodatnog roka za ispunjenje obveze ili određivanje da se obveza izvrši odmah prepušteno je dispoziciji tuženika i ovisi o okolnosti svakog konkretnog slučaja.

14. Slijedom navedenog, kako su obrazloženju osporenog rješenja, po ocjeni Suda dani valjani i potpuni razlozi, koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i prikupljene dokaze upućuju na osnovanost odluke javnopravnog tijela, to se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

15. Budući da je tužitelj spor izgubio to je sukladno odredbi članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a zainteresiranoj osobi trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 € s PDV-om, ukupno 1.250,00 €, sukladno Tbr. 27.1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj: 138/23. i 107/25.) (točka III. izreke).

16. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora tužitelja (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

17. Odluka o objavi presude (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 21. stavka 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj: 76/22. i 14/24.).

Poslovni broj: Us II-51/2026-10
Zagreb, 7. listopada 2026.

Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v. r.